Najvažnije doba teniske sezone je pred nama. Dva tjedna na “svetoj travi” predstavljaju vrhunac teniske 2025. jer veći i značajniji turnir od Wimbledona ne postoji. Pokal s ananasom na vrhu za pobjednika, odnosno srebrno-zlatni tanjur za pobjednicu najprestižniji su trofeji u ovom sportu i neskriven predmet snova svakog tko se ikad ozbiljnije uhvatio reketa. Samo ih rijetki i osvoje, ali ako uspiju to im donosi ulaznicu za teniski panteon.
Iako očiti favoriti postoje, puno je više onih koji iz prikrajka čekaju svoju priliku za zablistati na najvećoj teniskoj sceni pa sigurno neće ni ove godine izostati velikih borbi u pokušaju da se dođe do vječne slave. Među više od 500 tenisačica i tenisača u pet glavnih konkurencija gomila je životnih i sportskih priča, a ovo su one najveće ili barem one koje će biti u posebnom fokusu kroz sljedećih 14 dana.
CARLOS ALCARAZ
U lovu na hat-trick i Björna Borga
Iako se čini kao da se "jučer" dogodio epski preokret u finalu Roland Garrosa, kada je Carlos Alcaraz spasio i 0-2 u setovima i dvije vezane meč-lopte Jannika Sinnera, Španjolac je u međuvremenu stigao osvojiti još jedan turnir. Slavio je u uglednom Queen‘s Clubu, koji se smatra najboljim barometrom forme na travi uoči Wimbledona te pokazao da mnogima nezgodna tranzicija sa zemlje na zelenu podlogu njemu ne predstavlja ni najmanji problem.
- Imao sam samo dva dana treninga na travi prije početka Queen‘sa i zato sam u turnir ušao bez ikakvih očekivanja. Želio sam samo odigrati dva-tri meča, dobiti osjećaj na travi, ali i sâm sam iznenađen kako sam se uspio brzo prilagoditi i ugodno se osjećati na travi.
Međutim, što je možda još impresivnije, a za Alcaraza i puno važnije, mladić iz Murcije u relativno kratkom trotjednom razdoblju između kraja Roland Garrosa i početka Wimbledona uspio je provesti i nekoliko dana na Ibizi te se dobro opustiti uz tamošnji party program. Štoviše, u nedjelju je osvojio Kup mušketira u Parizu, a umjesto tradicionalnog susreta s medijima u ponedjeljak, on je već tada bio na španjolskom otoku.
- Bilo je zabavno, ali ove godine možda i malo mirnije nego inače. Lani je sve bilo življe. Izašao sam prvu večer, ali sljedeće dvije sam do ponoći bio u krevetu, i samo sam odmarao s prijateljima, obitelji - objasnio je Alcaraz.
Nije zapravo Carlosu toliko do tulumarenja, koliko do toga da se privremeno potpuno "isključi" od pritiska koji sa sobom novi život profesionalnog tenisača.
- Odlazak na Ibizu usred sezone mi postaje tradicija, ali sviđa mi se. I nije bitno toliko gdje odem, već samo da se mogu i fizički i mentalno odmoriti. Takvi su mi dani potrebni da se opustim, da ih imam za sebe i druženje s prijateljima, odnosno da mogu isključiti glavu od tenisa. To mi napuni baterije bolje od bilo čega drugog.
Recept je upalio i prošle godine, kada je Alcaraz postao tek šesti u povijesti koji je uspio u istoj godini vezati titule s Roland Garrosa i Wimbledona, pa čemu sada mijenjati? Štoviše, 22-godišnjak će sada pokušati postati prvi tenisač nakon 35 godina i Björna Borga (1979. - 1980.) koji će dvije godine zaredom osvojiti tzv. Channel Slam.
I malo je onih koji će posumnjati da neće uspjeti. Pogotovo što je u posljednje dvije godine u finalu u All England Clubu pobjeđivao Novaka Đokovića, sedmerostrukog pobjednika, odnosno poslije showa u nedavnom finalu Roland Garrosa te potom osvajanja Queen‘sa, čime je svoj omjer u posljednja tri mjeseca popravio na 27-1. Apsolutni favorit.
NOVAK ĐOKOVIĆ
Ovo mi je najbolja šansa za 25. Grand Slam
Ima li u njemu dovoljno još za 25.? To je pitanje koje se neizostavno veže uz Novaka Đokovića nakon što je posljednjih šest Grand Slamova ostao bez osvojenog trofeja. Štoviše, samo je na jednom u tom intervalu igrao finale. Je li to konačni znak silazne putanje na kojoj više neće biti skoka prema gore, prema osvajanju još jednog Grand Slama.
- Wimbledon je vjerovatno moja najbolja šansa da osvojim još jedan - jasan je bio srpski veteran.
Za razliku od prijašnjih, ove sezone je 38-godišnji Beograđanin već nekoliko puta koketirao s mogućim odlaskom u igračku mirovinu na isteku ove godine. Izgovarao je i u Madridu i nedavno u Parizu rečenice u stilu "ovo je možda posljednji put da igram ovdje..." U Wimbledonu (zasad) nije nešto takvo rekao, ali je ponudio donekle sličan narativ.
- Je li mi ovo posljednji ples u Londonu? Ne znam... Moja je želja igrati još nekoliko godina, ali ne znam hoće li biti tako. Volio bih biti fizički zdrav i mentalno motiviran da nastavim igrati na najvišoj razini, ali u ovim godinama tko zna kako će se situacija razvijati.
Zašto mu je Wimbledon najveća šansa za 25. Grand Slam naslov? Zato što se igra na travi, koja je specifična i koja traži neke druge zakonitosti igre u odnosu na tvrde podloge i zemlju. Ne mogu se svi tome prilagoditi, a Đoković svakako zna i može, što je dokazao sa sedam osvojenih titula, odnosno činjenicom da je od 2017. u Wimbledonu izgubio samo dva meča. Oba u finalima i oba od istog čovjeka - Carlosa Alcaraza.
- Jesam li sada favorit ili ne, to na mene ne utječe u velikoj meri, jer sam svjestan svojih mogućnosti, sposobnosti i vještina. Ako se dobro pripremim, a mislim da jesam ovih nekoliko tjedana, onda znam što mogu. Mislim da sam osvajanjem Ženeve i polufinalom Roland Garrosa, ali i načinom kojim sam igrao na tim turnirima, pokazao da i dalje mogu igrati na visokoj razini. U dobroj sam formi, trudit ću se prenijeti je na Wimbledon i nadam se najboljem.
JANNIK SINNER
Koja se tajna skriva iza dva naprasna otkaza?
Onakav poraz u finalu Roland Garrosa bilo je teško za progutati. Potom još prelazak na travu, koja mu je i inače najmanje draga podloga (iako je igrao polufinale Wimbledona prije dvije godine), za Jannika Sinnera nije bio ni približno impresivan kao Alcarazov, jer izgubio je već u 2. kolu Hallea.
Doduše, izgubio je od Aleksandera Bublika koji travu voli daleko više i koji je na koncu i osvojio njemački turnir, kao što ga je osvojio i prije dvije godine, a ima luckasti Kazahstanac i dva finala Newporta.
Međutim, umjesto seciranja njegove igre na travi, Sinner se pobrinuo fokus interesa oko njega skrenuti na posve drugu stranu. Naime, samo tri dana uoči početka Wimbledona Talijan je iz svog stožera najurio dvojicu važnih ljudi, kondicijskog trenera Marca Panichija te fizioterapeuta Ulisesa Badija. Potez je zatekao apsolutno sve u teniskom svijetu, talijanski mediji bili su šokirani. Jer posebnog povoda i objašnjenja za takav čin nema,
- Jednostavno, osjetio sam potrebu nešto promijeniti. Nije u pitanju ništa posebno. Dobro smo radili skupa, zahvalan sam im za sve, ali sam osjetio da mi je potrebno nešto drugo i ništa više - ponudio je Sinner posve neodređen odgovor.
Međutim, riječ je o ljudima koji su dugo godina bili u stožeru Novaka Đokovića, a Sinner ih je angažirao prošle jeseni, nakon vlastite afere s dopingom, koju su otkazom platili njegov prijašnji kondicijski Giacomo Naldi, odnosno fizio Umberto Ferrara.
Sinner je s Panichijem i Badijem naizgled postao još dominantniji, a čak i je Đoković komentirao i "još fizčki snažniji", osvajao s njima redom Šangaj, ATP Finals, Davis Cup, Australian Open, ali i izgubio Roland Garros. Je li to bio razlog da Talijan krene u rošade?
- Udaram loptu iz sve snage, a ona se vraća još jače - navodno su talijanski novinari čuli Sinnera kako u frustraciji tijekom finala u Parizu dovikuje svojim trenerima.
Je li došao do zaključka da nije imao dovoljno snage u srazu s Alcarazom? Teško je prihvatiti takvu verziju, a jedna druga govori kako su Panichi i Badio bili malo previše slobodni u komunikaciji s medijima za Sinnerov ukus.
Panichi je nedavno dao veći intervju za Corriere della Sera u kojem je opisivao kako su trenirali tijekom tromjesečne suspenzije radi dopinga, a hvalio je i sebe i Đokovića iz vremena sedmogodišnje zajedničke suradnje. Možda se takva vrsta samoreklame nije svidjela Sinneru, pa je dug jezik razlog otkaza.
"Panichi je odličan stručnjak, ali često ne poštuje pravilo da se izjave novinarima daju samo s dozvolom i da nikada nitko ne smije biti u medijima važniji od onog glavnog, a to je u ovom slučaju Jannik. Nitko iz stručnog stožera ne smije se ponašati kao primadona, čak ni glavni treneri Darren Cahill i Simone Vagnozzi" piše u komentaru ista ta Corriere della Sera.
Sada će Sinner kroz dva tjedna Grand Slama i za mečeve u mogućih pet setova biti bez vlastitog fizioterapeuta i kondicijskog trenera, što nikako nije idealno rješenje. Lako je naći "fizija", ali to nije onaj koji ga poznaje najbolje i koji točno zna što mu treba.
No, upravo naprasni raskid u posve neprimjerenom trenutku sugerira da iza svega stoji očito snažan okidač, nešto što je toliko silno naljutilo Sinnera pa da tako škartira važan dvojac iz svog najbližeg okruženja.
- Shvaćam kako je trenutak za ovu promjenu čudan, ali ne vjerujem da ću trpjeti posljedice. Potpuno sam spreman. Za mene je jako važno da postoji apsolutno povjerenje između mene i članova mog tima - zaključio je Sinner.
DONNA VEKIĆ
Može li se opet pretvoriti u WimbleDonnu?
U otprilike ovo doba prošle godine krenuo je Donnin ljetni "big bang". Eksplozija dobre forme i dobrih pobjeda koja se na koncu iskazala u finalu Bad Homburga, turnira na travi, polufinalom Wimbledona i srebrom na Olimpijskim igrama u Parizu.
U tih je mjesec i pol dana Osječanka zablistala kao nikad prije u karijeri i s omjerom 13-3 ostvarila domete koji se u tom trenutku od nje možda i nisu očekivali. A sad se nadamo da ih može ponoviti. Jasno, primarno ovaj koji se odnosi na Wimbledon pa da opet ugledamo WimbleDonnu.
Međutim, pokazatelji uoči njezina 11. nastupa u All England Clubu nisu obećavajući. Jer, kako je u tih bajkovitih ljetnih mjesec i pol u 2024. imala omjer 13-3, tako moramo istaknuti da u cijeloj dosadašnjoj 2025., u svih šest mjeseci, ima omjer 9-16. Na Australian Openu je u siječnju vezala tri pobjede, a poslije toga niti na jednom od sljedećih 12 turnira nije prošla dalje od osmine finala. Štoviše, puno je češće skupljala poraze u prvim kolima - čak 9.
Podaci koji nisu ohrabrujući, međutim ženski tenis je takav da se sve može vrlo lako izmijeniti preko noći, samo s jednim mečom, s jednom velikom pobjedom koja će dati impuls koji može sve okrenuti i pokrenuti u dobrom smjeru. Nadamo se da će se takav za Vekić dogoditi prije nego li kasnije, i da ćemo ovog ljeta ponovo gledati Donnin "big bang".
Uz nju je svoju 13. kampanju u Wimbledonu osigurala i Petra Martić, 34-godišnjakinja koja se kroz kvalifikacije probila do glavnog turnira na kojem od svih Grand Slamova ima najviše pobjeda u karijeri (17). Kamo sreće da dohvati barem jubilarnu, 20. pobjedu...
ČUDESNE ČEHINJE
Vondroušova opet djeluje opasno
I dok u ženskom tenisu postoji sad već relativno ustaljena hijerarhija na svim ostalim Grand Slamovima - jer su Iga Swiatek, Arina Sabalenka i Coco Gauff međusobno razdijelile devet od posljednjih deset GS-ova na betonu i zemlji - u Wimbledonu nema ni traga takve predvidljivosti. Pobjednički tanjur Venus Rosewater u posljednjihi je sedam godina osvajalo sedam različitih tenisačica. I niti jedna se ne zove Iga, Arina ili Coco. Dapače, niti jedna od njih tri nije nikad igrala ni finale Wimbledona.
Ako idemo dalje raščlanjivati, samo protekle četiri godine u All England Clubu dale su nam čak 13 različitih polufinalistica.
Ultimativni dokazi potpune nepredvidljivosti u ženskom dijelu Wimbledona.
Makar, u tom otvorenom rašomonu, ipak se može pronaći neka mala dosljednost, pa na temelju nje reći da veće šanse za osvajanje ove godine imaju Noskova, Bouzkova, Siniakova, Muchova... jer njima je zajedničko to što su - Čehinje.
Posljednje dvije godine Wimbledon su, naime, osvajala tenisačice iz Češke, Marketa Vondroušova 2023. i lani Barbora Krejčikova. I obje su bile potpune senzacije.
Dodamo li Petru Kvitovu, pobjednicu iz 2011. i 2014., a također, jasno, Čehinju, onda dolazimo do zaključka kako je Češka s četiri ženske titule najsupješnija nacija u Wimbledonu u posljednih 15 godina, nakon Serene Williams, koja je "svijet za sebe" i koja je u tom istom razdoblju slavila pet puta.
Hoće li onda, dakle, ove godine iskočiti netko novi, netko od spomenutih: Noskova, Bouzkova, Muchova? Ili će možda dvije posljednje pobjednice opet "ući u zonu" kroz ova dva tjedna. Vondroušova bi mogla biti opasna jer iako je posljednje dvije godine većinu vremena provela sanirajući ozljede, prošlog je tjedna osvojila titulu u Berlinu, pobjedivši u polufinalu Sabalenku.
Krejčikova je, pak, na drugoj strani medalje jer ona je prošli tjedan odustala od četvrtfinala Eastbournea zbog ozljede bedrenog mišića i pitanje u kakvom će stanju biti za Wimbledon.
IGA, ARINA I COCO
Je li došlo vrijeme za neku od ‘tri gracije‘?
Već smo napomenuli kako niti Iga Swiatek, niti Arina Sabalenka, niti Coco Gauff, a to su tri najbolje svjetske tenisačice posljednje dvije-tri sezone,
nisu igrale ni finale Wimbledona do sada u karijeri. Možda je stiglo vrijeme i za to.
Sabalenka se ustalila na broju 1, iako joj u posljednje vrijeme izmiču najveći trofeji. Bjeloruskinja je u 2025. igrala na deset turnira, a na sedam je stigla do finala. No, izgubila je četiri od posljednjih šest, među kojima su najbolniji porazi oni na Australian Openu (Madison Keys) te nedavno u Roland Garrosu (Coco Gauff). U Wimbledonu je igrala dva polufinala (2021., 2023.)
Iga Swiatek još uvijek se nije sprijateljila s travom, u pet dosadašnjih Wimbledona ima (samo) jedno četvrtfinale. K tome, druga polovica prošle sezone i dosadašnja 2025. nisu bile na rezultatskoj razini na koju je Poljakinja navikla, pa je stoga i skliznula na trenutačno osmo mjesto WTA liste. Ohrabrenje će joj sigurno dati prošlotjedni turnir u Bad Homburgu, gdje je stigla do svog prvog finala na travi u karijeri, ali i do prvog nakon Roland Garrosa 2024. Izgubila je od Jessice Pegule, ali čini se da je barem ugledala svjetlo na kraju tunela kojim tumara već mjesecima.
Coco Gauff je najmlađa od "tri gracije" i s najmanje iskustva na travi (tri osmine finala dosad), ali još otkad je bila 15-godišnjakinja ima u rezimeu i pobjedu nad Venus Williams, što je na travi Wimbledona uvijek jaka referenca.
Osvojila je prije tri tjedna Roland Garros, time malo skinula pritisak velikih očekivanja koji se stvorio otkako je trijumfirala na US Openu 2023., pa će joj ta sloboda odnijeti daleko u ždrijebu Wimbledona.
MARIN ČILIĆ
Povratak finalista iz 2017. nakon četiri godine
Odustajanjem Borne Ćorića zbog ozljede ramena, Marin Čilić ostao je jedini hrvatski predstavnik u glavnom ždrijebu. Za razliku od Roland Garrosa nije se trebao trošiti kroz kvalifikacije, već je po renkingu izravno ušao u turnir. Bit će mu to povratak u All England Club nakon pune četiri godine jer posljednji je put igrao 2021. godine, u međuvremenu izostajao zbog ozljeda, a ne trebamo valjda podsjećati da je najveći trenutak na "svetoj travi" doživio 2017. godine. Igrao je tada finale protiv Rogera Federera, ali žuljevi na nogama onemogućili su ga da pruži veći otpor sjajnom Švicarcu.
Čilić otvara turnir protiv Belgijanca Collignona (ATP 87), a u slučaju prolaska u 2. kolu čeka ga već najveća domaća nada, Jack Draper, koji igra sjajnu sezonu zbog čega je i dogurao čak do 4. mjesta na ATP ljestvici.
Među muškim predstavnicima imat ćemo još trojac u parovima, a oni su uvijek sposobni za veliki rezultat: Matu Pavića (i njegov stalni partner Salvadorac Marcelo Arevalo), Nikolu Mektića (Novozelanđanin Michael Venus) i Ivana Dodiga (Brazilac Orlando Luz).
NOVITETI U AELTC-u
Prvi put bez linijskih sudaca
Ovogodišnji Wimbledon, koji se inače igra od 1877. godine, bit će prvi u kojem neće biti linijskih sudaca. Njihova mjesta uokolo terena u produžetku linija bit će upražnjena, jer ulogu preuzima tehnologija pa će "aut" i "fault" sada "izvikivati" sustav elektroničke linijske kontrole (ELC), koji je postao standardan na svim većim turnirima na svijetu.
No, jedna druga tradicija Wimbledona vjerojatno nikad neće biti prekinuta, a to je ona vezana za jagode sa šlagom. Samo prošle godine prodano je skoro 2 milijuna porcija omiljene poslastice u All England Clubu, ali ono što je novo jest cijena. Jer Englezi su očito potaknuti inflacijom prvi puta u 15 godina podignuli cijenu jagoda, pa će posjetitelji za jednu porciju sada morati izdvojiti 2,70 funti, umjesto dosadašnjih 2,50.
Dobro je za tenisače da je nabujao i nagradni fond, pa će se tako dijeliti rekordnih 53,5 milijuna funti, što je 7% više od lani, pri čemu će pojedinačnim pobjednicima pripasti ravno 3 milijuna (11% više u odnosu na 2024.), dok će se poraženi u 1. kolu utješiti s 66.000 funti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....