Puno serviranja i reterna.

Tako je Taylor Fritz sažeo svoja očekivanja uoči svog debitantskog meča na ATP Finalsu, s Rafaelom Nadalom kao suparnikom.

Servis i reterni dio su svakog meča, jasno, ali ono što je Amerikanac htio reći jest da ne očekuje da će biti puno više od toga u srazu sa Španjolcem. Jer igra se na prilično brzoj podlozi i u takvim uvjetima već početni udarac može napraviti značajnu razliku.

I bio je u pravu. Jer Fritz je maksimalno iskoristio teren u Torinu u svoju korist za drugu pobjedu nad 22-strukim Grand Slam pobjednikom u 2022. godini. I makar je Amerikanac imao i samo jedan as više (8-7), pa čak i manji postotak ubačenog prvog servisa (69-71%), imao je bolju iskorištenost tih poena (80-76%), a na drugom je servisu bio daleko uvjerljiviji (78-40%).

No, i u onim poenima u kojima se igralo, Amerikanac je stigao do više winnera (23-18) i manje neforsiranih pogrešaka (10-22), što inače nije nešto čime se Nadalovi suparnici mogu pohvaliti. Sve zajedno kad se zbroji, Fritz je zapravo sasvim “ugasio” Rafu, koji u cijelom meču nije došao ni do jedne break-lopte. A bio je suočen s devet na svom servisu...

- Ne mogu biti sretniji, osjećaj je sjajan - komentirao je 25-godišnjak, koji je na ATP Finals “upao” umjesto ozlijeđenog Carlosa Alcaraza, ali sjajno otvorio posljednji turnir sezone.

- Na ovakvom se terenu mogu “nasloniti” na svoj bekhend i odigrati duboku dijagonalu na Rafin forhend, jer onda nema vremena ući u teren i raspaliti forhend. Na sporijim podlogama ima vremena za namjestiti se i onda me uništava. Dakle, teren mi ovdje ide na ruku - objasnio je Amerikanac.

Prvi nakon Thiema 2020.

Fritz je postao prvi tenisač koji je pobijedio Nadala dva puta u istoj godini nakon Dominica Thiema u 2020. Odnosno, od 2016. to se događalo samo tri puta (Federer 2017, Đoković 2016.). Prva je pobjeda stigla u Indian Wellsu u ožujku, u meču koji Fritz umalo nije ni igrao zbog ozljede gležnja. Ali, kako je u pitanju bilo finale, stisnuo je zube, a na koncu i osvojio svoju najveću titulu u karijeri.

Rafa se osvetio u sličnom stilu u Wimbledonu jer pobijedio je u četvrtfinalu iako je već bio načet ozljedom trbušnog mišića. Štoviše, u polufinalu nije ni izašao na teren Nicku Kyrgiosu.

Dapače, Nadal nakon osvajanja Roland Garrosa po 14. put u karijeri, nije imao previše ni mečeva ni uspjeha, izuzme li se, naravno, spomenuto polufinale Wimbledona. Poslije toga poražen je već u prvom nastupu u Cincinattiju (od našeg Borne Ćorića), stigao “samo” do osmine finala US Opena, pa ispao i u prvom nastupu u Parizu prije dva tjedna. Nije, dakle, imao baš neki pozitivan slijed i očito mu malo nedostaje natjecateljskog ritma.

Tiafoe, Paul i sada Fritz

Posljednja tri poraza, pak, stigla su od Amerikanaca: Frances Tiafoe na US Openu, Tommy Paul u Parizu i sada Fritz u Torinu. Nadalje, ovo je i prvi puta nakon čak 18 godina da je Nadal upisao tri uzastopna poraza na tri različita turnira. Dogodilo mu se to 2004. kada su redom od njega bolji bili Chela u Cincinnatiju, Hewitt u Montrealu te Ferrer u Stuttgartu. Imao je 2009. i četiri poraza u nizu, ali tada su tri bila na istom turniru, upravo na ATP Finalsu (Söderling, Davidenko, Đoković), uz Pariz (Đoković) prethodno. (ij)