- Prekjučer dojava za pothranjenu kujicu u centru Oštarija. Mršava, jadna, izgladnjela. Svi misle da je bolesna, pa je gađaju i tjeraju. Ne mogu je ostaviti tamo, dovodim je doma. Isti dan, je došla malena koja je ostavljena u šumi prema Maloj Kapeli. Danima je bila sama, gladna i prestrašena. Došao je i jadničak kojeg je gazda ostavio kad je išao u bolnicu. Cijeli život, 11 godina živio je u limenoj bačvi na metar i pol lanca. Nikad ga nitko nije podragao - kaže Anica Pribanić i hvata dah, pa nastavlja nabrajati:
- Jučer je došla nesretnica koju je netko izbacio vani, sama kost i koža. Pa još njih par koje su izbacili na željezničkoj stanici. E da, i štene ostavljeno u Oštarijama. Tu je još i... - nabraja i nabraja i nabraja.
Kao da nema kraja toj rijeci jadnih, zlostavljanih, napaćenih i gladnih stvorenja koja dolaze na skrb udruge Šapa u srcu. Kako to već ide s udrugama - vode ih ljudi koji ne mogu okrenuti glavu od bića koje treba pomoć. Takvih je na širem području Ogulina, gdje udruga djeluje, puno. I previše
- Svaki drugi pas je toliko isprepadan i istraumatiziran da je to za plakati. Ne znam više što im sve ljudi rade, evo, stvarno mi nije jasno. Iživljavaju se na njima, očito, a onda ih bace kao smeće - jada se Anica, predsjednica udruge.
Naravno da stalna poplava pasa znači probleme s prostorom i hranom. Ovo zadnje je trenutno veliki problem: dnevno troše 50 do 60 kilograma hrane. Koliko još imaju? Anica kopa po praznim vrećicama, traži, gleda, mjeri, pa kaže: još danas. Sutra? Riža i tjestenina će pokrpati dan. Kasnije? Kaže da je ne pitamo, da ne zna.
- Nekad mi se čini da se vrtimo u krug. Šapa je među par udruga koje svako malo traže pomoć, znam, ali kad je situacija takva. Znate što je tužno? Mi ne tražimo da platimo veterinara i za nove kućice, iako nam i toga uvijek treba. Mi smo oni najjadniji, oni koji nemaju ni hrane za pse. Ljudi pomognu, ali psi brzo pojedu. Znate kako je grozno pogledati ih takve jadne i nikakve, mnogi su toliko izgladnjeli da im se rebra vide, i znati da nakon sutra više nemate čime napuniti zdjelice. Spasili ste ih od gladi i užasa, ali ste ih doveli k sebi i onda... - prekida se Anica, okreće od nas, gleda na drugu stranu. U pse koji se igraju, koji nemaju pojma kakva je situacija.
Bolje je da ne znaju. Psi su blagoslovljena bića, žive u sadašnjem trenutku i nemaju pojma da je u vrećicama još malo hrane. Anica se nada da neće ni saznati da je došla blizu ruba, i da će dan na riži i tjestenini promatrati kao jedan uzbudljiv dan drugačije hrane, nakon kojeg će opet jesti granule.
Ako imate hrane za pse koju možete poslati udruzi, javite im se na Facebook.