Video: Skriveni svijet Telašćice otkriven u zoru, pogledajte prekrasne prizore

Prizor divljih koza koje u cik zore pasu na obronku podijelili su iz Parka prirode Telaščica. Kada su ih pratitelji na Facebooku, gdje je video objavljen, pitali o kome se uopće radi na snimci, iz parka su pojasnili.

- To je stado divljih koza, često dođu brstiti oko Grpašćaka. Najčešće ih se može vidjeti rano jutro ili predvečer - pojasnili su.

Na području parka prirode obitava oko 490 životinjskih vrsta. Mnoge od njih ugrožene su i Zakonom o zaštiti prirode zaštićene vrste hrvatske faune.

Najbrojnija životinjska skupina jesu beskralješnjaci, a zabilježeno je 339 vrsta. Prema dosadašnjim podacima, to su većinom predstavnici člankonožaca. Poznavanje faune kopnenih staništa većim dijelom potječe iz ranijih istraživanja (1925.). Nakon toga pojedinci su radili sporadična istraživanja, a tek u novije vrijeme pokreću se ponovno istraživanja pojedinih skupina.

Novija istraživanja kornjaša (Coleoptera) u Parku pokazuju da je zajednica trčaka (Carabidae), strizibuba (Cerambycidae) i balegara (Scarabaeidae) prilično siromašna vrstama. Među trčcima su najbrojnije vrste porodice Harpalinae koje su ishranom i načinom života vezane uz polja, livade i vinograde. Dva zabilježena predstavnika kornjaša iz porodice trčaka (Carabidae), ljubičasti pilonog (Laemostenus dalmatinus) i dalmatinska veronija (Molops dalmatinus), endemske su vrste vezane za krško područje.

Prema Crvenoj knjizi ugroženih danjih leptira Hrvatske, Park je područje rasprostranjenja četiriju zaštićenih vrsta danjih leptira: Rottemburgov debeloglavac (Thymelicus acteon), veliki kozlinčev plavac (Glaucopsyche alexis), lastin rep (Papilio machaon) i kupusov bijelac (Pieris brassicae), ističu iz parka.

Novijim istraživanjima kopnene malakofaune utvrđeno je 37 vrsta kopnenih puževa. Time se potvrdilo postojanje 14 dotada zabilježenih vrsta te su otkrivene još 23 vrste u Parku. U fauni se ističu stenoendemična vrsta dugootočkazaklopnica (Delima edmibrani) i vrsta Agathylla lamellosa kojoj je ovo najsjevernije nalazište. Obje vrste dolaze na stjenovitim staništima strmca gdje ih ugrožavaju potencijalni posjetitelji (hodanja, naslanjanja na podlogu i uništavanja puževa). Iz faune se izdvaja i endemična vrsta Chondrina spelta ventilatoris koja ovdje ima najzapadnije nalazište, a rijetke vrste hrvatske faune Paralaoma caputspinule i Testacella scutulum najjužnije nalazište.

U fauni je relativno velik broj endemičnih svojti manjeg ili većeg dijela istočnojadranske obale, uz već navedene, to su još Cochlostoma scalarinum scalarinum, Hypnophyla pupaeformis, Delima albocincta albocincta, D. bilabiata alschingeri, Poiretia cornea, Helicigona setosa što ukazuje na osebujnost i potrebu zaštite cjelokupne faune.

Skupina sisavaca je najmanje zastupljena. Neki od njih su kućni miš (Mus musculus), štakor (Rattus norvegicus) te podivljala kućna mačka (Felis silvestris) povezane s prisutnošću čovjeka. Od prirodne faune zadržale su se poljska voluharica (Microtus arvalis) i kuna bjelica (Martes foina). Nekad je na otoku živio i zec (Lepus europaeus), ali je najvjerojatnije izumro zbog velikog broja kuna te upotrebe pesticida u poljoprivredi na otoku.

Na području Telašćice utvrđeno je devet vrsta šišmiša među kojima su neke izrazito ugrožene i osjetljive vrste. Najveća do sada utvrđena kolonija na području Parka je u spilji Golubinka s morskim ulazom ispod strmaca gdje obitava oko 2000 jedinki riđeg šišmiša (Myotis emarginatus) i oko 1000 jedinki velikog potkovnjaka (Rhinolophus ferrumequinum). Zabilježene su prilično velike koncentracije i nekih drugih vrsta kao što su sredozemni slobodnorepac (Tadarida teniotis) i sivi dugouhi šišmiš (Plecotus austriacus).