Posljednja utrka alpskog skijanja na ZOI 2026. Posljednja prilika Mikaele Shiffrin za prekid "olimpijskog prokletstva" koje se dovuklo za njom iz Kine do Italije. Druga prilika za Zrinku Ljutić da iz sebe ponovo izvuče pravu Zrinku Ljutić. Onakvu kakvu smo gledali prošle sezone i samo u mrvičastim naznakama proteklih mjeseci.
Svijet će gledati što će napraviti velika Amerikanka, Hrvatsku najviše zanima što će napraviti 22-godišnjakinja koja je u samo godinu dana prošla "puni krug".
Od djevojke kojoj se oduševljeno pljeskalo do djevojke kojoj se poručuje da se ostavi skijanja jer "ništa nije napravila, ništa ne bude napravila i samo troši novac poreznih obveznika na svoju zezanciju". Nismo pretjerali u drugom dijelu rečenice. Svi koji su proteklih mjeseci imali nesreću zaplesti se u čitanje gomile komentara na društvenim mrežama nakon njenih nastupa, a nisu cijepljeni od normalnosti i dobrog ukusa, mogli su samo ostati zgroženi. Nevjerojatna je količina otrova i negativnosti samo zato što njezini rezultati nisu bili na razini prošlosezonskih.
Nisu bili. Dapače, bili su puno ispod razine koju nam je lani pokazala, ali riječ je o djevojci koja je tek navršila 22 godine, o skijašici koja je tek na početku karijere i već ima i Globus i pobjede i postolja u Svjetskom kupu.
Za sve one koji će osvajanje Globusa svesti pod "osvojila je zato što dobar dio sezone nije skijala Mikaela Shiffrin", samo jedan podatak - Zrinka Ljutić prošlu sezonu nije završila samo kao slalomski broj 1, završila je sezonu i na 4. mjestu ukupnog poretka Svjetskog kupa. Pritom su ispred nje bile samo tri skijašice - Federica Brignone, Lara Gut-Behrami i Sofia Goggia, koje su skijale tri discipline, a ne samo dvije kao Zrinka, a od trećeg mjesta je "slučajnu osvajačicu slalomskog Globusa" dijelilo samo 115 bodova.
Toliko je bila dobra, toliko visoko je otišla i toliko puno vrijedi.
Nažalost, za sve one koji u "niskom startu" čekaju ispred tipkovnica kako bi omalovažavali, vrijeđali i dijelili "dobronamjerne" savjete Zrinki Ljutić ili bilo kojem sportašu, koji najbolje znaju što bi trebali napraviti oni koji su im u tom trenutku na udaru, kako trenirati, kad se nasmijati ili ne nasmijati, baciti štapove u šumu ili složiti "neutralnu facu", argumenti ne znače ništa. I ništa ih neće zaustaviti u prosipanju otrova, a ta je "sportska disciplina" postala toliko razvijena da se ponekad pitamo dijele li se možda u nekom paralelnom svemiru milijunske nagrade za pobjednike.
Mikaela Shiffrin sve je o tome naučila nakon Pekinga, Zrinka Ljutić je imala priliku naučiti proteklih mjeseci.
"Olimpijske igre od nas traže da preuzmemo pravi rizik na svjetskoj pozornici. Rizik koji zahtijeva hrabrost i ranjivost na pogrešne prosudbe i narative izgrađene na ograničenom razumijevanju onoga što ovaj sport zaista zahtijeva", napisala je neki dan velika Amerikanka.
Onaj dio svijeta koji ne razumije, vidi minutu ili dvije i sudi na račun toga, a iza te minute ili dvije je bezbroj dana, mjeseci, godina. No, tu pomoći nema, živimo u svijetu koji je takav kakav jest i s tim se sportaši moraju naučiti nositi ili će ih prožvakati i ispljunuti.
Za vjerovati je da je Shiffrin od Pekinga do Cortine postala puno tvrđa i otpornija na mišljenja bezimenih i da joj se neće uvući u glavu kao što je to bilo nakon ZOI 2022., a nadamo se da je i Zrinka u međuvremenu izgradila svoj oklop koji je, nažalost, u današnjem svijetu vrhunskog sporta očito jednako nužan kao i najbolje skije, treneri i uvjeti.
Može li Zrinka negativan niz rezultata iz ove sezone preokrenuti baš na najvećoj pozornici na koju su uperene oči cijelog svijeta? Možda može, možda ne može, vidjet ćemo u srijedu.
Ona je često u svojoj mladoj karijeri pričala o lekcijama, svaki loš(iji) rezultat gledala je kao priliku da nešto nauči i drugi put bude bolja. I većinu puta je u tome uspijevala, proteklih mjeseci se samo previše toga izmiješalo.
Djelomično je sabotirala i sama sebe. Ne zato što je manje radila ili htjela, nego zato što je htjela previše od sebe. Na to su se nalijepili problemi s opremom, rezultati su otišli nizbrdo i šumovi su postali preglasni.
Neki dan je rekla "vratili smo se na početne postavke i od toga gradili", problemi s opremom su u fazi rješavanja, djeluje puno mirnije i opuštenije, sličnija Zrinki kakvu smo upoznali, a ne onoj Zrinki u grču kakvu smo gledali proteklih mjeseci. Doduše, tu je pitanje koliko je to maska za javnost, a koliko stvarno stanje, ali nadajmo se da je ovo drugo.
Puno je puta u našim razgovorima znala reći "najbolja sam kad ne kompliciram, kad ne razmišljam previše" i to je onaj posljednji korak koji će u srijedu na stazi Olimpia delle Tofane napraviti ili neće. I o kojem će, usudimo se reći, najviše ovisiti njezin rezultat.
Zrinka Ljutić jedna je od onih koji ponekad ili često razmišljaju previše. Mikaela Shiffrin iz iste je priče, a kako su američki novinari ovih dana potrošili puno prostora na pritisak koji nosi Shiffrin i na pritisak koji je slomio "sigurnog zlatnog", klizača Iliju Malinina, sjetili su se najvećeg kolekcionara olimpijskih odličja, Michaela Phelpsa. I njegovog standardnog odgovora na pitanje o čemu razmišlja kad stane na start?
- Ni o čemu.
Figurativno rečeno, Phelps je bio u stanju "isključiti mozak". Ili drukčije, dovesti se u stanje u kojem se mozak sklanja s puta, a mišićna memorija preuzima kontrolu. Još jedna od stvari koja dijeli najveće od ostatka smrtnika. Phelps je imao tu sposobnost, Janica ju je imala, neki to uspijevaju postići samo ponekad, neki nikad.
Ući praznog uma u startnu kućicu na Olimpiji delle Tofane mogla bi biti najbolja stvar koju Mikaela Shiffrin može učiniti za sebe, napisao je novinar Sports Illustrateda. Mi bismo to napisali i za Zrinku.
Nije bitno što je bilo, koliko je puta ispala ove sezone, nije bitno ni što dolazi, tko što očekuje i traži. Samo jedna utrka. Dvije vožnje. Njezino tijelo zna što treba, trenirala ga je za to sve ove godine i sad ga samo treba pustiti da odradi posao.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....