Pobijediti je teško. Braniti titulu je teže. Obraniti je u tinejdžerskim godinama - najteže. Na nepisano pravilo sportske gradacije se, pak, nije obazirao Boris Becker prije točno 40 godina, kada je kao novopečeni član kluba punoljetnih skicirao plan prema drugoj tituli na "svetoj" teniskoj travi u All England Clubu. Nakon što je sa 17 godina režirao spektakularan scenarij i odjurio do prvoga naslova na Wimbledonu - kao jedini pobjednik u povijesti koji nije bio nositelj, uz Gorana Ivaniševića 2001. - "wunderkind" iz Zapadne Njemačke je 1986. zavrtio reprizu i u osobnu trofejnu vitrinu parkirao još jedan pehar iz Londona.
U nastavku karijere je još jednom postao najbolji na najslavnijoj pozornici (1989.), a dvaput je pokorio Australian Open (1991. i 1996.), jednom i US Open (1989.), ali četvrta renomirana stanica mu je ostala začarana. U tri je navrata zapinjao u polufinalu i nikada nije zakoračio u konačnu bitku za trofej na Philippe-Chatrieru. No, šesterostruki Grand Slam pobjednik i na pragu šestog desetljeća života redovito gostuje u Parizu, gdje trenutačno boravi u ulozi stručnog komentatora Roland Garrosa na Eurosportu, koji je dostupan na platformi HBO Max.
Uoči raspleta spektakla na pariškoj zemlji, Sportske novosti su sudjelovale na medijskoj konferenciji s Borisom Beckerom, kao jedinim hrvatskim medij, gdje je teniska legenda ekskluzivno odgovarala na naša pitanja o Roland Garrosu.
Nakon što je postao prvi njemački tenisač u Open eri s Grand Slam naslovom, naslijedio ga je Michael Stich s titulom na Wimbledonu 1991., ali Alexander Zverev se iznenađujuće kristalizirao u najvećeg kandidata za trofej u francuskoj prijestolnici. Vjeruje li Becker u njemačku pobjedu?
- Igra bolje nego ikada i pitanje je vremena kada će osvojiti naslov. Smatram da je dovoljno dobar da osvoji Grand Slam i kada igraju Sinner i Alcaraz. S 29 godina je dovoljno zreo, ovo je zlatna šansa za njega, ali kada završi s tenisom onda ćemo suditi njegovu karijeru. Možda osvoji tri ili četiri Grand Slama, to me ne bi iznenadilo jer je dovoljno dobar - govori Becker u otvaranju.
Kako se on nosio s pritiskom i očekivanjima navijača iz Njemačke? Kako se pripremao za povijesne mečeve?
- Meditirao sam i koristio tehnike disanja u teškim situacijama, ali imao sam sjajnu obiteljsku pozadinu i podršku. Imao sam 17 godina kada sam se probijao i bilo je jako stresno, ali puno mi je pomogao poraz u drugom kolu Wimbledona 1987., kao da je oluja tada prestala. Shvatio sam da sam izgubio meč, ali nitko nije umro. U Njemačkoj me ljudi oduvijek gledaju kao "wunderkinda", a kada razgovaraju sa mnom uživo, onda mi kažu da sam znatno drugačiji. Kada imate 19 ili 20 godina, onda vam je puno toga u glavi, najteže je održati fokus i koncentraciju ili zanemariti slavlje kada uđete u polufinale Grand Slama jer turnir nije još gotov.
‘Misteriozan je‘
Talijani su na ovome turniru imali čak trojicu igrača u četvrtfinalu, bez Jannika Sinnera, a Flavio Cobolli i Matteo Arnaldi će odmjeriti snage u polufinalu Roland Garrosa, što zvuči gotovo nevjerojatno. Što je ključ talijanskog "booma" u tenisu?
- Matteo Berrettini je prije pet godina igrao finale Wimbledona. Zbog njegova uspjeha djeca više nisu gledala samo nogomet, nego i tenis. Ova talijanska generacija trenira i sa Sinnerom, a siguran sam da ga nekada pobjeđuju na treninzima i kada to naprave, onda pomisle da mogu pobijediti i druge u mečevima. No, sve je počelo s medijima. Živim u Milanu i mogu gledati na raznim televizijskim kanalima sve mečeve na svijetu. Od Challengera do Mastersa, tenisače ili tenisačice. Tenis je konstantno na programu. Razvijena je teniska kultura, postoji puno malih turnira i putovanja su jeftinija, možete svugdje putovati autom. Savez radi dobar posao u organizaciji tenisa.
Kako komentira situaciju sa Sinnerom? Što stoji iza njegova poraza i neočekivanog preokreta?
- Ne znamo, ali nije prvi put da ima fizičke probleme, vjerojatno nije ni zadnji put. Imao je problema i na Mastersu u Rimu prošloga mjeseca. Ima isti tip kože kao i ja, ne volimo vrućinu, ali u Rimu nije bilo vruće, pa mi je bilo teško objasniti njegovo fizičko stanje. Ne vidim što se događa unutra, on je misteriozan. Rekao je tada da nije dobro spavao, a ako ne spava dobro, onda ima neka pitanja ili sumnje jer sve počinje u glavi. Jako ga volim i ne poznajem ga toliko dobro privatno. Teško mi je to izvana objasniti, zato mislim da je to možda nešto unutra, mentalno.
Marta Kostjuk piše bajkovitu priču i igra najbolji Grand Slam turnir u karijeri, a nakon što je oduvijek bila "zvijezda u usponu", sada je eksplodirala do kraja i ima 16 uzastopnih pobjeda na zemlji ove godine, bez poraza. Koje su je promjene dovele do ovoga?
- Veliki sam njezin navijač i fantastična je igračica. Sviđa mi se kako stoji iza ukrajinskog naroda, to je prekrasno. Znam da je uvijek bila talentirana, ali imala je problema s očekivanjima i pritiskom. Čuo sam da je na kraju prošle sezone išla na terapiju, da porazgovara s psihologom i pokuša pronaći rješenje. U najvažnijem meču u životu, u četvrtfinalu u utorak protiv Svitoline u utorak, njezine prijateljice i sunarodnjakinje, sjajno je odigrala i to dovoljno govori o njoj i načinu na koji se sada nosi s pritiskom. Puno igrača igra dobro, ali se ne znaju nositi s pritiskom. Ne gube zbog forehanda, nego mentaliteta. Možda ona sada postavlja primjer u tome i traži pomoć s mentalnim trenerom ili psihologom. Toga se ne treba nitko sramiti.
Bez nervoze na meč-lopti
Njezinu dominaciju na zemlji je osjetila Iga Świątek, koja se u osmini finala oprostila od pohoda na petu titulu u Parizu, ali senzaciju iz sjene je kreirala njezina sunarodnjakinja - Maja Chwalińska. Poljakinja se od kvalifikacija probila do polufinala Grand Slama...
- Nitko ne treba podcjenjivati igrače iz kvalifikacija. Ona igra jako neobično i to je faktor iznenađenja. Puno skraćenih lopti, promjena tempa... Najbolje igračice možda nisu navikle na takav stil. Prvi je put u polufinalu Grand Slama i zato je nepoznata, pa je teško igrati protiv nje. Što se tiče Świątek, ona je malo pod stresom i želi biti perfekcionist, zbog čega teško prihvaća neke poteškoće. Ako želi imati dugačku i uspješnu karijeru, mora shvatiti da joj neće svaka godina biti savršena. Znam da se želi vratiti i da je pod pritiskom, ali nekada shvaća sve preozbiljno. Ni Đoković ni Nadal nisu svake godine pobjeđivali. Nitko to nije radio. To je dio života i tenisa. Ako ste šampion, morate prihvatiti da su i porazi prirodni.
Koja je najveća snaga Jakuba Menšíka? Nova, 20-godišnja nada iz Češke se probila do polufinala, oni hrabriji ga već uspoređuju s Ivanom Lendlom.
- Ne znam za te usporedbe, ali vidi se da nije impresioniran velikim imenima ili velikim turnirima. Ako dobije šansu, on će je uzeti. Igra napadački, dobro se kreće i servira, ali najveća kvaliteta mu je mentalitet. Ne izgleda nervozno na meč-lopti. Gledao sam ga prošle godine kada je osvojio Masters u Miamiju protiv Đokovića. Prošle godine je napravio velike korake, ima kvalitete borca i igra dobro dugačke mečeve. Dobar je igrač, ali to nekada nije dovoljno. Nekada se morate vraćati u meč i pobjeđivati kada vam ne ide. To je glavna razlika. Zverev je favorit protiv njega, ali igrao je jako dobro protiv Fonsece, ima dovoljno odmora do petka i očekujem sjajan meč.
Hoće li tenis nakon ovoga turnira dobiti "trećega" pored Sinnera i Alcaraza? Federer i Nadal su čekali Đokovića, a sada?
- Dobar zaključak. Sviđa mi se ova generacija. Tu su Fonseca, Menšík, Jódar, Tien... Svi su jako dobri i ne bih se čudio da svi budu među prvih deset igrača na svijetu. Tko zna tko će biti najbolji, ne bih se čudio da dođu blizu Sinneru i Alcarazu uskoro.
Konačno, Hrvatska velike nade polaže u Dinu Prižmića, koji je ispustio dva seta prednosti protiv Fonsece u drugom kolu Roland Garrosa. Što Becker misli o njemu i vidi li u njemu potencijal za najboljih deset igrača na svijetu?
- Problem s TOP 10 je taj što postoji samo deset mjesta, ha, ha, pa svi žele biti među njima. Gledao sam Prižmića u Australiji protiv Đokovića i odigrao je jako dobar meč. Od tada ga pratim. Stalno napreduje i jako je fokusiran. Puno trenira, živi kao profesionalac, tako da me ne čudi njegov uspjeh. Gledao sam ga protiv Novaka u Rimu, gledao sam ga u Parizu i napreduje, to mu treba biti jedini cilj. Zasad se ne može ništa drugo reći. Samo da nastavi raditi ono što sad radi, rezultati će doći kao posljedica toga - zaključio je Boris Becker.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....