Reklo bi se da Gradska knjižnica u Virovitici ima neobičnog stanovnika, no zapravo, on je njen jedini zaista pravi stanovnik, pa samim time nije neobičan. Mačak Buki im se jednoga dana pojavio na vratima, pronjušio sve i odlučio ostati. Da je čovjek, zamišljamo da bi unio svoj otrcani kovčeg unutra, sjeo u kakav udoban naslonjač i pokušao zapaliti lulu, prije nego bi se sjetio da je u knjižnici. Potom bi se zadovoljno ogledao, duboko izdahnuo i rekao kako je konačno došao doma.
Mačji ekvivalent te slike je nešto jednostavniji: Buki se jednostavno uselio. Počeli su ga hraniti, udomaćio se i ostao. Bez previše filozofije - tako to ide kod mačaka. No, valja priznati kako su mačke koje odaberu život u knjižnicama uvijek nešto osebujnije, tako da ima nešto u tom Bukiju što ga razlikuje od drugih... Jednako kao i u Djivi, onome mačku koji živi u knjižnici Filozofskog fakulteta u Osijeku. Ako ništa drugo, to su mačke koje vole miris knjiga: specifičnu aromu koja dolazi od starih knjiga, pomiješanu s neponovljivim mirisom tek tiskanih stranica, a kad se u sve to doda prstohvat avanture i sasvim malo čarolije, dobije se savršeni knjižnični mačak.
- Mazan je, ne boji se korisnika. Reakcije su sjajne: djeca su počela zbog njega dolaziti k nama, tako da ih je on potaknuo da čitaju, a tiskali smo i bookmarke s njegovim likom koje dijelimo i primamo simbolične donacije. Posjetitelji donose hranu za njega, a veterinari su ga besplatno liječili prošli mjesec, kad je imao temperaturu - priča nam Robert Fritz, ravnatelj knjižnice, čovjek koji je blagoslovio mačkov ostanak.
U planu je da ga kastriraju. Za sada spava u pretprostoru kotlovnice, a kad se potpuno privikne na okoliš i nauči na pijesak, planiraju ga ostaviti da slobodno luta knjižnicom. Da je, zapravo, čuva. Jer, jasno je, Buki ostaje s njima. Još puno godina, nadaju se svi - mlad je, ima tek oko godinu dana, a mačke žive i po dvadesetak.
- Nazvali smo ga Buki uglavnom zbog knjiga. Book, pa Buki, tako je to nekako išlo. Osim toga, Charles Bukowski je bio inspiracija, pa smo spojili to dvoje i eto, dali mu ime koje mu savršeno pristaje i na koje se odaziva - zaključuje Fritz.