Već šesti dan selo Kokorići u vrgoračkom kraju je pod vodom, a nakon totalnog potopa u utorak, kada je ostalo zarobljeno 24 domaćinstava, voda i u četvrtak i dalje raste, i to brzinom od tri centimetra na sat. Iz pravca Višnjice do samog mjesta do prije 24 sata moglo se prebaciti vozilima Hrvatske gorske službe spašavanja, ali sada su jedina prijevozna sredstva čamci.
Evakuirane su četiri kuće u potpunosti, ljude je u svoje apartmane prihvatio vlasnik Etno sela Kokorići Zvonimir Pervan, a neke obitelji samo su djelomično izmještene. Zatekli smo u četvrtak ljude u borbi za područnu školu koja je ove dane, s obzirom na to da je nastava prešla na online, poslužila kao sjedište HGSS-a i ostalih volontera. Vreće s pijeskom s jedne strane su se punile, utovarivale u brod, pa pred ulaz u školu.
- Ajmo ljudi, stiga je katamaran - potiče jedan radnik Hrvatskih voda kolege koji predahnu dok se jedna tura prebacuje. Posada čamac zapravo gura preko malog mosta, kojeg je u samo jedan dan prekrilo gotovo metar vode više nego prethodni.
Prvo su stradali podrumi
Ostali smo bez petsto kila suvog mesa, i što je najgore, to nije samo naše, jer sušimo i za druge. Samo nekoliko pečenica smo spasili, ali šta ćemo. Potopilo nam je i četri traktora - govori nam Mateo Pervan, čija kuća je još dan ranije bila šest metara u vodi. Najprije im je poplavio podrum, a zatim i potpuno prvi kat.
Kuća do škole u vlasništvu je najstarijeg Kokorićana Milivoja Pervana, ali u njoj su mu dva sina, s kojima sada rasteže cerade i nanosi vreće s pijeskom, dok on sam živi u kući koja je na povišenom mjestu. Starije generacije znale su da u polju zna plaviti pa su kuće građene na uzvisinama. Približavamo se kućama na čijim prozorima i balkonima su ljudi zarobljeni poput močvarnih ptica.
Na rubu snaga
- Franeee, Franee, di si - pozove domaćina jedne kuće spasilac Toni Poljak. Tumači nam da nisu imali nijednu veću frku s malom djecom i nemoćnima, sve je to riješeno brzo. Sada prevoze ljude svako jutro do kopna kako bi mogli na posao, nose im hranu i potrepštine. Ovaj Frane, govori nam, ostao je bez pola jedne kuće i sada brani susjednu, u koju je premjestio nešto namještaja. Frane Pervan pojavi se na balkonu.
- Ostao sam sam ovdje, a žena, dijete i majka otišli su u Vrgorac - govori nam. - Morao sam ostati jer stalno ispumpavamo vodu iz one tamo kuće - pokazuje na susjedstvo, gdje su, kaže, izmjestili namještaj.
Potpuno mu je potopljena kuhinja, zavirujemo mu ispod balkona kroz prozor i vidimo da je voda doprla do gornjih kuhinjskih elemenata. Zastrašujuće je i tužno. Uto je kroz pumpu na obližnjoj kući šiknula voda, i pojavio se čovjek na jednom prozoru.
- To mi je rođak koji dežura, inače su mi priskočili i prijatelji, ja više ni živ nisam od umora. Jedva funkcioniramo, od nedilje smo na rubu snaga. Stvari smo samo prinašali kako je voda rasla, a sada pokušavamo održavat njen nivo. Radimo na smjene. Noći su nam grozne. Propalo mi je puno toga, imali smo i verduru, većinom krumpire. Jagode nemamo, jer one su ka i dite osjetljive, ko zna šta će s njima biti. Štetu ćemo tek zbrajat jer tek će se vidit kad se voda povuče šta nam je ostalo - umoran je Frane.