Priroda je puna tajni: Upoznajte leptira koji doslovno zamrzne svoje vrijeme kako bi preživio

Neobičan je svat leptir kojeg nazivamo crni apolon (Parnassius mnemosyne). Zanimljiv je njegov izgled - distalni rub prednjih krila mu je gotovo proziran, a i let mu djeluje pomalo otežano i šlampavo. No ovaj naizgled običan leptir ima ‘supermoć‘.

Ovi leptiri lete od kraja svibnja do srpnja. Ženka u lipnju polaže jajašca na prizemne dijelove (ili u neposrednoj blizini) biljke hraniteljice, koja je isključivo roda Corydalis. Unutar jajašca vrlo brzo razvije se larva koja ostaje u jajetu i ulazi u dijapauzu (višemjesečna pauza – mirovanje) tijekom koje se gotovo u potpunosti obustavlja metabolizam. Larva ostaje u jajetu do proljeća.

To prezimljavanje omogućuje joj preživljavanje nepovoljnih zimskih uvjeta, a unutar jajašca larvica može preživjeti i na izuzetno niskim temperaturama. Tijekom jeseni se u tijelu ličinke nakupljaju glicerol, manitol i glutamat – klasični krioprotektanti koji dodatno pomiču točku smrzavanja. Jajašca su poput malih prirodnih kriokapsula. Kao da crni apolon “zamrzne” vlastito vrijeme (metabolizam) kako bi izbjegao fizičko smrzavanje. Zatopljenjem i dolaskom proljeća, larva-gusjenica izlazi iz jajašca i kreće u potragu za biljkom hraniteljicom. Intenzivno hranjenje za sunčanih sati prati rast tamne (crno-smeđe) gusjenice te tri presvlačenja do trenutka kada će se gusjenica zakukuljiti. Iz kukuljice će u lipnju izaći odrasla jedinka, kažu iz Javne ustanove Priroda.

Koja su mu onda ograničenja? Crni apolon gotovo je ugrožena vrsta koja preferira više nadmorske visine i rubne dijelove šume i travnjaka, nastanjuju mozaik poluotvorenih šumskih rubova, svijetlih livada i pašnjaka niske intenzivne ispaše. Svoju široku rasprostranjenost u gotovo svim europskim zemljama i središnjoj Aziji duguje nevjerojatnoj sposobnost preživljavanja odnosno prezimljivanja, no ipak ono što ga ograničava i radi čega široka raširenost ne znači i veliku brojnost jest upravo prehrambena specijalizacija i vezanost uz biljku hraniteljicu (biljke roda Corydalis). Tako da su populacije crnog apolona prisutne samo tamo gdje raste biljka hraniteljica. Treba istaknuti da ne trpe sušu i vrućine pa ih nećemo zateći u priobalju.

Crni apolon

Ola Jennersten/afp/profimedia

- U Hrvatskoj je uvršten u Crvenu knjigu danjih leptira, a na razini EU-a zaštićen je Direktivom o staništima. Strogo je zaštićena vrsta prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama te je zaštićen Zakonom o zaštiti prirode. Njegovo hvatanje, držanje, sakupljanje, uznemiravanje i oštećivanje jaja je zabranjeno, kao i aktivnosti kojima se narušava ili uništava njegovo stanište - pojašnjavaju iz Javne ustanove.

Glavne prijetnje koje ugrožavaju opstanak ove vrste jesu intenzifikacija poljoprivrede, sukcesija napuštenih pašnjaka i fragmentacija šuma. Jedna od mjera kojom se nastoji pomoći i očuvati ova vrsta jest i odgoda košnje. Odgodom košnje do 1. srpnja omogućuje se razvoj sjemena biljaka, prehranu oprašivača i sigurniji razvoj za zakukuljene larve crnog apolona. Ono što dodatno ugrožava opstanak ove vrste jesu klimatske promijene jer za toplijih jeseni može doći do ometanja procesa dijapauze i njezinog prekidanja. U tom slučaju larva bi napustila jajašce, izgubila svoje krioprotektante, ne bi našla biljku hraniteljicu i ne bi preživjela zimu koja dolazi.

- Iako danas na području Primorsko-goranske županije ne nalazimo područja ekološke mreže značajna za očuvanje vrsta i staništa, a za koja je crni apolon ciljna vrsta očuvanja, na razini Hrvatske proglašeno je više od 40 POVS područja značajnih za očuvanje ove vrste leptira. I zato nam je osobito drago podijeliti s vama da ova impresivna vrsta leptira i danas nalazi utočišta i u brdskom pojasu naše županije - dodali su iz Javne ustanove Priroda.