ZAPRAVO SU SLATKI

Mnogi od čagljeva imaju strah zbog prenapuhanih priča o njima: oni nisu zvijeri, a ljudi se boje

Marina Cunj stjecajem okolnosti postala je vlasnica tri ove prekrasne životinje, zbog kojih je osnovala udrugu
 Foto: Udruga Zlatni čagalj

Mnogi ne znaju da u našoj zemlji postoji "Zlatni čagalj", udruga osnovana zbog tri čagljice. Da je to bio plan njihove vlasnice Marine Cunj definitivno nije - ona je samo izašla na teren kad su joj javili da je pet štenaca ostavljeno u polju, u kartonskoj kutiji, usred ničega. Bili su stari tjedan dana i zato nije čudno da je, unatoč svim naporima koji su poduzeti, dvoje njih uginulo. No, tri djevojčice su napredovale, rasle, debljale se.

No, ubrzo su shvatili da to nisu psi, nego neka druga vrsta. Prvo su mislili da je riječ o lisicama. No, onda im je Ingeborg Bata iz AWAP-a (udruge koja se bavi spašavanjem i zbrinjavanjem divljih životinja) otkrila kako hrane na dudicu, maze i igraju se s tri male čagljice. AWAP, koji ionako muku muči s prostorom za smještaj životinja, nije ih mogao primiti.

image
Foto: Udruga Zlatni čagalj

Najprije je kontaktirala sve institucije koje je morala, premda nitko nije znao što točno napraviti. Ima drugih divljih životinja o kojima ljudi brinu, primjerice srna i lisica, ali ne i čagljeva. Nakon teških muka, pomoći drugih ljudi, stotine poziva i mailova, kao i bezbroj komplikacija, dobila je dozvolu za njihovo držanje. I odlučila: čagljice ostaju s njenom obitelji.

Pojašnjava da se cure - a nazvala ih je Alfa, Kia i Rea - neće nikada otići u prirodu. Othranjene su na bočicu, u stalnom kontaktu s ljudima i životinjama one nikada neće moći nazad u prirodu. Da se vrate, ne bi znale naći hranu, a zbog ljubavi prema ljudima bi im stalno prilazile, a to vjerojatno ne bi za njih dobro završilo. 

- Upravo radimo na stanište za cure gdje će biti u velikom vanjskom prostoru i imati svoju slobodu, a opet zaštićene od okoline. To bi bio i svojevrsni edukacijski centar jer očigledno je da ljudi ne znaju što su čagljevi, kako funkcioniraju, čime se hrane. Ljudi od čagljeva imaju strah zbog prenapuhanih priča o njima. To nisu nikakve zvijeri, niti napadaju čovjeka jer ga se boje. Hrane se malim glodavcima, voćem, kukcima i potrebni su da bi održavali ravnotežu u prirodi. Ponašaju se kao psi, a i pripadaju tom rodu - kaže Marina.

image
Foto: Udruga Zlatni čagalj

Čagljice su, kad novi ljudi dolaze, prestrašene. Skrivaju se iza Marine i pomalo ispuhuju kroz nos. Kad se opuste, onda su beskrajno umiljate i razigrane. Kad nju vide luduju od veselja, skaču i jedva čekaju da dođu na svoj red za maženje. Njenu djecu obožavaju, kao i drugu malu djecu koja im dođu u posjetu, i samo gledaju tko će ih maziti. Omiljena hrana su im iznutrice, voće i povrće. Pošto brine o njihovom zdravlju, ona ih je i kastrirala. 

- Nema smisla "proizvoditi" čagljeve s obzirom na to da su po našem zakonu štetočine i nude se velike nagrade za odstrel, a i poznato je da se mogu pariti sa psima tako da će svaku takvu mogućnost isključiti - pojašnjava Marina i rado nam priča kakva je svaka od čagljica.

image
Foto: Udruga Zlatni čagalj

Alfa jako voli hranu, ali ako se netko ugura Marini u krilo prije nje, počne cviljeti. Rea je serijska kradljivica bez kriterija: jednako voli ukrasti kuhinjske krpe, cipele, upaljače, mobitel... Osim toga, svaka igračka koja im stigne, prvo ide kod nje. Kia skače u Marinino naručje s poda, a potom se odmara na njenom ramenu. Poslušne su kao i psi: kad Marina vikne, prestanu raditi to što ne smiju. One su plahe životinje , a najviše se boje šuškavih vrećica.

- One će biti naše ambasadorice svoje vrste i pokazati da nisu utjelovljenja zla - zaključuje Marina, koja je otišla korak dalje, pa sad njena udruga brine i o drugim životinjama. Trenutno na skrbi imaju više od 30 mačaka koje traže dom, a redovito na privremeno udomiteljstvo primaju i pse. 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
01. studeni 2020 04:30