"Evo, ovo je jedna od kuhinja Pletera u kojoj dnevno skuhamo oko 4000 obroka za civilno stanovništvo i interventne službe pa još doručak, ručak i večeru za vojnike. Počinjemo oko 6 pa do negdje 22, 23 sata. Ma nema ovdje stajanja", kaže Dražen Papić, šef kuhinje tvrtke Pleter u vojarni "Pukovnik Predrag Matanović" u Petrinji. Razgovaramo u moderno uređenoj kuhinji dok pored nas njegovi kolege završavaju gulaš za jučerašnji ručak. U kuhinji je oko 15 djelatnika.
- Pored nas nema šanse da itko ostane gladan. Uvijek u rezervi imam oko 500 dodatnih obroka ako se negdje pojavi potreba - tvrdi Josip Vrdoljak, direktor Sektora ugostiteljskih djelatnosti Pletera.
U posljednjih deset dana Pleter i njeni kuhari bili su izloženi velikom linču javnosti zbog hrane koju kuhaju za postradale na području Sisačko-moslavačke županije te interventne službe -policiju, Crveni križ, Civilnu zaštitu. Kao, hrana ne valja, preskupa je, nema je dovoljno, ne dolazi na vrijeme, a privatni ugostitelji su bolje kuhali.
- Ma krivo mi je zbog svih tih kritika. Posebno privatnih ugostitelja, a da nitko od njih nije vidio niti probao našu hranu. A mi smo profesionalci s više od dvadeset godina iskustva - priča mi vojni chef Papić. Stojimo pokraj jednog od dva velika kazana od 300 litara u kojem se krčkao svinjski paprikaš s oko 500 kilograma mesa. U drugim kotlovima će biti al dente spremljeno oko 350 kilograma tjestenine. U kuhinji nema one užurbanosti, naguravanja, galame koju možete vidjeti u kulinarskim reality emisijama ili filmovima.
- Ma svi smo mi ovdje profesionalci i svi znamo svoj posao pa nema potreba za galamom i strkom - tvrdi Papić. Sve se radi po strogo normiranim količinama sukladno vojnom pravilniku i kuhari ih ne smiju mijenjati. Kuharima je točno propisano koliko kojih namjernica stavljaju u jelo.
- Jedinu slobodu imaju u dodavanju začina - ističe Stjepan Milošić, šef restorana Pletera u vojarni. Iz jednog kotla s 300 litara gulaša bit će podijeljeno 600 porcija. Krajnji korisnici dobit će pola litra gulaša, tjesteninu, 150 grama salate i kruha. Cijena ručka je 23 kune u što je uključen PDV i dostava.
- U ovaj kotao dodaj još soli, u ovaj još malo, ali malo Vegete - dovikuju se kuhari koji isprobavaju već gotovo spremljen gulaš. - Iako tijekom tjedna kuhaju i mlince s paniranim purećim odreskom, peku pljeskavice i panirane osliće, ipak najbolje idu jela sa žlicom. A na prvom mjestu naravno - vojnički grah.
- Odličan je - kazala mi je gospođa Slavnić koju sam u utorak zatekao u selu Vlahovići dok je završavala ručak. Vrdoljak i Milošić kažu kako su upravo djelatnici Pletera napravili recepturu za hrvatski vojnički grah. Nisu mi je do kraja otkrili, ali evo sastojaka za 300 litara graha pa se vi okušajte - 75 kilograma graha, 30 kila junetine, 15 kilograma kobasica, 22 kilograma hamburger slanine i 15 kilograma suhih rebara.
- Tajna je u junetini - na kraju mi ipak priznaje Vrdoljak.
Dok se u glavnom kuhinjskom prostoru završava jučerašnji ručak, u pokrajnoj prostoriji djelatnice Pletera već rade na pripremi današnjeg menija.
- Moramo se pripremiti na vrijeme pa kolegica i ja čistimo češnjak - kaže mi kuharica Valentina Tomić. Ona svakodnevno dolazi na posao iz oko sat vremena udaljenog Banskog Grabovce. Kuća joj je uništena u potresu, a doma je njih devetero pa, kaže, mora se raditi.
Rekli su joj da ne mora dolaziti na posao, ali njoj je lakše u kuhinji. Pred njom i kolegicom joj Katicom Kosić Malec kutija je s 10 kila češnjaka. Kažu mi da će ga očistiti za otprilike dva sata. Do njih su kolegice koje čiste krumpir. Ne gule ga one nego stroj, ali poslije ga treba očistiti ako po sebi ima nečistoće ili koji truli dio. Njih su tri, a pred njima je izazov od 450 kilograma krumpira.
- Ako smo tri, za to nam treba dva sata - kažu mi uglas. Namirnice koje se kuhaju većinom su domaćih proizvođača. Pitam ih imaju li uopće snage za kuhanje kod kuće nakon što nekoliko sati ovdje gule i čiste povrće, kuhaju.
- Pa naravno. Doma čekaju i muž i djeca. I njih treba nahraniti - uz smiješak odgovara Katica.
Ručak za podjelu stanovništvu mora biti završen do 10.30 sati. Tada kreće spremanje u velike termo posude i prijevoz na lokacije za podjelu hrane. Osim Petrinji, Pleter hranu sprema i u na nekoliko lokacija u Zagrebu. Ukupno se dnevno skuha oko 8000 porcija i podijeli na 14 lokacija.
Jedna od lokacija za podjelu hrane u Petrinji je u Vatrogasnoj ulici. Tu je postavljen veliki šator u koji je Pleter iz Splita dovezao svoju liniju za podjelu hrane. Na toj lokaciji su i djelatnici Crvenog križa koji ovdje preuzimaju hranu od Pletera, pakiraju je u manje posude i prevoze korisnicima u udaljenija naselja. U podne počinje podjela hrane, a ispred šatora se stvorio red pola sata ranije. Dolaze ljudi sa svojim zdjelama i posudama. Samo moraju reći koliko je doma ukućana i dobivaju obrok.
- Ma hrana je odlična i dovoljno je ima - tvrde mi stanovnici Petrinje koji čekaju da se otvori šator. S hranom su zadovoljni, ali ne i s prilaznim putom ka šatoru. Toplo vrijeme otopilo je snijeg i put je sada velika blatna kaljuža kroz koju treba proći. Vojska je, kad se uređivala lokacija, navezla šljunak, ali ga je "pojelo" blato.
