Svima je to nekako čudno, svi me pitaju - zašto baš to? Kako si uopće došao do toga? Ali onda im objasnim da me tata uveo u to kada sam bio mali i kroz igru sam zavolio ovaj sport - govori nam Marko Skender (24), jedan od 14 članova hrvatske ekspedicije na Zimskim igrama u Milanu i Cortini d‘Ampezzo, koji će braniti naše boje u skijaškom trčanju. Sport koji, eto, u startu upućuje na pitanja i dodatno istraživanje za širu publiku jer, ipak, u Hrvatskoj je u sjeni alpskog skijanja, pa smo našeg sugovornika zamolili da nam svojim riječima ukratko predstavi skijaško trčanje.
- Sport koji nije toliko popularan u Hrvatskoj, ali je u skandinavskim zemljama i središnjoj Europi stvarno popularan. Jako je zahtjevan po pitanju aerobnih kapaciteta, koristi dosta krvožilni sustav. Svakome bih preporučio da proba - kaže Marko, koji će se u Italiji natjecati u sprintu klasičnom tehnikom, u disciplini na 10 kilometara "skate" tehnikom i u maratonu 50 kilometara klasičnom tehnikom, a najbolje rezultate očekuje u sprintu.
Od malena ga trenira otac Zoran, kojemu će ovo biti sedme Olimpijske igre, a sve je počelo u njihovom rodnom kraju. Nakon što je nastupio na prethodnim Zimskim igrama prije četiri godine, u Pekingu, na kojima je i nosio hrvatsku zastavu, Marku će ovo biti druge Igre u karijeri, a osim nastupa na najvećoj pozornici, odrađuje i studentske obaveze.
- Kao tinejdžer sam se počeo ozbiljnije baviti skijaškim trčanjem, a u Ravnoj Gori sam počeo trenirati. U Gorskom Kotaru blizu Delnica, tamo sam rođen, a u Zagreb sam preselio zbog fakulteta. Zadnja sam godina na Kineziološkom fakultetu i nadam se da ću to uskoro završiti, a onda ćemo vidjeti što dalje sa skijaškom karijerom. U Gorskom Kotaru je to dosta popularan sport, svi znaju za skijaško trčanje. U Zagrebu kada sam krenuo to objašnjavati, pola je ljudi znalo, a pola nije. Svima je zvučalo zanimljivo i počeli su nakon toga više pratiti. Nadam se da ću svojim rezultatima i uspjesima pogurati ovaj sport u javnosti.
Iako na oko, možda, skijaški trkači izgledaju gotovo isto kao i alpski skijaši, oprema je prilično drugačija, ali zajednički nazivnik su, doduše, cijene...
- Nama treba oprema biti što lakša jer imamo duže distance, tako da imamo duže skije i puno uže, a i lakše su. Štapovi su isto dosta veći nego u alpskom skijanju. Koliko je ovo skup sport? Poprilično skup. To je također jedan od uvjeta koji koči razvoj ovoga sporta. Treba kupiti opremu, skije, cipele... Slično kao i u alpskom skijanju.
A kada morate trenirati u inozemstvu, onda je cijena još i veća.
- Najviše treniramo po Sloveniji, na Planici i Pokljuki, kao i po središnjoj Europi. U inozemstvu provedem otprilike 150 dana godišnje, u zimskom periodu, a tijekom ljeta treniramo i po Hrvatskoj, iako je važno da i tada odemo trenirati vani jer tamo postoje rolerske staze. Po ljeti se bavimo rolerima, to je neka imitacija skijaškog trčanja i onda je važno ići po takvim lokacijama gdje je to sve uređeno i puno je bliža imitacija pravih staza.
U Pekingu je na prošlim Igrama bio 69. u sprintu, a ove godine bi, kako kaže, bio velik uspjeh za Hrvatsku da bude među prvom polovicom natjecatelja.
- Olimpijske igre su bile najveći dječački san. Imao sam i čast nositi hrvatsku zastavu na otvaranju. To je bilo nezaboravno iskustvo i to mi je dalo veliku snagu da idem ponovno na Igre. Četiri godine sam stariji i iskusniji, puno više sam išao na veća natjecanja. Pokušavam napredovati iz dana u dan i biti sve bolji. U zadnjoj utrci Svjetskoj kupa, u Oberhofu, napravio sam najbolje bodove karijere i spreman sam.
U sprintu je trenutačno na 220. mjestu u svijetu, a rezultate u ovom sportu diktiraju logistika i oprema, zbog kojih su, već u startu, skandinavske zemlje u osjetnoj prednosti.
- To je velik hendikep jer kod nas ključnu ulogu igra oprema i mazanje skija, što jednostavno ne možemo imati na toj razini. U trgovini ne možemo kupiti neke stvari koje oni koriste i neki kažu da smo već na startu hendikepirani po dvije minute u distanci od Norvežana. To je tako u našem sportu, moramo se natjecati i uvijek morate biti bolji od samoga sebe, svaki idući dan, i to je meni cilj. Rekao bih da je to neka vrsta ovisnosti, ta velika ljubav prema ovom sportu me tjera dalje. Teško se vidjeti na prvom mjestu zbog konkurencije koja na Igre dolazi s dva kamiona, busom i tako dalje, a mi dođemo jednim autom i koferom maže. Oni imaju 20 skija za utrku i teško se uspoređivati s njima. No, uspjeh je samo izaći na otvaranje Igara jer to već pokazuje što ste radili u protekle četiri godine - zaključio je Marko Skender, a osim njega, u skijaškom trčanju će Hrvatsku predstavljati Tena Hadžić i Ema Sobol.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....