Znanstvenici prozivaju: Glavna odgovornost za stanje pod morem pripada čovjeku

Šezdesetak sudionika okupilo se na online susretu Hrvatske mreže morskih zaštićenih područja, na temu „Između očekivanja i stvarnosti – propitujemo učinke i provedbu zaštite na primjeru zajednica priobalnih riba“, javlja udruga Sunce.

Nika Stagličić, viša znanstvena suradnica Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu, specijalizirana za ekologiju priobalnih ribljih vrsta i procjenu učinkovitosti upravljačkih mjera, predstavila je rezultate dugogodišnjeg praćenja priobalnih ribljih zajednica u nacionalnim parkovima Brijuni, Kornati i Mljet.

Istraživanja provedena nedestruktivnom metodom vizualnog cenzusa od 2008. do 2023. godine otkrivaju alarmantne trendove: bogatstvo vrsta smanjilo se za otprilike trećinu, a brojnost ribe gotovo se prepolovila u odnosu na stanje uobičajeno za prostor bez ikakve zaštite prije 15 godina, piše Otvoreno more.

– Dok su početkom istraživanja biomase riba unutar parkova bile znatno veće nego u okolnim nezaštićenim područjima, danas razlike gotovo da više ne postoje – naglasila je Stagličić.

Podaci također pokazuju homogenizaciju zajednica, smanjenje prosječne veličine i biomase ribe, osobito kod gospodarski važnih vrsta te kronični nedostatak velikih spolno zrelih jedinki, ključnih za održavanje stabilnosti populacija.

Primjeri pojedinih vrsta dodatno ilustriraju problem: prosječna dužina fratara (Diplodus vulgaris) u Brijunima smanjila se za 6 cm, dok je izvan parka stabilna, ali mala – svega 17 centimetara. Inače, ova vrsta ribe može narasti i do 45 centimetara. Slične promjene zabilježene su i kod trlje kamenjarke (Mullus surmuletus), kavale (Sciaena umbra) i zubaca (Dentex dentex).

– U samo 15 godina naši parkovi, umjesto da poboljšaju ili barem održe stanje, bilježe pogoršanje. Ovi porazni grafovi podsjećaju malo na EKG i simbolično nam pokazuju kako moru srce otkazuje. Moram priznati da je posebno teško vidjeti ove grafove ‘uživo’, pod morem – upozorila je Stagličić.

Zanimljivo je da javnost često ‘krivca’ za osiromašenje ribljeg fonda traži u klimatskim promjenama zbog kojih se Jadran zagrijava i privlači tropske invazivne vrste. Jedna od posebno ‘problematičnih’ vrsta je nezasitna strijelka skakuša (Pomatomus saltatrix). Međutim, Stagličić ističe da glavna odgovornost za stanje pod morem pripada čovjeku. Ribolov, odnosno krivolov, čini čovjeka glavnim predatorom.

Da je glavni i osnovni razlog neuspjeha zaštite gotovo uvijek nepoštivanje propisa i njihova slaba provedba, potvrdila je Zrinka Jakl, voditeljica Odjela za zaštitu prirode udruge Sunce. Fokus njezina predavanja bio je na učinkovitosti nadzora u hrvatskim morskim zaštićenim područjima.

Jakl je najprije istaknula da, unatoč zabrani gospodarskog i malog obalnog ribolova u nacionalnim parkovima, ribolov se, nažalost, u praksi odvija gotovo jednako kao i u nezaštićenim područjima.

– Trenutačno stanje nadzora karakterizira neučinkovitost i nesrazmjer između zakonskog okvira i stvarne primjene: broj čuvara prirode relativno je malen, njihova prisutnost na terenu ograničena, a inspekcije slabo opremljene i nedovoljno motivirane – govori Jakl.

Analiza institucionalnog i pravnog okvira postojećih kapaciteta u zaštićenim područjima u Hrvatskoj, nastala u okviru jednogodišnjeg projekta Interreg EFFICIENTN2K, pokazala je da su od 2020. do 2022. godine županijske javne ustanove evidentirale svega pet prekršaja ilegalnog ribolova, sedam krivolova i jedno hvatanje strogo zaštićenih životinja. Javne ustanove nacionalnih parkova i parkova prirode zabilježile su u istom razdoblju 29 slučajeva ilegalnog ribolova, ni jedan krivolov i osam hvatanja strogo zaštićenih životinja, s time da su 23 slučaja ilegalnog ribolova proslijedile nadležnim tijelima.

– Sagledamo li sve podatke, ispada da u prosjeku u jednom parku imamo 1,4 prekršaja ilegalnog ribolova godišnje. Ako ribe nema, ilegalnog ribolova nema – u čemu je onda problem? – upitala je okupljene Jakl.

– Osim za naplatu ulaznica, upitan je smisao postojanja zaštićenih područja. Ono što je u cijeloj priči pozitivno jest to da je hrvatski zakonodavni okvir relativno dobar. Ipak, provedba još uvijek ne prati potrebe zaštite prirode.

– Ne poboljšamo li nadzor i upravljanje, postaje upitan smisao postojanja zaštićenih područja – osim, naravno, za naplatu ulaznica – komentirala je Jakl.

Na gotovo svim razinama, kako je objasnila Jakl, izostaju politička odlučnost i odgovornosti koje bi osigurale bolju kontrolu zločina protiv prirode, a za dobrobit društva u cjelini. Hitno unaprjeđenje učinkovitosti nadzora u zaštićenim područjima i područjima ekološke mreže trebalo bi biti visoko na listi prioriteta Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije u narednom razdoblju, ali i ostalih nadležnih ministarstava.