Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 21 najboljeg. Ovo su njihove priče.
Baviti se vinarstvom i vinogradarstvom u Istri ili Slavoniji sasvim je drukčija stvar. Dok je možda Istra u povoljnijem položaju zbog turizma koji "popije" dobar dio istarskih vina, činjenica je da se istarski vinari bore sa zemljom. Nema je dovoljno i rascjepkana je. Priča nam to mladi poljoprivrednik Luka Rossi koji je s dvojicom braće nastavio obiteljski biznis u malom selu Bajkini kraj Vižinade koja je poznata kao jedna od najvinorodnijih područja u Hrvatskoj. Upravo tamo neki su od najboljih položaja za uzgoj vinove loze koji daju vrhunska vina.
Dvadesetosmogodišnji Luka ozbiljno je prionuo obiteljskom biznisu koji ima tradiciju koja traje još od daleke 1885. godine, i kaže da je u poslu 24 sata na dan, osim nedjeljom. Obitelj vodi obrt za poljoprivredu O. Rossi koji obrađuje 16 hektara vinograda na devet lokacija te još četiri hektara maslinika. Godišnje proizvedu 90 tisuća litara vina i 20 tisuća litara žestokih pića. Zapošljavaju uz obitelj još dvije radnika.
Posao nikad ne prestaje
- Radim svaki dan od 7 do 19 sati. Onda navečer razgovaramo o poslu, a noću posao sanjam. I tako svaki dan. Jedino u nedjelju imam odmor koji mi prekida tu rutinu. A posla kod nas ne nedostaje. Osim što se bavimo proizvodnjom vina, imamo i destileriju te se bavimo i proizvodnjom maslinova ulja. Isto tako, bavimo se turizmom. U principu posao kod nas nikad ne prestaje. Kad ljeti završi turizam, počinje berba grožđa, nakon toga odmah kreće berba maslina, a potom i rad u destileriji. Kada sve to završi, na redu je podrum i pretakanje vina. I taman se i ne odmorite, počinju proljetni radovi u vinogradu, a nakon toga u maslinama i opet sve ispočetka - kaže nam mladi Rossi na terasi obiteljskog obrta.
Ona je sada mjesto gdje održavaju vinske probe, kao i degustaciju žestica po kojima su poznati jer epidemiološke prilike ne doživljavaju rad u unutrašnjim prostorima.
- Baš smo zato ovu situaciju iskoristili za ulaganje u novu kantinu i prodajni prostor koji bi trebali biti gotovi vrlo brzo. Nismo se nadali da će već sada oko Uskrsa krenuti upiti za degustacijama, ali smo vrlo brzo otvorili kantinu na otvorenome - kaže Rossi u društvu 20-godišnjeg brata studenta gastronomije Filipa i 26-godišnjeg Marka.
Sva trojica zadužena su za posao u vinariji te u vinogradima. Ovim se poslom bave profesionalno uz svoje roditelje Marina i Ines. Baš zbog toga što obrt mora hraniti cijelu obitelj, a u budućnosti četvrto njih, Luka je vrlo ozbiljno shvatio rad u vinariji.
- Moram priznati da poljoprivreda bez pomoći države, odnosno Europske unije, jednostavno nije profitabilan posao. Kad sam trebao odlučiti hoću li ostati raditi u obiteljskom obrtu ili raditi nešto drugo, bio sam se odlučio za turizam. Htio sam se time baviti jer taj posao donosi konkretan profit. No, stvar se promijenila kad smo vidjeli da možemo povući puno novca preko europskih projekata. I onda sam promijenio mišljenje. No, moram priznati da od uvijek mislim da je vinarstvo lijep posao. Uvijek sam s ocem i djecom bio u vinogradu, kao mali sam crtao kakva će mi biti konoba, mislio sam da ću osvojiti svijet. Zato i svu našu filozofiju života preslikavamo na naše proizvode. Ne radimo ništa što se nama ne sviđa. Nama je glavni moto elegancija - priznaje nam Luka.
Lagana i mineralna
Od 2017. godine povukli su oko četiri milijuna kuna iz četiri projekta, a najveće ulaganje im je bilo u kombajn za berbu grožđa koji im nije uvelike pomogao u poslu. Jedini su vinari u Hrvatskoj koji imaju baš takav stroj. Iako je poprilična investicija, Luka je svjestan da će ubuduće sve teže moći naći sezonsku radnu snagu za vrijeme berbe, kao što je to bio slučaj prije koronakrize.
Osim, toga, kombajn vrlo brzo pobere grožđe na mnogobrojnim lokacijama koje imaju oko svog imanja te je ono u najbržem mogućem roku već u podrumu - u 20 minuta. To je za Rossije od iznimne važnosti jer im je glavni proizvod svježa malvazija koja mora biti voćna, lagana i mineralna. Ona čini čak 80 posto njihova asortimana. Inače, u vinogradu imaju 60 posto malvazije, ostalo su muškat žuti, chardonnay, merlot, cabernet sauvignon i teren. Crnim se vinima nisu puno posvetili, jer na njihovim položajima iz njih ne mogu povući ono najbolje.
Prate trendove
- Imamo tri etikete malvazije koja je naša glavna uzdanica. Prva je bazna malvazija pa je Malvazija Templara pa Malvazija Templara Riserva. One se razlikuju po dužini odležavanja na kvascima. Moramo se pohvaliti da je Malvazija Templara Riserva proglašena najboljim vinom u Hrvatskoj 2019. Riječ je o vinu koje nakon maceracije od dan i pol odležava na kvascima u drvenim bačvama dvije godine. Isto tako, naša mlada malvazija te je iste godine na Decanteru dobila zlato sa 95 bodova. To je odličan rezultat za svježa vina u svijetu jer se one toliko ne cijene - kaže Luka.
Dodaje da u vinskom svijetu vladaju neki drukčiji trendovi kojima se žele približiti. Zato se sve više okreću moćnijim bijelim vinima, koja nešto kraće maceriraju te dulje odležavaju na kvascima. Jer Rossiji itekako prate trendove, a za Luku je vinarstvo više od same poljoprivrede.
- Po meni je ova branša poput kružnice. Nikad ništa ne smije iskakati i sve mora biti vrlo dobro uravnoteženo - od rada u vinogradu do rada u podrumu, ali i kasnije na promociji i prodaji. To je težak dio posla i prije se moja obitelj, kao i mnoge druge, nisu time previše bavile. Tu govorim o onome što je bilo prije 20 i više godine. No, sada je to drukčiji svijet. Vi praktički morate paziti kako ste odjeveni kad idete u vinograd, kad ste u svojoj kušaoni, kad idete na neku prezentaciju u neki restoran. Kad se bavite vinarstvom, to sve uvijek mora biti na visokoj razini jer je i takva klijentela do koje dopiremo - otkriva nam mladi vinar koji je od malih nogu s ocem i djedom bio u vinogradu.
Kampanja je dio njega, ali je svjestan koliko ju je teško unovčiti i kolika su ulaganja, kako u mehanizaciju, tako i prodaju i marketing potrebna. Baš zato je sve snage s obitelji usmjerio upravo na to. Ujedno, na tome neće stati. Planiraju i širiti proizvodnju. Danas proizvode oko 90 litara vina, a planiraju doći na 200.000. Zato su i podignuli nove nasade.
No, ono što ih najviše muči, kao i mnogobrojne vinare u Istri, ali i u Hrvatskoj je žutica. Opaka je to bolest koja napada vinovu lozu i iz godine u godinu daje sve manje prihoda. Zato je obitelj Rossi već sada iskrčila 4 hektara svojih vinograda i zasadila nove. A čeka ih još toliko posla. To bi bila pozamašna investicija da i ovdje u pomoć nije priskočila Europska unija.
