U Gradskoj knjižnici Zagreb održana je promocija autobiografske slikovnice „Priča sa sela” autora Luka Oman, dugogodišnjeg aktivista i predsjednika udruge Prijatelji životinja. Publika ga je ovoga puta upoznala u drugačijem svjetlu: ne kroz aktivistički nastup, nego kroz intimnu, autobiografsku priču ispisanu iz perspektive dvanaestogodišnjeg dječaka.
„Priča sa sela” nastala je iz autorove potrebe da se vrati iskustvima koja su ga obilježila u toj osjetljivoj dobi. Pripovijedana u prvom licu, čitatelja uvodi u prostor sjećanja na boravak kod bake na selu, kamo ga šalje bolesna majka. No selo i tradicija ovdje nisu idealizirani okvir djetinjstva. Umjesto nostalgije, knjiga nudi suočavanje sa svijetom odraslih koji je s mnogim stvarima već pomiren – svijetom koji pristaje na ono što nije pravedno, ali je prihvaćeno kao „normalno”.
U razgovoru o knjizi Suzana Marjanić, etnologinja i teoretičarka kritičke animalistike, podsjetila je da se u raspravama o dječjoj književnosti često navode tabu teme poput smrti, ovisnosti, seksualnosti, zlostavljanja ili rata, dok se pritom gotovo nikad ne izgovara ono što je prisutno: smrt životinja i klanje. Upravo to prešućivanje, istaknula je, pokazuje koliko je nasilje prema životinjama duboko normalizirano.
Ilustratorica Kaja Kajfež javila se publici videoobraćanjem te istaknula da joj je rad na knjizi bio osobit izazov jer inače ilustrira priče „lakšeg” tona, dok je ovdje trebalo vizualno oblikovati teške teme na način koji ostaje primjeren i mladim čitateljima. Upravo zbog te zahtjevnosti, ali i zbog važnosti poruka koje knjiga nosi, kaže da joj je to bio jedan od najdražih projekata dosad. Izrazila je nadu da će slikovnica „dotaknuti srca i djece i odraslih” te potaknuti barem male društvene pomake.
Na predstavljanju su nastupile Dunja Knebl i Bernarda Bobovečki.
- Ova knjiga me vratila ravno u dječju perspektivu iz koje se nasilje vidi u svojoj istinskoj formi, bez filtera koje upijemo dok nam se nameću kroz odrastanje, bez racionalizacija i opravdanja odraslih. Najteže mi je bilo to što Luka ne piše kao aktivist nego kao dijete koje osjeća, pamti i nosi krivnju koju nikad nije trebalo nositi. Napokon jedna knjiga (ujedno i slikovnica jako kreativnih ilustracija) koja pokazuje pravu istinu života na selu i koja ne romantizira ubijanje životinja pod maskom „tradicije” - istaknula je Bobovečki.
Sukob dječje perspektive koja još zapitkuje i osjeća, i odrasle perspektive koja se često ušuška u normalizaciju, u svom je obraćanju naglasio i sam autor.
- Mi ljudi imamo urođenu dobrotu prema drugima, osjećaj za pravednost, odbojnost prema nasilju. Divno je što možemo živjeti bez nanošenja patnje drugim bićima. Ipak, najgore je kad ubijamo empatiju, kada je lagano krenemo gušiti još u djetinjstvu. Dajmo slobodu sebi da živimo odgovorno i suosjećajno, onda ćemo je dati i životinjama - poručio je Oman.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....