KORALJKA POLAČEK

Slikarica koja na Cresu pomaže mačkama: sterilizacije plaća grad, ali fali volontera i hrane

Problem je i odnos prema životinjama, koji se nije promijenio zadnjih nekoliko stotina godina
 Foto: Privatni album

Na platnima su mačke. U svim bojama, svim veličinama i u svim ambijentima. Okej, autorica jako voli mačke, to je u redu - pomislit će netko tko pogleda slike na zidovima zagrebačkog Cat Caffea, no priča je šira od toga. Žena koja je naslikala te mačke je Koraljka Polaček, koja sebe ukratko upisuje kao mačkaricu i mačkoslikaricu.

Žena je to koja je prije 14 godina zamijenila Zagreb Cresom, a onda na tom otoku počela spašavati mačke: hrani, udomljava, sterilizira. Do sada je udomila 100-ak mačaka, sterilizirala ih je 350, a svakog mjeseca u zdjelice uličnih maca iskrca oko 200 kilograma hrane.

Koraljka je akademska slikarica i profesorica likovne kulture u creskoj Osnovnoj školi. Odrastala je u centru Zagreba i mačke su uvijek bile dio njene svakodnevice, no većina bi ih prije ili kasnije stradala na cesti, nestajala ili pak donosila mačiće. Tada je shvatila koliko je sterilizacija važna, pa je svoje ljubimice kastrirala. No, kada je Zagreb zamijenila Cresom, ta je selidba donijela neočekivani šok, jer je shvatila da u novoj sredini gotovo nitko ne dijeli njen način razmišljanja vezano za skrb o mačkama. Uvriježeno je mišljenje bilo da su to mačke, pa će se i same lako snaći, premda zapravo uopće nije tako, smatra Koraljka.

image
Foto: Privatni album

- Ovdje se mačkama većinom ponekad dobaci neki ostatak hrane i smatra se da će same pronaći više od toga, ako su gladne. Životinje žive vani, a posebno me šokirala praksa davljenja mačića jer se to ‘’oduvijek tako radilo’’. Odlučila sam to mijenjati i prvih godina po dolasku na otok povremeno bih sterilizirala, liječila i udomila neku macu. Većinom su to bile mace ili mačići na koje sam sama naišla, ili mace starijih sugrađana koji nisu bili u mogućnosti posjetiti veterinara - prisjeća se Koraljka prvih dana svojeg života na otoku.

Početkom proljeća 2016. godine pokrenula je inicijativu za sterilizacije creskih maca. Nazvala ju je “Cres cat rescue” i od tada je počeo njen javni rad na akciji pomaganja mačkama. Shvatila je da, dok to radi sama i potiho, akcija neće biti poznata na otoku i neće promijeniti svijest ljudi. Zato je naokolo zalijepila plakate o nužnosti sterilizacije, a i vijesti se na otoku brzo šire, kaže, pa su uskoro svi znali za njenu akciju.

- Na otok sam se doselila s pet mačaka, od kojih danas nijedna više nije živa. Trenutno brinem za njih 18. Neke su teže udomljive: istraumatizirane, nenavikle na pijesak, crne... One koje nitko ne želi ostaju kod mene, jer ih ja ne mogu ostaviti na cesti - kaže Koraljka i dodaje kako je potencijalnim udomiteljima često prepreka to što mace žive na otoku, premda, pojašnjava, većina njenih mački udomljena je na kopnu, najviše u Rijeci i Zagrebu. Nije joj nimalo teško, ako nađe dobrog udomitelja, s mačkom u transporteru sjesti na katamaran i otputovati na kopno.

image
Foto: Privatni album

Do prije dvije godine, ona je sama nosila mačke na sterilizaciju u Rijeku. Bilo je to vrlo teško: putovanje s otoka trebalo je dobro organizirati. Prvo dogovor s veterinarom, pa katamaran, pa onda do ambulante i nazas, s tim da je sve uvijek ovisilo o vremenu - naime, kad je vjetar prejak, katamaran ne vozi. I dalje ih sama vozi kad im je potreban detaljniji pregled, zahvat ili terapija.

- Otočki veterinar baziran je u Lošinju no ambulanta mu je samo djelomično opremljena. Taj veterinar unatrag dvije godine dolazi dvaput tjedno u terensku ambulantu na Cresu. Nažalost uglavnom je prezauzet, ponekad uopće ne dođe k nama. Cres nema vlastitog veterinara tako da smo svi ovisni o dostupnosti lošinjskog veterinara koji većinu vremena provodi u radu s ovcama. Kad smo pitali Veterinarsku stanicu Rijeka zašto na otok ne pošalju još jednog veterinara, odgovor je da nije isplativo - kaže Koraljka koja otvoreno kaže da je teška dostupnost veterinara veliki problem svima koji brinu i pomažu otočkim životinjama. Tako oni, primjerice, termin za sterilizacije mačaka čekaju i po nekoliko tjedana

- Nitko ne razmišlja o poslu kojeg volonter mora obaviti da bi se slobodnoživuće gradske mačke sterilizirale. Treba ih uhvatiti, držati u boksu, hraniti i čistiti. Potom prevesti do tereneske ambulante ili ambulante u Lošinju, zatim opet držati na oporavku do puštanja. Uz sve to, moramo tjednima čekati na sterilizaciju. Nije rijetkost da otočani odustanu od sterilizacije mačke jer doslovno nemaju živaca iz tjedna u tjedan nazivati veterinara koji ih stalno odgađa. Usto ljudi i rade, nije uvjek moguće prilagoditi se veterinarovom terminu - pojašnjava Koraljka.

Kad se osvrne iza sebe, kaže da vidi dobre promjene. Od 2018. Grad Cres pokriva sterilizacije slobodnoživućih mačaka, čime olakšava posao volonterima i potiče stanovnike otoka na odgovoran odnos prema životinjama. Odluka Grada temelji se na Zakonu o zaštiti životinja iz 2017., donesena je i zahvaljujući inicijativi gradonačelnika Kristijana Jurjaka koji je također vlasnik mačjeg ljubimca. Veliki problem je i dalje nedostatak volontera - mnogi ih otočani i dalje smatraju beskorisnim životinjama ili pak jednostavno ne žele pomoći. A groznih situacija je napretek.

image
Foto: Privatni album

- Primjerice, jedne kasne večeri krajem travnja poznanik mi je javio da iz gradskog kontejnera čuje plakanje mačića. Odjurila sam na lice mjesta , do visokog kontejnera za boce koji ima tek rupu na vrhu – netko se potrudio da mačići ne budu spašeni. Uz pomoć prijatelja ''upecali'' smo plastičnu vrećicu sa samog dna kontejnera, u njoj su bili svezane tri mačje bebe stare tek 3-4 dana. Mačići su bili već hladni na dodir, srećom su se još glasali. Počela je borba za preživljavanje, od termofora i hranjenja na bočicu svaka dva sata, do bolesti i posjete veterinarima u Rijeci. Nažalost, samo jedan mačić je preživio, tri mjeseca kasnije dom mu je pružila slovenska ljubiteljica mačaka - priča Koraljka.

Kao članica Društva za zaštitu životinja Mali Lošinj, ona pokušava pronaći način za pomaganje macama u suradnji s tamošnjim volonterkama. Nažalost ni njihova situacija nije dobra: lošinjski mačkoljupci susreću se sa sličnim problemima kaoi oni na Cresu.

- Osim mene, ovdje postoje još dvije osobe koje pomažu s hranjenjem steriliziranih maca na hranilištima. Tu dolazimo do gorućeg problema: hranjenje maca tijekom zimskih mjeseci. Turistička sezona bila je vrlo kratka i već smo u problemu kako svakodnevno prehraniti preko 130 maca na nekoliko lokacija. Hranilišta imamo u starom gradu i na udaljenijim lokacijama poput apartmanskog naselja koje je pusto tijekom zime, ali hranu nosimo svakodnevno - pojašnjava Koraljka, koja hranu kupuje od sredstava koje zaradi od prodaje slika ili od donacija.

Više informacija može se pronaći na Facebooku.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. kolovoz 2022 19:36