U podnožju Stelvija krenula je samba, a Lucas Pinheiro Braathen, koji nikada u svom životu nije bio više Pinheiro, a manje Braathen, odveo je majčinu naciju do povijesnog zlata.
- Ovaj se osjećaj ne može opisati. Ovo je bilo dugo putovanje, ali bilo je samo moje!
Kad je prije dvije i pol godine, sav u suzama, objavio kako napušta norvešku reprezentaciju i kako se, da tako je rekao, prestaje baviti skijanjem, ovakav rasplet malo je tko mogao očekivati.
OK, Lucasu je uskoro ono Pinheiro postalo jako važno u predstavljanju, a putovnicu je po majci, Alexandri, Brazilki, ionako posjedovao od rođenja te je već 2024. debitirao kao - Brazilac.
Dobar dio djetinjstva ionako je proveo u Južnoj Americi, jer su roditelji bili razvedeni, ali ljubav prema skijanju ipak je dobio od oca, Bjorna, Norvežanina.
Glavni razlog njegova sukoba s norveškim skijaškim savezom bio je kontrola marketinških aktivnosti. Norveški savez kontrolira praktički sve za svoje sportaše: komercijalna prava iskorištavanja imena svojih sportaša, sponzorstva, osobni brend — baš je sve to u rukama administracije Saveza. Odlazeći iz norveške reprezentacije, u brazilskoj je Braathen dobio mogućnost svime time sam upravljati. Izjavio je da mu je baš to vratilo „radost života“ te mu dalo motivaciju za povratak nakon, ispostavilo se, samo privremene mirovine.
Uglavnom, karijeru je nastavio sa svojim timom, pod samo svojim uvjetima. Nije više bio frustriran norveškim sustavom koji ga je gušio i ostavio u njemu svoje donedavne kolege poput McGratha, Haugena ili Kristoffersena. Sada je sam mogao raditi baš sve što želi. Birao je koga želi u svojem timu, sam je određivao tko će ga sponzorirati i sam je pregovarao za koliko novca, a sve je to samo on zarađivao, više nije dobivao samo maleni postotak. I mogao je biti puno opuštenije vezan uz sve što nije samo skijanje i sport. Mogao se baviti modom, mogao je, kad želi, biti i DJ, mogao je i plesati sambu nakon pobjeda u cilju, ako baš želite.
Bio je slobodan. Treba dodati i kako su mu Norvežani prilikom promjene reprezentacije dopustili prijenos FIS-bodova, pa nije morao počinjati od nule, što je značilo da je zadržao svoj visoki renking i odmah je mogao konkurirati za najveće stvari.
I postao je prvi Brazilac na postolju u Svjetskom kupu, prvi Brazilac pobjednik utrke u Svjetskom kupu, ali, eto, i prvi Brazilac sa zlatom sa Zimskih igara.
- Nešto je posebno u ovoj priči, to što uopće sudjelujemo. Za Brazil je pobjeda samo to što smo ovdje - kazao je kad je, kao jedan od 14 brazilskih olimpijaca, stigao na Igre.
Pazite, država od preko 200 milijuna stanovnika poslala je na Igre 14 olimpijaca. Kao i Hrvatska.
- Pritisak je velik jer predstavljam više od 200 milijuna ljudi, a imam najviše šansi za medalju. To je moja odgovornost koju nosim svaki dan, pa tako i na dan utrke. Ali, pritisak je privilegija, privilegija koja pomaže da iskoristite puni potencijal.
Nikada Brazil nije osvojio medalju na ZOI, a ima u svojoj kolekciji 170 medalja iz 18 sportova s Ljetnih igara. Opet je Lucas plakao, kao i kad je govorio da prestaje...
- Slušao sam himnu, slušao sam je toliko puta kao navijač brazilske nogometne reprezentacije. Zbog ove sam himne zavolio sport. I sada, usred planina, slušao sam himnu u svoju čast. Ne mogu opisati koliko sam ponosan što sam osvojio medalju, što sam osvojio zlato na Igrama za ovu zastavu.
U Brazilu su i dosad bili ludi za njim, na Instagramu ima gotovo pola milijuna pratitelja, a nije uobičajen sportaš. Nikada nije bio. Posjećuje revije mode u Parizu i Milanu, ima vlastitu liniju za njegu kože, izazvao je dosta kontroverzi oko laka za nokte, ali i ponekad šokantnih odjevnih kombinacija. I da, od lanjskog ljeta u nježnoj je vezi s brazilskom glumicom i modelom Isadorom Cruz. I tu mu treba čestitati.
Kad je promijenio reprezentaciju za koju skija, Lucas Pinheiro Braathen se samo mogao nadati da će se sve ovako rasplesti. Ima mogućnost sam kontrolirati svoju karijeru, ima mogućnost pisanja povijesti sporta u velikoj, puno većoj sportskoj državi nego što je, realno, Norveška, a pri tome će njegovo zlato za Brazil imati veću težinu nego što bi to bilo da je ostalo norveško, jer Norvežanima su zlata ipak nešto na što su navikli sa Zimskih igara. Na kraju dana promijenio je sustav koji mu nije odgovarao.
Znao je reći „ne“, a ne trpjeti ono što mu se ne dopada, jer to je, eto, tako. Napravio je upravo ono što rade danas mlade generacije i na tome im svaka čast...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....