​Ne mogu se sjetiti je li to bila prva priča o Rafaelu Nadalu koja se pojavila u novinama, ali teško je zaboraviti situaciju u kojoj se to dogodilo. Tada afirmirani australski tenisač, pobjednik Wimbledona Pat Cash, stigao je u Mallorcu gdje se igrao jedan od brojnih turnira ATP veterana, a organizatori su uvijek morali biti na oprezu ako je jedan od sudionika bio Boris Becker. I upravo se to dogodilo, veliki njemački tenisač po tko zna koji je put odustao zbog ozljede mišića, ili mu se možda nije igrao, pa su domaćini potrudili se pronaći mu zamjenu, i to vrlo atraktivnu zamjenu. Nije to bio netko od veterana, već 14-godišnji momak iz Manacora Rafael Nadal.

Australac nikada nije čuo za Nadala, pa se usprotivio.
- Neću valjda igrati protiv djeteta.
​Ispostavilo se da to dijete igra tenis na daleko većoj razini od godina i Cash je morao iskrvariti da bi nekako dobio taj meč.

Naslijedio Björna Borga

Ako je to bio početak jedne velike karijere, onda je stvarno bio dobar, jer sve što je nakon tog slijedilo bila je priča o tenisaču koji se u godinama koje su dolazile profilirao u jednog od najvećih svjetskih tenisača i godina s Rogerom Federerom i Novakom Đokovićem figurira kao nezadrživa snaga svjetskog tenisa.

​Svi mi znamo tenisače koji su u karijeri nosili etikete velikih ili najvećih tenisača zemljanih terena. Redoviti posjetitelji, ali ne samo posjetitelji turnira u Umagu, znat će da je tu krunu svojevremeno nosio veliki Austrijanac Thomas Muster, da bi ga naslijedio Carlos Moya, peterostruki pobjednik Umaga, ali čovjek koji je u toj nekoj fazi figurirao kao najveći tenisač zemljanih terena.

​Legenda će, naravno, reći da je prije njih na tom tronu bio Björn Borg, Šveđanin koji je šest puta bio pobjednik Roland Garrosa, ali je i pet puta osvajao Wimbledon. Oni koji su znali omjere i mogućnosti svjetskog tenisa, uporno su tvrdili da se rekordi postavljaju da bi ih se jednoga dana rušili, i to nije bilo samo u sportovima, gdje se mjerilo vrijeme.

I teniski rekordi su bili i te kako dostižni, i teniski rekordi su se rušili, ali postoji nešto što će vjerojatno ostati za sve generacije i sumnjam da će se jednoga dana pojaviti netko tko će baciti sjenu na sve ono što je Rafael Nadal ostvario na zemljanim terenima. Prije svega na zemljanim terenima, iako je on bio pobjednik na sva četiri Grand Slam turnira, iako je višestruki, trostruki, zapravo, osvajač Davis Cupa, iako je vlasnik olimpijske zlatne medalje, iako je osvojio 35 turnira iz kategorije Masters 1000 i u toj statistici je poravnat s Novakom Đokovićem.

​Postoji, međutim, statistika koju bez obzira na sve one koji dolaze ili koji su već došli, teško može biti dostignuta. Zapravo, dostići Nadala na zemljanim terenima značilo bi da ste dohvatili nešto što se, iskreno govoreći, danas smatra znanstvenom fantastikom.

Nema takvog ‘dvorišta’

​Nadal je, naime, osvojio 80 naslova na svim podlogama, ali više od 50% tih naslova stigli su na zemljanim terenima. A serije u kojima odnosio trofeje na zemlji su toliko nestvarne, da ni Federer nije bio u stanju obarati ih na travnatim terenima.
​Činjenica jest da Novak Đoković ima sve naslove iz serije Masters 1000, ali tamo gdje je krenuo Nadal je trag toliko veliki da ga ni stoljetna kiša ne bi mogla isprati. I kad govorimo o Nadalu i velikim naslovima na zemljanim terenima, ne znaš gdje početi. Ipak, podatak koji je nezamisliv, a samo je jedan od tih pothvata u njegovoj karijeri, činjenica je da je osvojio Roland Garros 12 puta.

I taj Roland Garros je jedan od razloga zašto je Španjolac odustao od turnira u SAD-u, nakon i u vrijeme pandemije koronavirusa, nije otišao braniti naslov na US Openu, jer je sve slatko, ali ništa nije toliko slatko poput Roland Garrosa.
​Bilo je naravno dana kada su središnji tereni Wimbledona nazivali vrtom Borisa Beckera, koji je sedam puta bio finalist najvećeg svjetskog turnira, ali je samo triput bio pobjednik.

Bilo je dana kada se to isto govorilo za Petea Samprasa i njegovih pet naslova, no ako hoćete, ponajviše je to vrt Rogera Federera. Ali niti jedan veliki svjetski turnir, jedan od četiri najveća nije bio nečije vlasništvo kao što je Roland Garros vlasništvo Rafaela Nadala.

CLIVE BRUNSKILL

​Znalo se njemu u ovim godinama dominacije dogoditi posrtanje poput 2009. kada je izgubio od Šveđanina Robina Söderlinga. Ali, Rafa, emotivan kakav jest, teško je prolazio rastavu roditelja, baš u vrijeme Roland Garrosa, ali to je priča koja je okončana happy endom, jer su majka i otac riješili svoj očito kratkotrajni nesporazum i opet su zajedno, što je za Rafu bila najbolja vijest jer je silno bio vezan uz roditelje, a pogotovo majku.

Srušit će on još rekorda

Uz 12 naslova u Roland Garrosu, on je 11 puta bio pobjednik u Monte Carlu, deset puta je osvajao Barcelonu... Ovih dana je u Rimu gdje će pokušati osvojiti deseti naslov, a osam puta je bio pobjednik u Madridu. Kad sve to zbrojite doći ćete do impozantne cifre od 50-ak turnira, i više od toga, pa ako su se rekordi obarali da bi jednog dana netko i njihove rekorde oborio, onda će ta knjiga s brojnim rekordima Rafaela Nadala dugo ostati zatvorena. I tko zna koliko će vremena proći prije što bi se netko od mlađih ili mladih lavova u tu priču mogao upisati.

Sa 80 osvojenih turnira Nadal je trenutno na 991 pojedinačnom pobjedom u karijeri. Izgubio je samo 200 utakmica, i ako se sve idealno posloži u vrijeme najdražeg turnira mogao bi proslaviti 1000. pobjedu u karijeri. I malo tko sumnja da se tako nešto neće dogoditi. Bez obzira što dugo nije igrao, onoga časa kada se vrata Roland Garrosa otvore, samo je jedan pravi i veliki favoriti, samo Rafael Nadal.

Samo su Jimmy Conors i Roger Federer proslavili više pobjeda, ali bez obzira što je svako dostignuće, pogotovo u ovo doba karijere, veliko dostignuće, Nadala, čini se, jedino zanima koliko bi još Roland Garrosa mogao osvojiti. Hoće li za koji tjedan u Roland Garrosu osvojiti i 20. Grand Slam naslov u karijeri, čime bi dostigao Rogera Federera, uskoro ćemo doznati.
​Šest mjeseci ga nije bilo posljednji meč je odigrao prije prinudne stanke zbog koronavirusa, 1. ožujka, i na povratku nitko nije primijetio da je stanka ostavila bilo kakvog traga na njegovoj formi i igri na zemljanim terenima.

​Ne znam kako će završiti karijera Rafaela nadala i koliko će još igrati. Siguran sam da još ima nekoliko godina u nogama, i ako ga ozljede ne sustignu, a bilo ih je svih ovih godina, izvjesno je da će toj skupini rekorda dodati još poneki. A to znači samo jedno. Sve što je Rafal Nadal dosada ostvario u briljantnoj karijeri, teško će biti ponoviti. Ako je istina da su svi rekordi dostižni, istina je također da samo Nadalovi nisu.