Sportska velesila, koja je zlato čekala više od pola stoljeća, još uvijek je iza Hrvatske

Da je Španjolska sportska velesila, to valjda ne treba puno elaborirati. Svjetske i europske naslove njihovih nogometaša, košarkaša, rukometaša, vaterpolista... teško je i pobrojati, sportsku slavu zemlje pronijeli su velikani poput tenisača Rafe Nadala, F1 vozača Fernanda Alonsa, biciklista Miguela Induraina i Alberta Contadora, košarkaša Paua Gasola, nogometaša Andresa Inieste, Xavija Hernandeza, Ikera Casillasa, Sergia Ramosa... Na posljednjim Ljetnim igrama u Parizu španjolski sportaši osvojili su 18 olimpijskih medalja, od čega je pet bilo zlatnih; kroz povijest su te brojke na ukupno 187, uz 53 zlata.

Uglavnom, shvatili ste, Španjolci su uspješni u brojnim sportovima, raznim natjecanjima, sve dok... Dok ne dođu na snijeg i led. E, tu se baš ne snalaze. Iako, recimo, u zemlji imaju više od 30 skijališta u Pirenejima, ali i u Andaluziji, kao i u okolici Madrida.

To se, međutim, ne reflektira na rezultate u zimskim sportovima. Dapače. Jer Španjolska na ZOI nastupa od 1936. i do danas je osvojila sedam medalja. Usporedbe radi, Hrvatska ih od osamostaljenja i debija 1992. u Albertvilleu ima 11. Tu, pak, postoji još jedna poveznica s nama. Prve dvije medalje sa ZOI donijeli su Španjolcima brat i sestra, obje u slalomu: Francisco Fernandez Ochoa zlato u Sapporu 1972. i Blanca Fernandez Ochoa broncu u već spomenutom Albertvilleu 20 godina kasnije.

Na sljedeće medalje Španjolci su čekali do 2018. i Pjongčanga, gdje su osvojene dvije bronce u snowboardu (Regino Hernandez) i umjetničkom klizanju (Javier Fernandez), prije četiri godine srebro u halfpipeu (snowboard) uzela je Queralt Castellet, dok je u Milanu i Cortini za španjolsku „žetvu” trebalo „izmisliti” novi sport. Taj je planinarsko skijanje. I nakon što je brončana u ženskoj utrci bila Ana Alonso, u muškoj je Španjolska došla do prvog olimpijskog zlata nakon 54 (!) godine. Osvojio ga je Oriol Cardona, dvostruki svjetski i trostruki europski prvak u tom sportu, koji je svoju olimpijsku premijeru doživio ove godine.

Pojasnimo za početak što je to planinarsko skijanje ili na engleskom ski mountaineering, skraćeno skimo. Dakle, radi se o utrci u kojoj natjecatelji startaju sa skijama obloženima tkaninom koja onemogućava proklizavanje na usponima. Potom slijedi dio utrke po stepenicama, koje „glume planinu”, sa skijama na leđima. Nakon uspona natjecatelji ponovno staju na skije i skidaju tkaninu za spust prema cilju. I dok na svjetskim prvenstvima postoje po tri pojedinačne discipline plus štafete u muškoj i ženskoj konkurenciji, na ZOI su se „probili” samo sprint i mješovite štafete.

- Osvajati medalje na svjetskim prvenstvima bio je sjajan osjećaj, ali na Igrama se on višestruko pojačava - govorio je Cardona nakon pobjede ispred ruskog predstavnika (neutralni sportaš) Nikite Filipova i Francuza Thibaulta Anselmeta, dok su u finalu nastupili još njegov sunarodnjak Ot Ferrer i dvojica Švicaraca, Arno Lietha i Jon Kistler.

- Puno puta sam sanjao o tome kako ću doći ovdje i pobijediti. San je konačno ostvaren. Osvojiti olimpijsko zlato nakon toliko godina znači jako puno za nas kao zemlju, kao što za obitelj planinarskog skijanja silno znači samo biti ovdje.

Eto, da bi Španjolci svoje dvije zimske medalje do 2018. povećali na sadašnjih sedam, Međunarodni olimpijski odbor morao je uvoditi nove sportove, s obzirom na to da alpsko skijanje, ni nakon uspjeha obitelji Fernandez Ochoa, nije zaživjelo na Pirenejima. O skijaškim skokovima, trčanju ili biatlonu izlišno je i pričati, dok je unazad desetak godina španjolsko umjetničko klizanje počelo rasti nakon angažmana nekih ruskih trenera.

Ali vratimo se mi još malo njihovu prvom olimpijskom pobjedniku nakon više od pola stoljeća...

- Puno stvari mi je prošlo kroz glavu kad sam prošao ciljem. Prvo svi ljudi koji su došli ovdje iz Španjolske, onda i oni koji su to gledali kod kuće, dok sam se sjetio i svog djeda koji je umro prije nekoliko godina. Ovo je pobjeda za njega.

S 31 godinom Cardona je doživio ono o čemu na početku svoje sportske karijere nije mogao ni sanjati. Uostalom, riječ je o jednom od 449 sportaša koji su na ove ZOI došli sa stipendijom u sklopu programa Olimpijske solidarnosti, koji je MOO pokrenuo za financiranje treninga, priprema i putovanja onima koji si to ne mogu priuštiti, odnosno nemaju dovoljnu podršku svojih nacionalnih saveza...

Natjecatelji u planinarskom skijanju moraju se i penjati po stepenicama sa skijama na leđima

AFP