Uvijek sam bio dovoljno iskren da priznam da me inspiriraju rekordi. Grand Slamovi i Mastersi, to je ono što u tenisu ima najveću težinu - poručio je Novak Đoković nakon što je u finalu Pariza pobijedio Danila Medvedeva (4-6, 6-3, 6-3) i pospremio u vitrinu 37. Masters 1000 titulu.
Postalo je gotovo nemoguće pronaći rekorde s kojima se 34-godišnji Srbin nije pozabavio i kategorije u kojima nije promiješao vječne ljestvice. Kad su u pitanju Mastersi, Đoković i Nadal godinama voze slalom po broju osvojenih titula, a Novak se sada opet odvojio (Nadal ima 36 naslova). Također, ovo mu je 13. sezona u kojoj je osvojio barem jednu "tisućicu".
- Možda nisam mlad kao Medvedev i njegova generacija, ali osjećam se dobro i dovoljno inspirirano da nastavim svoj napredak - rekao je Đoković na press konferenciji.
Za razliku od nekih ranijih nastupa pred novinarima u Parizu, nakon finala je bio prilično raspoložen, a posebno je nahvalio Medvedeva, kojega je nazvao "trenutačno mojim najvećim rivalom".
- Danil ima sve, moćan servis, fantastično se kreće, nema slabosti u igri. Uvijek te tjera da se nadigravaš i zna se vratiti u poen iz teških pozicija. Na dnevnoj bazi se može vidjeti koliko je posvećen tenisu. Dobar je dečko i svestran igrač, lider nove generacije.
Osvrnuo se i na poraz iz finala US Opena, koji mu je uništio san o kalendarskom Grand Slamu.
- Zatvorio sam to poglavlje. Tada sam osjećao neopisiv pritisak, iskustvo s kojim se nikad u životu nisam susreo na Grand Slamovima. Ponosan sam jer sam uspio to ostaviti iza sebe i okrenuti se novim izazovima. Ovdje sam ostvario ono po što sam došao: osigurao sam broj jedan na kraju sezone i uzeo trofej.
U svojoj analizi poraza, Danil Medvedev ocijenio je da je ključ bio u tome što je Đoković bio bolji u ključnim poenima drugog i trećeg seta. Ni on nije uskratio komplimente suparniku, izgovorivši rečenice koje će biti melodija za uši Novakovih navijača.
- Ponekad mi se čini da se Novaka ne tretira na jednak način kao Federera i Nadala. Ali ljudi su počeli shvaćati što je sve postigao i što još može postići, osim ako baš nisu hejteri. Možda će 10 godina nakon što se Đoković umirovi neki novi teniski fanovi doći na Wikipediju i čitati o tome kako je bio superioran. Tako sam ja upijao priče o Samprasu. Bio sam premlad da bih ga gledao, ali sam čitao da je bio čudesan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....