Teška zima je iza naših skijašica i skijaša i u predvečerje olimpijskog nastupa u Cortini, odnosno Bormiju, malo je onih koji vjeruju da bi se to moglo pretvoriti u priču s čudesnim preokretom pod olimpijskim krugovima. Objektivno, nadu je teško temeljiti na rezultatima jer svi su bili ispod onoga što su očekivali i za što su sposobni. I to je zapravo najneobičnije jer oni jesu dio iste reprezentacije, ali svatko od njih ima svoju ekipu, iskustvo, situaciju, različite startne pozicije iz kojih su krenuli nakon prošle sezone, pripreme koje su odradili prema onome što ih čeka jer Zrinka Ljutić i Filip Zubčić skijaju obje tehničke discipline, Leona Popović, Samuel Kolega i Istok Rodeš samo slalom...
Nemoguće je zato ono što im se dogodilo ove zime svesti pod nekakav isti nazivnik, odnosno imenovati isti uzrok. I sad smo tu gdje jesmo, u subotu će u Bormiju prvi od naših skijaša na stazu – Filip Zubčić u veleslalomu, dan kasnije u Cortini to će učiniti Zrinka Ljutić i naša olimpijska debitantkinja, tek 16-godišnja Pia Vučinić, koja je jedina u poziciji da se od nje baš ništa ne očekuje osim skupljanja iskustva. Kad se spusti zavjesa na veleslalomske utrke, ostaje još slalom u kojem će biti u punom sastavu – Zrinka Ljutić, Leona Popović i Pia Vučinić na ženskoj strani, a Filip Zubčić i Samuel Kolega na muškoj.
Očekivanja? Vratimo se na početak. Papir ne nudi puno optimizma, ali to je ispisani papir, ono što je odrađeno, pospremljeno, što se ne može promijeniti. Ispred njih su po dvije ili jedna utrka i isto toliko praznih papira na koje tek trebaju staviti svoj tekst. Prilika. Mogućnost. To je ispred njih. Kako će to iskoristiti i što će ispisati na svoje papire, saznat ćemo u subotu (muški veleslalom), nedjelju (ženski veleslalom), ponedjeljak (muški slalom) i srijedu (ženski slalom).
Vedran Pavlek je direktor alpskih reprezentacija i alpskog poola, ali puno bitnija od naziva njegove funkcije je činjenica da je on sad već desetljećima os oko koje se sve vrti. U Albertvilleu 1992., Lillehammeru 1994. i Naganu 1998. bio je olimpijac, natjecatelj, a onda je u sadašnjoj ulozi prošao Igre u Salt Lake Cityju 2002., Torinu 2006., Vancouveru 2010., Pjongčangu 2018. i Pekingu 2022.
Prošao je vrijeme uspinjanja i vladanja Kostelića, rupu koja je nastala nakon njihova prestanka, i dočekao novu generaciju ili, s obzirom na raspon u godinama (Filip Zubčić 33 godine, Zrinka Ljutić 22), nove generacije sposobne penjati se na postolja u Svjetskom kupu, pobjeđivati u njemu i napadati medalje na najvećim natjecanjima.
Sve je prošao i obično je vrlo konkretan u procjenama što možemo očekivati od naših skijaš(ic)a uoči početka sezone ili velikog natjecanja, ciljevima koji su postavljeni pred njih. Ovog puta nije tako...
– Sad ne očekujemo ništa, ali ipak idemo s nekim pozitivnim signalom i u Cortinu i u Bormio – rekao je kad smo do kraja “pretresli” trenutačno stanje, ali smo odgovor pomaknuli na početak jer u njemu je srž trenutačne situacije.
Svi naši skijaši i skijašice ovih su dana na snijegu i odrađuju završne pripreme za olimpijske nastupe, ali vratili smo se prvo malo unatrag.
– Siječanj je bio užasno naporan za sve, i na ženskoj i na muškoj strani.
Psihički posebno, s obzirom na to da nije bilo očekivanih rezultata.
– I fizički i psihički. Normalno, kad su bolji rezultati sve je lakše podnijeti i obrnuto, kad nisu, sve izgleda još teže, razmišljanja i sve ostalo...
Zrinka Ljutić i Leona Popović posljednji su nastup u Svjetskom kupu imale 25. siječnja u slalomu u Špindlerůvom Mlýnu, a Filip Zubčić, Samuel Kolega i Istok Rodeš u noćnom slalomu u Schladmingu tri dana kasnije. Nakon toga...
– Svi skupa uzeli su “break”, i cure i dečki, otišli su na more u Rovinj, ulovili su nekoliko dana i odmora i kondicijskih treninga i nakon toga su krenule završne pripreme.
Djevojke su trenutačno vrlo blizu Cortini, ali ne još i u njoj.
– Leona i Zrinka su u Kartitschu, to je malo skijalište vrlo blizu Cortine koje jako dobro poznajemo jer tamo već dulje održavamo i neke naše dječje utrke. Jedna žičara, pansion, ništa posebno, ali jako pogodno za trening. Tamo će uoči svojih nastupa treninge odraditi i američka ženska ekipa. Sat i deset minuta udaljeno je od Cortine, znači slična je klima i mikrolokacija, Amir i ja to smo za Zrinku dogovorili već prošlo proljeće i tamo će Zrinka i Leona ostati do ZOI.
Dečki su prvi dio završnih skijaških priprema odradili na “domaćem brdu”, na Sljemenu, tamo gdje je zapravo “kovačnica hrvatskih medalja”, kako je to jednom nazvao Ivica Kostelić.
– Da, dečki su odradili dva dana na Sljemenu i stvarno moram reći da su djelatnici skijališta Sljeme napravili sve moguće napore da nam to omoguće. Nažalost, vremenski uvjeti i prognoza nisu nam išli na ruku pa nisu mogli ostati i koji dan dulje.
U međuvremenu se Zubčić preselio u “Drveni most”, odnosno talijanski Ponte di Legno.
– To je slična situacija kao s djevojkama, riječ je o skijalištu koje je nekih dva sata od olimpijskog u Bormiju, slična klima, uvjeti, a tu će ovih dana biti i neke druge reprezentacije. Za Istoka i Samuela planirali smo i neke FIS-ove utrke prije ZOI, čisto da se “zagriju”, a to smo radili i prije s Ivicom dok se natjecao.
Apsolvirali smo gdje su i što rade, ali u kakvom su trenutačno stanju?
– Po onome što vidim, oporavili su se.
Prvenstveno psihički?
– I psihički i fizički. Nekad smo s Ivicom i Janicom imali mogućnost nastupa u kombinaciji koja je otvarala vrata do medalja, jer to je bio na neki način prvi korak i ako je to bilo uspješno, bilo je i jako dobro za samopouzdanje za tehničke discipline. Sad te mogućnosti nemamo, ali s obzirom na situaciju koju smo imali ove sezone, pauza koju su imali od posljednjih utrka Svjetskog kupa dosta nam je dobro došla. Ne mogu ni zamisliti da su u onom stanju morali ići s dva dana pauze izravno na Olimpijske igre i uključiti se u treninge susta. Nemoguća misija.
Najveća promjena, i to s jedne strane neočekivana jer se tako nešto rijetko radi usred sezone na najvišoj razini, a s druge očekivana s obzirom na rezultate i probleme s opremom, jest promjena servisera u ekipi Zrinke Ljutić. Zašto ste se na to odlučili?
– Zato što je to bio jedini logičan i mogući potez. Očito tu nešto nije funkcioniralo oko opreme, podešavanja, tzv. set-upa... A kad govorimo o set-upu u skijanju, govorimo o skijama, rubnicima, o brušenju rubnika, kutu brušenja rubnika, pancericama, kutu nagiba pancerica... To je sve vrlo kompleksno i nekad treba strašno puno vremena da se to posloži. Možda smo prošle godine imali sreće da smo uspjeli iz prve, pogotovo jer je Zrinka promijenila skije uoči sezone. Odnosno iz druge, jer je imala jedno podešavanje pancerica u prosincu 2024., prije utrka u Semmeringu. Možda smo tada imali sreće, možda smo imali znanja, međutim ove godine to je krenulo u krivom smjeru i onda, naravno, kao rezultat toga počne “raditi glava”.
Pavlek nema nimalo dvojbe da je promjena servisera bila nužna.
– Dugo sam radio na tom rješenju i tražio ga jer nisam htio donijeti odluku dok nisam imao ne 99 posto, nego 100 posto kvalitetno rješenje budući da više vremena za eksperimente nemamo. I uspio sam pronaći to rješenje, Mislav Samaržija je naš iskusan, višegodišnji serviser, naš čovjek, puno godina je radio s Ivicom, čovjek koji zna svoj posao i ima 100 posto moje povjerenje. Nije bilo lagano pronaći takvo rješenje usred sezone, u travnju ili svibnju drukčija je situacija, ali usred sezone neću reći da je nemoguća misija, ali nije daleko od toga. Mislim da smo na dobrom putu.
Je li to rješenje samo za ZOI ili...
– Pričekajmo da završe Igre, korak po korak.
Bilo je jasno kako se Zrinka tijekom sezone izgubila u vrtlogu svojih i očekivanja javnosti, u stavljanju prevelikog pritiska na sebe. U prvom dijelu sezone to se slomilo samo na slalomu, ali u nastavku se odrazilo i na veleslalomu. Je li sad mirnija, čišće glave?
– Mislim da joj je jako dobro došao odmor. Opuštenija je, a to isto nije išlo preko noći, što je i normalno.
Filip Zubčić uspio je prekinuti svoj “crni niz” u posljednjim nastupima uoči Igara, posebno u Wengenu, gdje je imao top 10 rezultat u slalomu, dok je u Schladmingu bio 14. u veleslalomu.
– Mislim da je on s rezultatima u Schladmingu i Wengenu ipak okrenuo tu negativnu tendenciju i mislim da je i njemu dobro došao odmor. Olimpijske igre su, kao i sva velika natjecanja, dosta nepredvidljive i sve je moguće. Nakon rezultata koji su prethodili i njegove bolesti, nitko nije očekivao ništa od njega u Wengenu, a završio je sedmi u slalomu. Pa, nek’ se dogodi nešto takvo i u Bormiju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....