Nakon što su uvodne skupine prošli s po tri pobjede i kombiniranom gol-razlikom od plus 28, Kanađani i Amerikanci bili su na putu prema onome što žele obje reprezentacije, ali i "cijeli svijet". Olimpijsko finale dviju najtrofejnijih hokejaških nacija turnira u Milanu, koji je nakon 12 godina na ZOI okupio sve - osim Rusije - najbolje, na koji su se vratili NHL igrači...
- Ovo je dvoboj koji su svi željeli. I konačno smo došli do njega - govorio je Zach Werenski, s tri asistencije jedan od junaka uvjerljive polufinalne pobjede Amerikanaca protiv Slovačke (6:2).
- Došli smo tamo gdje smo htjeli biti i dobili protivnika kojeg smo priželjkivali - dodao je Matt Boldy.
Međutim, put do nedjeljnog spektakla u Milanu bio je sve samo ne lagan. I Kanađani i Amerikanci u četvrtfinalu su prošli dalje tek nakon produžetaka. Tada je Nick Suzuki izjednačio za Kanadu protiv Češke tri i pol minute prije kraja, dok su Amerikanci gol za produžetak primili manje od 100 sekundi prije isteka vremena u osnovnom dijelu. Još opasnije je kanadski Dream Team "visio" u polufinalu protiv aktualnih olimpijskih pobjednika Finaca, koji su poveli 2:0 i u posljednju trećinu ušli s 2:1, da bi Nathan MacKinnon gol za pobjedu zabio tek 36 sekundi prije kraja.
- Nismo paničarili, znali smo da ćemo imati svoje šanse - lakonski je dramu s Fincima prokomentirao Suzuki.
Na tom je tragu bio i ponajbolji hokejaš svijeta, Connor McDavid...
- Mogla se osjetiti mirnoća jer smo se već prije našli u sličnoj situaciji. Bilo nam je jasno da smo u nezgodnoj situaciji, ali morali smo pronaći izlaz. I pronašli smo ga.
Tako to rade veliki igrači i velike momčadi. A Kanada u svojim redovima ima puno velikih igrača. Poput kapetana Sydneyja Crosbyja (nije igrao u polufinalu zbog ozljede, ali bi trebao biti spreman za finale), koji u Milanu lovi svoje treće olimpijsko zlato. Tri ih je osvojio samo legendarni ruski vratar Vladimir Tretjak, ujedno osvajač i srebra nakon Čuda na ledu, jedne od najvećih olimpijskih senzacija u povijesti, pobjede Amerikanaca protiv Sovjetskog Saveza u Lake Placidu 1980.
Iako ove godine SAD ne može prirediti takvu senzaciju jer se radi o reprezentaciji koja ima i više nego dovoljno kvalitete za olimpijsko zlato, Kanađani u finale ipak ulaze kao favoriti jer u svojim redovima imaju trojicu od četvorice najefikasnijih NHL-igrača ove sezone, McDavida, McKinnona i "našeg" - djed Anton je nakon Drugog svjetskog rata emigrirao s Krka - Macklina Celebrinija. Pritom su McDavid i Celebrini po bodovima najefikasniji igrači olimpijskog turnira, dok je Celebrini prvi, a McKinnon treći strijelac...
Međutim, i Amerikanci imaju svoje adute, djeluju ujednačenije s petoricom, šestoricom igrača koji su do sada podijelili odgovornost u napadu. Ali imaju i najboljeg vratara olimpijskog turnira, Connora Hellebuycka iz Winnipeg Jetsa.
Kanađani, pak, nisu baš u potpunosti fokusirani samo na utakmicu, remeti ih Crosbyjeva ozljeda, što se moglo vidjeti i u polufinalu. Najbolje je to objasnio napadač Tom Wilson:
- Čuli smo da je spreman, onda da nije, pa je u taksiju na putu do dvorane naš serviser o tome šutio. Ostali smo zbunjeni i gledali se međusobno s pitanjem: "Čekaj, ne smijemo ni znati kakva je situacija". Uglavnom, saznali smo u posljednjem trenutku.
Crosby je prije utakmice s Finskom izašao na led kako bi procijenio u kakvom su stanju njegova leđa. I nije bilo dobro. Zato posljednjih dana kanadski kapetan vrijeme provodi na terapijama, a ne na ledu. Do posljednjeg trenutka bit će neizvjesno hoće li igrati i finale.
- I dalje je s nama. Pozorno je gledao polufinale, pokušavao otkriti što protivnik radi i dati nam smjernice što trebamo raditi, gdje tražiti "pukotine". Pomogao nam je razgovorom - pojasnio je McDavid ulogu kapetana u okršaju s Fincima.
Svi u reprezentaciji Kanade bi, naravno, voljeli da Crosby protiv Amerikanaca ulogu vođe odradi na ledu, ali u slučaju novog izostanka ne treba zanemariti ni motiv ostalih suigrača da finale odigraju za njega, da mu donesu to treće zlato...
S druge strane, Amerikanci dodatni motiv ne trebaju s obzirom na to da hokejačko zlato na ZOI čekaju 46 godina, još od već spomenutog Lake Placida.
- Naravno da nas to motivira. Razgovarali smo o tome, svjesni smo svega. I ne mislim da smo zbog toga pod pritiskom. Zabavno je, uzbudljivo - zaključio je Werenski.
Milanska PalaItalia, nedjelja od 14.10. Utakmica koju su svi čekali, "sudar svjetova" na ledu, dvije reprezentacije prepune talenta, krcate tribine, vrhunac Zimskih olimpijskih igara 2026. Samo sjednite i uživajte...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....