Proslavili smo prvi Božić u novom stanu. I u novom sastavu. Prijatelji su nam došli na ručak i, ušavši, zbunjeno se osvrnuli. U našem se dnevnom boravku, istina, nalazi nova fotelja, ali nema drvca.
- Čekaj, na vratima imate ukras, ali unutra nema ništa - kaže prijateljica, razočarano se osvrnuvši.
- Pa nije da nemamo. Imali smo onu verziju pšenice koju mogu jesti psi i mačke. Samo, uvenula je, a nitko je nije pojeo - kažem ja zamišljeno, pitajući se kako to da je ta biljka izdahnula. Činila se neuništivom.
- Dobro, a jelka? Pa mislili smo da ćete sad, kad ste svoji na svome, odmah okititi drvce. Čak smo nagađali kako ćete ga ukrasiti - kaže prijateljica.
Gospodin Posebni se, strateški, povlači u kuhinju. Isti smo razgovor nas dvoje vodili nekoliko puta od početka prosinca. On tvrdi da Ronika neće uništiti jelku, ja tvrdim da hoće. On misli da ja imam neke traume iz djetinjstva vezane za to drvce, ali nemam. Zapravo, imam divne uspomene. Roditelje smo maltretirali da kuću ukrasimo već krajem studenog i oni su nam popuštali tek sredinom prosinca. Istina je da smo kuću sestra i ja toliko ukrašavale da me čudi da roditelji nisu imali problema s vidom od svih tih bliještećih ukrasa koji su visili s lustera, okvira slika, radijske antene...
No danas, s Ronikom... Ne bi išlo.
Pokušavam to objasniti prijateljima, ali oni misle da smo trebali riskirati s drvcem koje se možda okači o stropne grede? Zašarafi na pod? Stavi u boks? Uglavnom ne odustaju.
Naravno da nisu kad nemaju mačku i ne žive s Ronikom. Nije ona neka opaka uništavalica, ona je samo tipična mačka. Napravili smo sve da je sretna, uključujući i barem 20 kutija koje razbacamo po stanu prije odlaska na spavanje. No, s obzirom na to da sam ja samo ove godine napisala barem deset tekstova o tome kako mačke uništavaju drvca, jasno mi je što nas čeka.
No, kako to već u životu ide, moj embargo na jelku doveo je do toga da se za doček Nove stan mora posebno ukrasiti. K nama dolazi nekoliko prijatelja i morala sam popustiti. Stan ćemo ukrasiti s gomilama svjećica i raznih šarenih ukrasa. Sve bi se moglo svesti na ovu matematiku.
Tko je s tim ukrasima sretan? Najljepši muškarac u poznatom svemiru i Ronika, njegova mezimica, koja će ih sve potrgati.
Tko s tim ukrasima nije sretan? Ja i naš budžet.
Koga boli briga za te ukrase, ali su zainteresirani za kuhinjske čarolije koje se spremaju? Tita i Mašenjka.
Kako god, večera će biti sjajna, društvo će biti prekrasno, a naša suđerica će raditi do kasno u noć. Ma ne, to samo tako zvuči, ja zapravo volim proslave.
Dobro se provedite, dragi naši čitatelji, i sretna vam Nova!