Točno 181. Toliko stanovnika prema najsvježijem popisu stanovništva (2021.) broji Porat na Krku. Malo naselje s lukom na zapadnoj obali otoka, koje se transformiralo u polaznu točku nevjerojatne, globalne sportske priče s hrvatskim začinom. Iz nje je sredinom prošlog stoljeća isplovio Anton Celebrini, čiji su potomci režirali spektakularne sportske karijere u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama. U ovoj se priči miješaju nogomet, košarka i hokej na ledu, na najvišim razinama, a s druge strane linije stoji nam - Rick Celebrini (58).
On je bivši kanadski nogometaš, koji je danas direktor sportske medicine i performansi u Golden State Warriorsima, čiji je sin prije nepune dvije godine bio prvi izbor San Jose Sharksa na draftu NHL-a, najjače hokejaške lige na svijetu, u kojoj dominira tek s 19 navršenih godina, a svoj obol s golovima i asistencijama daje i na Zimskim olimpijskim igrama u kanadskom dresu. Za ovu priču je, pak, asistirao Nick Dasović, naš prijatelj i bivši kanadski nogometni reprezentativac, koji je krajem prošlog stoljeća igrao u Dinamu, Zagrebu i Segesti. Spojio nas je s Rickom, a iako svakodnevno surađuje s "facama" poput Stepha Curryja, dogovor o intervjuu je bio prilično jednostavan...
"Pozdrav, Andro. Naravno! Sa zadovoljstvom. Trenutačno sam u Milanu, u istoj smo vremenskoj zoni, pa ćemo lako uskladiti vrijeme za dogovor", javio se Celebrini porukom, a zatim sa smiješkom, opširno i detaljno, objasnio obiteljsku pozadinu i s ponosom pričao o Hrvatskoj.
Rick, prepričajte nam ukratko vašu obiteljsku avanturu: kako doći od otoka Krka do vrha sportskog svijeta?
- Moj otac, Anton, rođen je u Poratu kraj Malinske i u mladosti je otišao u New York, a zatim u Vancouver. Tamo je upoznao moju majku, a sve ostalo je povijest. Otac je bio brodski inženjer, prvo je radio u Kanadi na brodovima, onda je radio na tankerima koji su išli na Aljasku, a zatim i na trajektu kod Vancouvera. S ocem sam u djetinjstvu pričao na hrvatskom, ali s obzirom na to da sam cijeli život u Kanadi, nažalost sam izgubio sjećanja na jezik tijekom godina.
Prošlo ste ljeto ponovno bili u Hrvatskoj nakon dugo vremena, jesu li vas preplavile emocije?
- Bilo je nevjerojatno! Nisam bio u Hrvatskoj od svoje 20. godine, a ovo je prvi put da sam došao s obitelji. Bilo mi je drago da djeca vide odakle potječu, da vide svoju obitelj, a moja djeca i danas pričaju o tome. Najviše smo vremena proveli na Krku, ali bili smo samo nekih tjedan dana jer su djeca u treningu. Macklin se pripremao za Olimpijske igre, kći trenira tenis, i drugi sin igra hokej, tako da...
Saznali smo da na Krku imate i obiteljski restoran iz prošlosti, je li to istina?
- To je restoran u Poratu koji je moja obitelj posjedovala generacijama, a koji je nakon toga prodan. Moj otac je tu odrastao, hvatao je ispred restorana škampe i hobotnice.
Prije medicinske karijere, profesionalno ste igrali nogomet, a za mladu kanadsku reprezentaciju ste nastupali na Svjetskom prvenstvu 1987. u Čileu, kada je zlato osvojila Jugoslavija. Sjećate li se te generacije?
- O, moj Bože. To je bila zlatna generacija! Napravili su velike stvari i kasnije. Boban, Prosinečki, Šuker... Sjećam se svih, nevjerojatni su bili.
Znate li da Boban sada ponovno radi u hrvatskom nogometu? Prošle je godine postao Dinamov predsjednik.
- Wow, nisam to znao. Svaka mu čast.
Iako ste sada na Olimpijskim igrama u ulozi navijača, čak ste triput na njima radili: 1994. i 2002. kao fizioterapeut kanadskih skijaša i 2010. na "domaćim" Igrama u Vancouver, kada ste bili glavni terapeut i medicinski menadžer. No, želimo usmjeriti pitanje prema vašoj drugoj olimpijskoj smotri, onoj u Salt Lake Cityju, na njima je dominirala Janica Kostelić. Pamtite li te dane?
- Apsolutno, naravno. To su bili ponosni trenuci i za mene, a osjećamo i danas puno ponosa i sreće kada igra hrvatska nogometna reprezentacija. Hrvati smo u srcu.
Vatreni u lipnju stižu u Toronto na bitku protiv Paname, pripremate li se za te utakmice?
- Čovječe, naravno. Volio bih pogledati utakmicu Hrvatske na Svjetskom prvenstvu! Bili smo u Francuskoj ‘98 kada je Hrvatska igrala u polufinalu, na Stade de Franceu. Bili smo mladi i bilo je jako skupo, ali to nikada neću zaboraviti. Bili smo u hrvatskom sektoru i osjećao sam ponos hrvatskih ljudi. Kakva utakmica...
Izvori su nam šapnuli da su vaši rođaci nogometaši u Hrvatskoj, ima li tu istine?
- Da, tako je. Bio sam ponosan kada sam ih upoznao. To je tako "cool".
Možete li nam otkriti o kome se točno radi?
- To su Niko Gajzler i Andro Babić, naši rođaci iz Rijeke.
Još ste ponosniji na ono što radi Macklin, vaš 19-godišnji sin. Trenutačno je četvrti po ostvarenim bodovima u ovoj sezoni NHL-a, apsolutno je opravdao status prvog izbora na prošlogodišnjem draftu, a u prve četiri utakmice za Kanadu na ovim Olimpijskim igrama je skupio čak pet pogodaka i četiri asistencije. Zaista je poseban, zar ne?
- Uvijek je imao najvažniju naviku, a to je naporan rad. Oduvijek se htio natjecati, a bio je i sjajan nogometaš kao dijete. Kada je imao šest godina, igrao je utakmicu na kiši i zabio je gol, a zatim je skinuo dres i burno slavio, radio je avione rukama i već je tada pokazivao ljubav za natjecanjem. No, odlučio se za hokej jer je u Kanadi hokej gdje god se okrenete. Najponosniji sam na to kako sve to radi, kao da ima taj hrvatski profil.
Možete li pojasniti to?
- Ako pogledate ono što imaju hrvatski nogometaši, poput strasti, identiteta i zajedništva, to je ono na što mislim. To me čini ponosnim. I hrvatski nogometaši kombiniraju vještinu, zajedništvo i koheziju. Macklin je jako vješt i naporno radi. Fokusiran je na momčad, to me čini ponosnim, i ne uzima ga trenutak. Radi sve za pobjedu svoje momčadi, sudjeluje u obrani i uvijek mu je momčad bila na prvom mjestu.
Hoće li obiteljski dom uskoro ukrasiti i olimpijskim zlatom? Kanada je u hokeju, nedvojbeno, jedan od glavnih favorita na turniru.
- Nadamo se. To se uvijek očekuje, ali teško je igrati na turnirima, pogotovo u nokaut-fazi.
Vi ste, pak, navikli na doigravanja u NBA-u. Osam godina radite u Golden State Warriorsima, a na sve strane vas hvali Stephen Curry. Što nam možete otkriti o najboljem šuteru svih vremena i jednom od najboljih košarkaša u povijesti?
- Iskreno, ne govorim ovo često, ali on je jedna od najboljih osoba koje sam upoznao. Nevjerojatan je talent, ali izvan terena ima sve. Jedan od najboljih citata koje sam čuo glasi ovako: "Netko je stvoren za obitelj, netko je stvoren za Crkvu, netko za društvo, a Steph Curry je stvoren za svijet". Ima nevjerojatnu karizmu, magnitudu personalnosti, ali usto je i toliko suptilan.
Kako uopće jedan bivši nogometaš postane direktor medicine u NBA klubu?
- Ha, ha, dobro pitanje. U mladosti sam slomio stopalo i to me koštalo dvije i pol godine mog razvoja. Ozljede su me kočile, ništa nije pomagalo, ali htio sam se vratiti i igrati. Izgubio sam važne godine, ali kada sam bio ozlijeđen, išao sam na fakultet i oduvijek me zanimalo ljudsko tijelo, tu se rodila strast. Razvio sam kasnije veliko prijateljstvo sa Steveom Nashom (MVP NBA lige 2005. i 2006. nap.a.), s njim sam godinama surađivao i on me upoznao s NBA-om. Nakon toga sam radio i u Vancouver Whitecapsima i Vancouver Canucksima, a priča s NBA-om se dogodila brzo, u dva dana su me kontaktirali San Antonio Spursi i Golden State Warriorsi. Izabrao sam Warriorse jer su bili prvaci, ali i zbog Curryja, kao i zbog činjenice da u San Antoniju nema hokeja. To mi je bilo bitno zbog sinova.
Osim što ne štedi epitete o vama, Curry je javne pohvale uputio i na adresu vašega sina.
- Moja djeca imaju sreću da su mogla vidjeti Stepha kako trenira, svaka mlada osoba bi bila sretna da to doživi. Sve što on radi je kvalitetno i s intenzitetom. Radi jače od svih.
Šuterske navike upijao je od djetinjstva iz prvog reda i od Dražena Petrovića. Poznata je fotografija na kojoj mali Steph promatra hrvatskog "Mozarta" na All-Star natjecanju u šutiranju trica 1992., kada su se natjecali Dražen i Stephenov otac, Dell.
- Uh, nisam se toga sjetio, ali pitat ću ga za to čim ga vidim.
Pozdravite ga usput, slobodno...
- Budem, budem ha, ha.
U San Franciscu ste imali i Darija Šarića, jeste li se družili?
- On je fantastičan tip. Volio sam ga. Da, razgovarali smo i mogu sve najbolje reći o Dariju.
Pretpostavljamo da ste zbog All-Star stanke u NBA-u sada dobili par dana "off" i zbog toga ste mogli potegnuti do Milana.
- Tako je, dobro se sve posložilo. Propustio sam jednu utakmicu prije Igara, a možda ću još dvije, ako Kanada ode do finala. Uživamo ovdje s obitelji, vrijeme je kao u Vancouveru, a hrana i kava su odlični, sve je na vrhunskoj razini - zaključio je Rick Celebrini, kojega ćemo, nadamo se, idućih godina i ugostiti u Hrvatskoj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....