Prvi se puta pojavio na Olimpijskim igrama u Sydneyju prije 21 godinu, a tada se, ili ubrzo zatim, najavio i u društvu tenisača koji su bili spremni jurišati na svjetski vrh. Rogeru Federeru za razliku od nekih drugih to je uspjelo. Ostvario je briljantnu karijeru i osvojio sve što se moglo osvojiti. Od Grand Slam turnira do velikih svjetskih završnica i zlatne medalje na Olimpijskim igrama. Ali to se zlato dogodilo u paru ili “samo u paru”, rekli bi neki, sa sunarodnjakom Stanom Wawrinkom.
Dani australskih Igara i danas su za neke friški, jer nekima je taj nastup ostao u sjećanjima za sva vremena, a nekima i u srcu za sva vremena. Uostalom, Federer je u jednom od razgovora priznao da se baš u Sydneyju smrtno zaljubio u Mirku Vavrinec i priznao da ju je tada prvi puta poljubio. Bila je to ljubav koja je ostala u srcu za sva vremena, barem tako sada izgleda, s dva para blizanaca i vezom koja traje i više od dvadeset godina, i karijerom koja se također čini beskrajnom.
Ovih se dana u Ženevi moglo dogoditi čudo, dvoboj Rogera Federer, koji se nakon duge stanke vratio tenisu, ili se pokušava vratiti tenisu, baš kao što to pokušava i Marin Čilić, iako za njegove probleme s formom nisu krive ozljede. Bio je to idealan turnir na kojem bi se, kad bi se sve želje ispunjavale, u četvrtfinalu sastali upravo Federer i Marin Čilić. Ali nema tog ždrijeba koji je danas garancija Čiliću da će proći barem prvo kolo, a pokazalo se da ni za Federera u ovom trenutku nije postojao takav ždrijeb, pa je izgubio od Španjolca Pabla Andujara.
Za Čilića je Ženeva značila povratak na muke. Naime, godinama naš najbolji tenisač i pobjednik US Opena prije sedam godina, nije trenutačno siguran u pobjedu bez obzira tko mu je s druge strane mreže. Ovoga puta to je bio 18-godišnji Švicarac Dominic Stricker, koji je kasnije pobijedio i Mártona Fucsovicsa, ali se ni njemu nije posrećio dvoboj s Federerom.
Još mu nije dovoljno
Zašto se veliki Švicarac pokušao vratiti upravo na ženevskom turniru pitanje je bez pravog odgovora. Naime, Federer je jedan od onih velikana koji su skloni sve što je važno ostaviti za sebe i svoje najbliže, a novinarima, koji su uvijek gladni prave vijesti ili senzacije, baciti oglodanu kost. Mnogi su uvjereni da je Federerov nastup u Ženevi vezan uz njegovu želju da se iskuša na zemljanim terenima uoči Roland Garrosa, no Roland Garros je preblizu i ništa se tu znakovito ne bi dogodilo i da je Federer prošao kolo, dva ili čak osvojio turnir.
No, jedna stvar je sigurna, i ne morate bilo koga propitkivati o tome što će Federer učiniti. On dobro zna koji su njegove mogućnosti i shodno tome će donijeti svoju odluku. Uostalom, nakon poraza od Andujara iskreno je priznao da je posve sigurno kako neće konkurirati za pobjednika u Parizu, ali još iskrenije dodao da sve što radi u posljednje vrijeme radi da bi bio spreman za turnir svog života, a to je i Federeru Wimbledon.
Hoće li se pripremiti dovoljno za najveću tenisku predstavu na svijetu? I to je pitanje, baš kao i hoće li mu dva turnira biti dovoljna da bi u London stigao spreman i mogu li mu to Köln i Halle omogućiti. Odgovor na to pitanje, kao i obično, visi u zraku, ali čini se da je još jedan turnir ovoga ljeta pri samom vrhu ili možda čak i na vrhu liste nastupa Rogera Federera. Jedan je to od razloga zašto sam na početku spominjao upravo Olimpijske igre u Sydneyu.
Premda je onog dana kada je pobijedio u paru s Wawrinkom zaključio “ja sam svoje zlato osvojio”, to vjerojatno i nije bila konačna istina. I nekako mi se čini da će svoju karijeru smatrati nedorečenom ako u Tokiju ne ode do kraja.
Ovih smo dana bili svjedoci primanja u kuću slavnih Tonija Kukoča koji je, skroman kakav već jest i kakav je uvijek bio, zaključio da ništa ne bi promijenio, ni način, a ni put kojim je stigao do Kuće slavnih. Federer je sličan, ali je, siguran sam, i sklon zbrajati najveće trofeje i možda je jedini razlog zašto još uvijek igra to što ih nije skupio dovoljno. Ili onoliko koliko on misli da bi trebao.
Kako god bilo, Švicarac će u Tokiju proslaviti 40. rođendan, što je samo po sebi velika stvar za bilo kojega aktivnog sportaša. Sretan da je dobar dio karijere prošao bez kapitalnih ozljeda, a danas s 40. koja se velikom brzinom bliži, s četvero djece... još je uvijek željan igre. Može li ostvariti i taj san, trijumf u singlu na Olimpijskim igrama, doznat ćemo u Tokiju. No, tu postoji oprez i jedan dodatak. Ako Tokija uopće i bude.
Upitni i Nadal i Serena
Svi koji vole svjetski sport uvjereni su da će nakon godinu dana stanke najbolji sportaši svijeta nastupiti na najvećoj predstavi na svijetu. A opet, Federer kakav već jest, netko će reći sumnjičav, a netko zabrinut, već je postavio to pitanje u jednom razgovoru za švicarske novine i na određeni način zamolio organizatore da na vrijeme kažu - da ili ne. Iako je veliki sportaš, iako je veliki pobjednik, sigurno je da će ove Igre za njega biti posljednje i izazovne do kraja.
Nije samo Federer u akciji istraživanja što bi se moglo dogoditi. Serena Williams već prije nekoliko tjedana rekla je da ako ne bude mogla voditi svoju malu kćer Olimpiju, nje neće biti u Japanu. Kad ostavimo po strani odgovor Rafaela Nadala “kako nikad nije mislio toliko tjedana unaprijed”, ostaje pitanje može li se dogoditi da u ovakvim uvjetima teniski turnir u Tokiju bude siromašniji nego svi prethodni. Priča nije nemoguća. Kada je Federer u pitanju znamo što su njegove želje, ali treba vidjeti kakve su mogućnosti nakon tolike stanke. Možda će Wimbledon reći pravu istinu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....