Postoje trenuci kada se slomite, shvatite ozbiljnost stvari i osjetite kako vam snovi klize kroz prste. Ali ovaj put nisam imala taj osjećaj. Neću dopustiti da mi ovo isklizne kroz prste. Učinit ću to. Kraj priče.
"Ovo" je nastup u olimpijskom spustu u Cortini d‘Ampezzo sa slomljenim prednjim križnim ligamentom lijevog koljena, a autorica izjava je Lindsey Vonn. Žena koja se, mimo očekivanja, vratila na vrh s 41 godinom i koja je u olimpijski spust trebala ući kao favoritkinja za zlato. Više to nije, više ne može biti sigurna hoće li biti na startu iako će napraviti sve da bude.
- Još sam ovdje, još uvijek sam sposobna boriti se i još uvijek sam sposobna pokušati. I pokušavat ću dok god budem imala snage, neću otići kući žaleći što nisam pokušala. Učinit ću sve što je u mojoj moći da budem u startnoj kućici.
U to nitko ne sumnja. Cijelo njezino sportsko putovanje je isto - padne i digne se i tako uvijek iznova.
- Uvjerena sam da se mogu natjecati u nedjelju.
I ne samo u nedjelju. Planirala je na Igrama koje počinju u petak skijati spust, super G i novu olimpijsku disciplinu - ekipnu kombinaciju i još uvijek nije prekrižila ništa od toga, iako je logično stavila ogradu...
- Moram vidjeti kako ću se osjećati. Moja namjera je utrkivati se u svemu i završiti cijelu sezonu ako ću to ikako moći, ali ne mogu u ovom trenutku reći hoće li doista biti tako. Moram prvo odraditi službeni trening spusta i vidjeti kako ću se osjećati.
Odnosno, hoće li njezino koljeno to izdržati. Prvi službeni trening spusta trebao je u Cortini d‘Ampezzo biti u četvrtak, ali je zbog najavljenih obilnih snježnih padalina otkazan pa bi skijašice prvi put trebale izaći na stazu Olimpia delle Tofane u petak. Vonn zna što ju čeka...
- Obično je u ovakvim situacijama koljeno dobro dok više nije dobro... Moram stvarno biti posvećena i detaljna u svemu što radimo kako bih mogla nastupiti i vidjet ćemo kako će to ispasti. Ići ću koliko god dugo i koliko god daleko mogu.
Svjesna je da joj je tijelo još jednom okrenulo leđa, ali ne dopušta da joj ozljeda slomi i duh...
- Koliko god puta padnem, uvijek ustanem. Koliko god puta ne uspijem, uvijek na kraju pobijedim. Sva moja životna iskustva dala su mi sigurnost da mogu procijeniti što moje tijelo može, a što ne može učiniti.
Uvelike se uzdaje upravo u poznavanje svog tijela, u spremnost koja nije mogla nestati u 4-5 dana, ali i ono što je već prošla.
- Već sam bila u ovoj situaciji i znam kako se nositi s time. Osjećam se puno bolje nego 2019. kad sam skijala na SP-u bez lateralnog ligamenta i s tri oštećenja platoa tibije. I ipak sam tamo osvojila medalju. Za mene ovo nije ništa nepoznato, radila sam to i prije. Koljeno mi nije otečeno i uvjerena sam da uz pomoć ortoze mogu skijati nedjeljni spust za medalje.
Kad je u jesen 2024. postalo jasno kako će se vratiti skijanju nakon pet godina pauze i s djelomičnom protezom u desnom koljenu, bilo je puno više onih koji su mislili kako ulazi u preriskantnu i nepotrebnu utakmicu. Bilo je i velikih bivših skijaša i skijašica koji se nisu ustručavali reći kako je luda i poručivali joj da si pronađe život i dobrog psihijatra.
Dokazala je da nisu bili u pravu, vratila se na postolje u Svjetskom kupu već na kraju prošle sezone, a ove je od 8 utrka njih 7 završila na postolju, dvaput kao pobjednica i samo jednom ispod postolja, četvrta.
Da nije bilo pada u Crans-Montani definitivno bi u olimpijskom spustu bila favoritkinja. Ne zbog svega što je napravila u karijeri, već zbog toga koliko je bila dobra u ovom trenutku.
Pad u Crans-Montani je to promijenio...
- Znam kakve su mi bile šanse prije pada i znam da sad više nisu takve, ali dok god postoje šanse, pokušat ću.
Je li moguće? Puknuće križnog ligamenta se automatski povezuje s operacijom i višemjesečnom stankom, ali ne mora to biti nužno tako.
- Ako to itko može, to je Lindsey - kaže Isabella Wright, kolegica iz reprezentacije.
- Mislim da svi znamo koliko je ona dobra skijašica, ali mentalna snaga je njezina najveća snaga.
Njezina druga kolegica, aktualna svjetska prvakinja u spustu Breezy Johnson, bila je u vrlo sličnoj situaciji prije ZOI 2022. I njoj je pukao prednji križni ligament i željela je isto - nastupiti na Igrama.
- Ja sam pokušala i nisam uspjela, ali to ne znači da Lindsey to ne može napraviti. Više je sportaša koji skijaju bez prednjih križnih ligamenata nego što se o tome priča.
Potvrdio je to i Austrijanac Vincent Kriechmayr:
- Ima nas nekoliko koji skijamo bez prednjeg križnog ligamenta, ali da će nastupiti samo tjedan dana nakon ozljede je nevjerojatno. Ona nas sve inspirira.
Švicarka Joana Hählen skija bez prednjeg križnog ligamenta u oba koljena, Carlu Janki je puknuo prednji križni 2017., a skijao je nekoliko mjeseci kasnije na ZOI bez operacije.
- Kad sam čuo vijesti o Lindsey pomislio sam "teško". Meni bi bilo nemoguće nastupiti samo tjedan dana nakon što mi je pukao prednji križni ligament, ali ove Igre su njezin posljednji pokušaj u karijeri. Na njezinom mjestu i ja bih pokušao. Još uvijek vjerujem da je Lindsey sposobna za sve i nadam se da će joj se ostvariti san o zlatu - rekao je Janka u razgovoru za švicarski Blick.
Puno se ovih dana može pročitati i mišljenja liječnika o tome smije li nastupiti ili ne. Jasno je da je rizik dodatnih oštećenja velik i neki su kategorički protiv nastupa, ali nisu svi.
Jordan Metzl, liječnik sportske medicine u Bolnici za specijalnu kirurgiju u New Yorku, kaže kako ono što Vonn želi napraviti i nije tako ludo kako se čini i kako bi moglo funkcionirati uz korištenje ortoze. Andrea Panzeri, glavni liječnik Talijanskog saveza za zimske sportove misli slično.
- Vonn ima iskustva, fizičke sposobnosti i jako dobro poznaje stazu u Cortini. Ako će se pokušati natjecati, to je zato što joj kliničko stanje i liječnici to dopuštaju. Nema što izgubiti. Mislim da vrijedi pokušati - smatra dr. Panzeri.
Jedan od onih koji navija za Vonn je i Marco Odermatt:
- Ona je jedna od najvećih svih vremena. Nadam se da će se moći natjecati i da će osvojiti medalju.
Lindsey Vonn je sigurna kako vrijedi pokušati. Pritom se vodi i riječima svog trenera iz djetinjstva Ericha Sailera, koji je umro prošlog kolovozu u dobi od 99 godina. Sailer je trenirao Vonn u Buck Hillu u Minnesoti, pokopan je u okolici Innsbrucka i Amerikanka se na putu prema Cortini zaustavila na njegovom grobu.
- Točno znam što bi mi sada rekao, a to mi definitivno daje dodatnu nadu. Rekao bi mi "To je samo 90 sekundi. Što je 90 sekundi u životu? To je ništa. Možeš ti to.". Upravo to mi je rekao prije moje posljednje utrke 2019. na SP u Åreu i znam da bi mi to ponovio.
Trebala je to biti njezina posljednja utrka karijere, znalo se da je "izlomljena", ali i takva je osvojila svjetsku broncu u spustu. Može li nešto slično ponoviti u Cortini?
- Bio bi to moj najbolji povratak do sada. Definitivno najdramatičniji.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....