Calcio? Numero uno, per sempre. Tennis? Number two - objašnjavaju nam Alessio i Luca, miksajući materinski i engleski jezik, dok stojimo u posljednjem redu istočne tribine na Ivaniševićevom stadionu, a odgovore nam, naravno, pojačavaju i onim, nezaobilaznim talijanskim gestama rukama. Radnja se odvija u popodnevnim satima u Umagu, dok živa u termometru koketira s brojkom 30, a naša dva prijatelja s talijanskom zastavom samo su “kap u moru” navijača iz susjedstva koji vjerno, svako ljeto, pohode istarski turnir i bodre svoje miljenike. U pauzama nakon neparnih gemova, kada se publika, tradicionalno, smije kretati po tribinama, talijanski navijački tandem uvodi nas u priču o “boomu” tenisa na “čizmi”.
Neupitno najveća zvijezda
O eksploziji popularnosti sporta koji je u Italiji, ruku na srce, bio u podređenom položaju iza, primjerice, košarke i odbojke, ali rezultati proteklih godina su ga lansirali na drugo mjesto sportova u državi, tik iza nedodirljivog “calcia”, nogometa. Buffon, Pirlo, Del Piero, Totti i ostatak romantične škvadre “azzurra” - koja je prije dva desetljeća u Njemačkoj pokorila svijet - odavno su odjahali prema mirovini, a iako su njihovi nasljednici prije četiri godine zavladali kontinentom i osvojili europsku smotru, sadašnja nogometna reprezentacija lišena je onih zvučnih, elitnih karika, koje su talijanski “bambiniji” godinama promatrali kao idole.
U zrakoprazni prostor, pak, ušuljao se tenis. Jannik Sinner, trenutačno prvi igrač svijeta, transformirao se u “facu” broj jedan na Apeninskom poluotoku, a njegovi trijumfi i Grand Slamovi rezerviraju udarna mjesta u tamošnjim medijima, potvrđuje nam to i Ilvio Vidovich, novinar iz Trsta, koji u Umagu prati turnir za Ubitennis, jedan od najpopularnijih teniskih portala na svijetu.
- Kada on pobjeđuje, to je na prvoj stranici. To prije nikada nije bio slučaj. Nakon njegovog osvajanja Wimbledona, u Gazzetti dello Sport prvih sedam stranica bilo je o turniru. Uvijek se igralo, ali su rijetko imali vrhunske rezultate.
Piatti pokrenuo revoluciju
Dok je on prije 12 dana režirao novi korak prema teniskoj besmrtnosti osvojivši Wimbledon, Talijani ovoga tjedna među najboljih sto igrača svijeta imaju čak devetoricu svojih predstavnika, dok je njih sedam unutar prvih 50. Jedan od njih je i Luciano Darderi, 46. na ATP ljestvici i drugi nositelj Plava Laguna Croatia Opena, koji nam je u podnožju umaškog stadiona otkrio dašak talijanske filozofije.
- Savez radi dobar posao, imamo puno turnira i mečeva u Italiji. Svaki tjedan imamo futurese, challengere i ostale turnire na kojima se igrači razvijaju, to je jedan od ključeva. Da, svi pričaju o tome da je tenis trenutačno drugi sport u Italiji, to je lijepo čuti - odgovorio nam je 23-godišnjak sa smiješkom.
Što su Talijani točno napravili? To smo pitanje postavili i Luki Cvjetkoviću, treneru u akademiji Ivana Ljubičića na Lošinju, koji je desetak godina radio u Italiji, gdje je iz prve ruke surađivao i sa Sinnerom. Štoviše, najbolji tenisač svijeta živio je s njegovom obitelji čak tri godine.
- Prednost je to što su igrači jako rijetko mijenjali trenere. Sinner je, recimo, promijenio samo jednog. Imaju tradiciju klubova, gdje trenira po 600-700 djece, kod njih su djeca zapravo treća ili četvrta generacija u tenisu. Triput tjedno tamo ručaju s obitelji u klubovima, njima je to kao dnevni boravak. Imaju ogroman broj turnira, ATP 1000 u Rimu se, praktički, smatra petim Grand Slamom. Mladi ne moraju puno putovati zbog tolikog broja turnira, Savez im tu pomaže i s pozivnicama, a onda nisu u praznom prostoru kada izađu iz juniorskog tenisa, lakše pronalaze sponzore i dobivaju financijsku pomoć. Primjerice, ako dobiju otprilike 500 eura po turniru, to je dovoljno za preživjeti tjedan turnira u Italiji. Ricardo Piatti je pokrenuo revoluciju rada, uveo je videoanalizu i vrhunske kondicijske trenere. Prihvaćeno je da uspjeh ne dolazi zbog talenta, nego zbog rada. To se odvija kroz zadnjih 15 godina, a Sinnerov “boom” daje im nadu da svatko dijete u Italiji može postati Sinner. To je “ludilo” i ogroman elan za njih - otkrio nam je Cvjetković.
Sad i Amerikanci ‘prepisuju’
Prije Sinnera, Nicola Pietrangeli osvojio je dva Roland Garrosa, ali 1959. i 1960., Adriano Panatta u Parizu je slavio 1976., a onda je suša prekinuta prošle godine na Australian Openu. Gušća koncentracija lokalnih turnira, s pojačanom izgradnjom terena s tvrdom podlogom jer, ipak, na njoj se najčešće igra, uz suradnju između privatnih trenera i Saveza, rezultirala je - procvatom.
Ujedno, završni Masters prije četiri godine prebačen je iz Londona u Torino, gdje će se održavati i idućih godina, finale Davis Cupa ove i iduće dvije godine igra se u Italiji, a upravo je njihova reprezentacija osvojila dva posljednja izdanja.
Takva formula, pak, upalila je lampicu i “preko bare”, pa su Amerikanci pod mikroskop stavili njihove uspjehe, nastojeći otkriti sastojke za pobjedničku recepturu. Italija je propustila zadnja dva Svjetska prvenstva u nogometu, čime je poljuljan status nacionalnog sporta, može li mu tenis napraviti još jedan senzacionalan “break”?
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....