Psi mogu imati poremećaje pažnje i hiperaktivnosti koji utječu na njihovu svakodnevicu – prepoznajte simptome na vrijeme

Slično ljudima, psi mogu bolovati od sindroma sličnog poremećaju pažnje s hiperaktivnošću (ADHD). To podrazumijeva probleme u ponašanju, kao, primjerice, impulzivnost, probleme s pažnjom, hiperaktivnost, često i agresiju, što utječe na kvalitetu života psa i vlasnika. Takvo ponašanje u pasa je vjerojatno povezano s poremećajima u prenošenju transmitera u mozgu (serotonina, dopamina). Misli se da su takva stanja rezultat genetike i okoliša, kao što je slučaj s mnogim neurološkim poremećajima uljudi. Osim spomenutih simptoma psi mogu imati i kompulzivno ponašanje, agresiju, mokrenje i defekaciju na mjestima koja nisu uobičajena, strah, epilepsiju, gutanje stranih predmeta, pojačano češanje... Uobičajena pritužba vlasnika štenaca koji su došli u kuću je; „Moj pas je jako hiperaktivan, što mogu učiniti da se malo smiri? Vaš novi krzneni prijatelj može biti super aktivan, imati vrlo kratak raspon pažnje i ne može se smiriti, bez obzira na to koliko ima šetnji u danu, trčanja ili sati igre. To bi jednostavno mogao biti znak aktivnog psa koji pokazuje normalno razigrano ponašanje ili bi to mogao biti signal za poremećaj koji se treba riješiti, da biste svi živjeli sretno do kraja života.

Stručnjaci za ponašanje psa (bihevioristi) mogu takva ponašanja usporediti s djecom koja pokazuju znakove ADHD-a, ili ADD-a (hiperaktivnost s deficitom pažnje). No, mogu li psi imati ADHD i ADD? Odgovor je složeniji nego što mislimo. Iako hiperaktivnost u pasa može biti uobičajena, druga ponašanja slična ADHD-u, mogu proizaći iz rijetkog stanja, poznatog kao hiperkineza. To je rijedak neurološki razvojni poremećaj, u kojem pas pretjerano reagira na podražaje iz okoline, na način koji nije u skladu s njegovom dobi i razinom stimulacije. Nije neobično da štenci i određene pasmine pasa (border koli, njemački ovčar, terijer, retriver, labrador, sibirski haski) pokazuju nevjerojatno visoku razinu aktivnosti. To samo po sebi nije razlog za zabrinutost, jer se može raditi o tome da su to normalni, zaigrani psi. Prije udomljavanja kućnog ljubimca, psa, važno je biti realan u pogledu toga, koliko energije i vremena mu možete posvetiti. Njima je potrebno puno fizičke i mentalne stimulacije da bi bili sretni i zdravi.

Silva Rakočević

Privatni album

Međutim, ako se njihovo ponašanje ne smiri s godinama, možda je vrijeme da potražite savjet veterinara, kako biste isključili sve probleme, bilo da su oni zdravstvene prirode ili se radi o problemima u ponašanju. Hiperaktivnost je češća u mužjaka i mladih pasa, posebno onih koji su ostavljeni u socijalnoj izolaciji i sami dulje vrijeme. Bez dovoljno pažnje svojih vlasnika, psi mogu biti hiperaktivni zbog frustracije i stresa. Drugi okidač za uzbuđenje u pasa mogu biti rezultat života u kući s vrlo aktivnim i uzbuđenim osobama (često djeca spadaju u tu kategoriju).

Uobičajeni znakovi hiperkineze mogu biti:

1. Hiperaktivnost (vrpoljenje, nemir, pretjerano kretanje)

2. Slinjenje

3. Impulzivnost (pretjerana nestrpljivost i teškoće u čekanju nagrade)

4. Nepažnja, teškoće s fokusiranjem, nedostatak upornosti

5. Neorganiziranost, poteškoće s treningom, zaboravnost, nedostatak samokontrole

6. Emocionalna nestabilnost, promjene raspoloženja, razdražljivost, anksioznost

7. Prevelika zadihanost

8. Tahikardija (ubrzani rad srca)

9. Agresija, strah kao posljedica disfunkcije neurotransmitera u mozgu, najčešće serotonina. Agresija je najčešći oblik ponašanja koji prati ADHD, upravo zbog sklonosti impulzivnom ponašanju povezanim s niskim razinama serotonina u mozgu.

Neki od ovih simptoma mogu navesti vlasnike da se zapitaju, ima li njihov pas ADD ili ADHD. U ljudi se ADHD češće povezuje s malom djecom i odraslima koji mogu imati problema s pažnjom, te onima koji su hiperaktivni ili pokazuju impulzivno ponašanje. Posljednjih godina, veterinarski stručnjaci su prepoznali sličan poremećaj u pasa, nazvan opsesivno kompulzivan poremećaj (OCD). Psi ekstremno ponavljaju neke radnje poput jurenja za repom, lizanja nekih predjela tijela, vrtnje oko svoje osi ili pretjeranog lajanja. Te simptome ponekad možemo povezati s ADD-om ili ADHD-om, ali oni mogu biti uzrokovani i nedostatkom tjelesne aktivnosti, tjeskobom ili frustracijom zbog nedostatka pažnje vlasnika.

Dijagnostika tih poremećaja je vrlo izazovan zadatak. Ako se pitate kako provesti test na ADHD u pasa, počnite s promatranjem hiperaktivnog ponašanja svog psa (pretjeranog lajanja, hodanja ili nemira). Drugi pokazatelji mogu uključivati impulzivno ponašanje, poteškoće s dresurom i

ne izvršavanje naredbi. Ključan je sveobuhvatan pristup. Procjena uključuje promatranje ponašanja, medicinsku anamnezu i isključivanje nekih drugih bolesti.

Ako posumnjate da bi vaš pas mogao imati ADHD, obratite se svom veterinaru, kako bi on proveo test i razvio personalizirani plan liječenja. Takav test uključuje davanje psu propisanog stimulansa pod kontroliranim uvjetima, a zatim praćenja promjena u otkucajima srca, brzini disanja i ponašanju. U pasa s ADHD-om stimulans će smanjiti simptome. Da, dobro ste pročitali- paradoks je, da stimulans zapravo može smiriti psa koji ima ADHD.

Važno je napomenuti da ADHD u pasa nije formalna dijagnoza kao kod ljudi, već termin koji se koristi za opisivanje skupa ponašanja koji nalikuju tom stanju. Pravi ADHD u pasa je neurološki razvojni poremećaj karakteriziran upornom hiperaktivnošću, koja ometa svakodnevno funkcioniranje. Razumijevanje ključnih razlika između ponašanja s visokom energijom i ponašanja sličnog ADHD-u može pomoći vlasnicima pasa da pruže odgovarajuću njegu i podršku svom ljubimcu.

Kada je sumnja na ADHD dijagnosticirana, za početak možemo uključiti stimulanse, modifikaciju ponašanja i promjenu prehrambenih navika uz davanje omega 3 masnih kiselina. Osim toga, uključivanje smirujućih tvari poput terapije feromonima, umirujuće glazbe i masaža, može pomoći u ublažavanju simptoma.

Liječenje ponašanja sličnog ADHD-u u pasa može uključivati kombinaciju lijekova i terapije ponašanja. Terapija ponašanja /bihevioralna/ može uključivati tehnike treninga osmišljene za poboljšanje fokusa i kontrole impulsa. Mentalna stimulacija poput slagalica i interaktivnih igara može pomoći u održavanju njihove umne aktivnosti i sprečavanju dosade. U teškim slučajevima mogu se propisati lijekovi (fluoksetin, methylphenidat), kako bi se pomoglo u upravljanju simptomima.

Imajte na umu da je svaki pas jedinstven i da je personalizirani pristup ključan za poboljšanje njihove dobrobiti. Budite strpljivi, informirani i proaktivni u rješavanju potreba svog psa, kako biste osigurali zdrav i ispunjen zajednički život. Ako posumnjate na ADHD kod svog psa, savjetovanje s veterinarom radi pravilne procjene i pomoći, ključno je za njihovo cjelokupno zdravlje i sreću.