Nekad su bile simbol Jadrana, a onda je počeo masovni pomor; Stručnjak: ‘Hrvatska obala je golema, a sada imamo samo sedam živih‘

Kad je 2019. godine u Jadranu počeo masovni pomor plemenite periske, zavladala je panika. Najprije se nije znalo što se događa, a onda je otkriveno da je za sve kriv parazit. Stručnjaci i ljubitelji podmorskog života nadali su se da će barem dio periski preživjeti, ali je situacija iz dana u dan bila sve gora. Od populacije koja je bila zaista bogata, sve se svelo na par preživjelih, raspršenih diljem mora.

Vrlo brzo je, zbog pošasti pod morem, pokrenut projekt „Očuvanje plemenite periske u Jadranskom moru“. Cilj je bio jedan: pronaći školjkaše, prikupiti mlađ, pratiti uzročnika bolesti i razviti metodu kako da se populacija oporavi.

Na temelju dojava građana i znanstvenih monitoringa tijekom prošle godine potvrđeno je 30 živih plemenitih periski u cijelom hrvatskom dijelu Jadrana.

- Hrvatska obala Jadrana golema je, a naš najveći školjkaš sveden je na šačicu jedinki koje jedva možemo nabrojati. Ali sada, krajem 2025. godine, očekivali bismo da ih je barem malo više. U samo godinu dana broj živih jedinki smanjio se na sedam - kaže naš poznati stručnjak za život u Jadranu, Pero Ugarković.

Ističe kako je dio periski vjerojatno stradao prirodnim putem: napadale su ih ribe, hobotnice... Vjeruje da je barem jedan školjkaš, onaj kod Omiša, stradao zbog orkanskog juga. Svi ostali? Ljudski faktor. Namjerno i nenamjerno.

Ugarković redom nabraja. Dvije periske pronađene u okolici Nina nestale su svega dva mjeseca nakon evidentiranja. Područje je sustavno pretraženo, bez ikakvog traga. Nalazile su se plitko, uz samu plažu, među kupačima.

Na sjevernoj strani Brača pronađena je periska, a dva tjedna kasnije planirano je postavljanje zaštitnog kaveza. Na lokaciji su pronađena tri odlomljena dijela školjke u neposrednoj blizini. Način oštećenja nedvosmisleno upućuje na ljudsku intervenciju. Nakon uništenja periske u Sutivanu, nova jedinka pronađena u Mircima donijela je kratkotrajni tračak nade. Dva tjedna kasnije nestala je bez ikakvog traga.

Periska iz Pernata dvije je godine bila pod monitoringom, zaštićena kavezom na dubini od šest metara. Kavez je pronađen razbijen, periske nema. Ona u Zečevu vjerojatno je nastradala zbog sidrenja. Nalazila se na području učestalog sidrenja tijekom hodočašća. Ako nije uništena sidrom, iščupana je namjerno.

Jedina poznata periska na Viru praćena je dvije godine. Tijekom monitoringa na njezinu je mjestu pronađen betonski kolpomorto, odbačen točno na nju. Samljevena je.

- No, ima prostora i za optimizam. Velik broj periski u Venecijanskoj laguni preživio je i populacija se ondje zasad održava u dobrom stanju, a uzročnik masovnog pomora trenutačno se više ne detektira u Jadranu. Talijanski stručnjaci dio tih periski sele iz Venecijanske lagune u druge zaštićene parkove prirode i, ako im uspije, takav pristup dodatno povećava šanse za njihovo dugoročno očuvanje - ističe Ugarković i dodaje kako ta populacija predstavlja važan genetski i ekološki rezervoar, ali i ključni potencijal za buduću repopulaciju šireg jadranskog područja.

Pero Ugarković

Vojko Basic/Cropix

Ako se povoljni okolišni uvjeti održe, ličinke koje prenose morske struje mogle bi jednoga dana ponovno nastaniti i našu obalu. Kolektori za prikupljanje mlađi trenutačno su najpouzdaniji alat za utvrđivanje razmnožava li se periska u prirodi i pojavljuju li se nove jedinke duž hrvatske obale. A kada se takve jedinke otkriju, njihova pojava brzo postaje vijest.

- No, te periske nekako moraju i preživjeti nakon otkrića. Nedavni slovensko-talijanski znanstveni rad (Flander-Putrle et al., 2023) pokazuje da je najbolje za njihov rast i preživljavanje osigurati im stalni smještaj i skrb metodom in situ, dakle uzgojem i zaštitom unutar njihova prirodnog morskog okoliša, daleko od akvarija i laboratorija. Osobno vjerujem da bi pronađenim periskama kroz projekt trebalo osigurati upravo takav oblik skrbi jer, osim što je to znanstveno potvrđeno kao najučinkovitije, to je ujedno i najlogičnije rješenje; metoda zahtijeva najmanje troškova, a uvjete za njezinu provedbu već imamo, i više nego dovoljno - ističe Ugarković i dodaje:

- Sudbina periske na Viru najviše me pogodila. Taj događaj opisuje stanje svijesti prema morskom okolišu u kojem se kao društvo nalazimo 2025. godine. Stihijsko uništavanje prostora radi osobnih interesa, institucionalna pasivnost, izostanak nadzora i sustavno razvodnjavanje odgovornosti, uz sveopću ekološku nepismenost koja stvara temelje nebrige za dugoročne posljedice, doveli su do normalizacije ponašanja u kojem je svima jasno da se pravila na moru mogu kršiti bez posljedica, pa svatko zna da može raditi što hoće - zaključuje Ugarković.