Što će biti i kako će biti kad Velika trojka doista jednog dana “sklopi krila” - jasno je da to neće napraviti svi odjednom, uostalom, dvojbeno je hoće li Roger Federer smoći snage oporaviti se i blizu 42. rođendana ponovo krenuti - ne znamo i ne možemo znati.

Priča o Velikoj trojci u Melbourneu je dobila novo, potpuno neočekivano poglavlje - od deportacije Novaka Đokovića do nezamislivog trijumfa Rafaela Nadala s “najmanje očekivanom i jednom od najemotivnijih pobjeda u karijeri, najvećim povratkom u karijeri”. Nakon pet sati i 24 minute finala za pamćenje, nameće se zaključak kako nije stvar u tome koliko su puta svaki od njih zapeli na posljednjem koraku u utrci za Najvećim, nego kako su se toliko puta vraćali po još.

Od operacije i štaka do Grand Slam titule u razmaku od samo četiri mjeseca

Rađale su se sumnje

Kad Nadal spominje najveći povratak u karijeri, to se ne odnosi nužno na finale u kojem je Danil Medvedjev imao 2:0 u setovima i 0:40 kod 3:2 u trećem. Jevgenij Kafeljnikov je u tom trenutku napisao “gotovo je”, John McEnroe je već u tie-breaku drugog seta rekao “ako ne dobije ovaj set, gotov je”. Ako tako misle oni koji su sami prošli kroz sve, što bi tek mogao prosječan i neutralan navijač pomisliti? Ako su oni uvjereni, bez obzira što je sport nepredvidljiv, a tenis pogotovo, što bi mi ostali?

K tome, Nadal je četiri puta u karijeri okrenuo 0:2 u setovima, prvi put protiv Ivana Ljubičića u finalu Masters 1000 turnira u Madridu (tvrda podloga, dvorana) daleke 2005. godine, a posljednji protiv Mihaila Južnjeg 2007. godine u Wimbledonu. Pet tisuća, tri stotine i dvadeset četiri (5324) dana kasnije, svjedočili smo nemogućem scenariju. Davnih, davnih dana kad je bio zdrav, mlad i poletan.

MARTIN KEEP Afp

I da se vratimo na najveći povratak, Nadal nije mislio samo na ono što je napravio u finalu, mislio je na sve što je prošao od početka lipnja prošle godine kad je poražen od Đokovića u polufinalu Roland Garrosa, otkrio da ga nesnosno boli lijevo stopalo. Vratio se tek nakratko u Washingtonu u kolovozu i potom otpisao sezonu. Mjesec i pol dana prije Australian Opena mislio je da se možda nikada neće vratiti tenisu, jer:

- Pokušavali smo razne stvari, bez ikakvog uspjeha, odnosno s nula uspjeha. Nakon svega što sam prošao u karijeri, s godinama koje imam, znajući za ozljedu od koje se nisam u stanju oporaviti, rađale su se sumnje. Ponekad sam se lomio u glavi. Iskreno vam govorim, ja nisam bio fizički spreman za ovakve bitke. Nisam dovoljno trenirao da bih bio spreman za ovo. Ipak, ostavio sam sve na terenu što sam imao, toliko da nisam imao snage slaviti. Bio je to takav dan da se ostavi sve što imaš, jer ja uživam u borbi, uživam u emocijama. Imati ovaj trofej u rukama meni znači sve.

Pamtit će se trenutak kad je ušao u teretanu nakon završetka ceremonije i kad se srušio na strunjaču kao da je vreća. Mislio je tako ležati tko zna koliko dugo kad mu je prišao netko iz njegova tima i rekao da bi bilo dobro da sjedne na bicikl i odradi oporavak. Ustao se bez pogovora, sjeo na bicikl i počeo pedalirati, pedalirati, pedalirati… To je Rafael Nadal, tu vam je najveća istina o jednom od najvećih boraca koje je svijet sporta ikada vidio.

Roger Federer pojam je za eleganciju, poeziju u pokretu, nešto najljepše što ste u tenisu ikada vidjeli kad je bio na vrhuncu moći.

Novak Đoković stigao je najbliže savršenstvu, puno njegovih udaraca je vrh vrhova, a nebrojeno je puta dokazao da je mentalna stijena, možda i najveći svih vremena u tom aspektu.

Rafael Nadal? Nadal je ratnik, taj nikada nije vidio meč koji ne može dobiti i nikada nije priznao da je pobijeđen, dok mu sudac “nije objasnio” s onim “game, set and match”.

Za mene su sva trojica najveći svih vremena i te rasprave o GOAT-u više me ne mogu zaintrigirati. Ionako znam da će trajati i nakon što se sva trojica oproste. Brojke nisu sve, statistika nije sve, usporedbe piju vodu, ali i ne moraju, okolnosti su varirale od meča do meča... Ako su Grand Slam trofeji najveći kriterij, u redu, Nadal je korak ispred, a sljedeći Grand Slam je u njegovoj kući, u Roland Garrosu. Ali, pazite što o svemu tome misli Španjolac.

- Čudesno je što sam u ovom trenutku moje karijere došao do još jedne Grand Slam titule. Znam da je to poseban broj, broj 21. S moje točke gledišta ovo je bio nezaboravan dan i nije me briga jesam li broj jedan ili nisam broj jedan ili najbolji u povijesti. Mene veseli što je stopalo izdržalo sav ovaj stres i što osjećam da ću imati priliku nastaviti dalje, boriti se, uživati u ovom predivnom sportu.

Čvrsto na zemlji, uvijek s istim stavom, uvijek ponizan, uvijek pun respekta prema svima, dosljedan u svemu što radi.

- Nema ništa neljudsko kod Rafe, nego sve suprotno - konstatirao je Mats Wilander.

- S time da nikada ništa slično nisam vidio.

U njegovoj domovini će s ponosom do neba istaknuti, “Nadal nije izvanzemaljac, on je Španjolac”. I stric Toni, stric koji ga je u tenisu naučio svemu, pa prepustio palicu Carlosu Moyi prije nekoliko godina, ne može se nadiviti nećaku.

- Oduvijek sam znao da će Rafa osvojiti puno Grand Slam titula, ali nikada nisam pomislio da može doći do 21.

Opozicija i dalje tupa

Netko će reći, “21 i brojimo dalje”. Očito je da nije za staro željezo, kako se moglo vjerovati kad ga je zadesila ta ozljeda lijevog stopala i kad je sam osjetio da je možda došlo vrijeme kad će morati odustati. Unatoč sve brojnijoj mlađoj i uspješnoj opoziciji, činjenica jest da im ne ide najbolje protiv Đokovića i Nadala. Njih su dvojica osvojila 13 od posljednjih 15 Grand Slam turnira. Đoković osam, Nadal pet, po jedan Dominic Thiem i Danil Medvedjev.

Sitničavi će primijetiti da je Austrijanac osvojio US Open 2020. godine, jer nije bilo Nadala i Federera, a Đoković je diskvalificiran. Lani na US Openu opet nije bilo Nadala i Federera, ali tu nema zamjerke Medvedjevu, skinuo je Đokovića u finalu i skratio mu kalendarski Grand Slam i 21. titulu. I toliko je malo nedostajalo Rusu da Veliku trojku zadrži na okupu, samo da je bio malo pametniji i malo više na oprezu sredinom trećeg seta.