Izbor za najboljeg mladog poljoprivrednika/poljoprivrednicu, koji će predstavljati Hrvatsku na izboru za najboljeg europskog poljoprivrednika, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je 21 najboljeg.
Ovo su njihove priče.
Na polju su nas dočekali svi. Dok je stric Stjepan obrađivao mladi nasad lijeske, po polju i oko njega sa svojim malim grabljicama, motikama i lopaticama bezbrižno su bosonogi trčkarali Tea (6), Kao (5), Moi (3) i Avi (2). Tri sestre i brat kojima bi mama Ivana uskoro trebala roditi još jednoga brata. Da Kao ne bude jedini dječak u obitelji.
Mama je za to vrijeme sjedila na dekici okružena bojankama, crtančicama i slikovnicama, a tata Tomislav nas je upoznao sa svojim poljoprivrednom, ali i životnom filozofijom. Onako na prvi pogled, kad biste ga sreli negdje u gradu, za Tomislava Haršanjija iz Kućanaca Đakovačkih nikad ne biste rekli da živi na selu, od zemlje i za zemlju.
No, to je samo vanjština koja ipak odražava i njegov urbani životni sklop u kojem se nalazio do prije sedam godina, kad je sa svojom Ivanom odlučio uzavreli gradski asfalt i vrevu zamijeniti seoskim mirom i spokojem koji mu nudi svakodnevica na poljima, u voćnjacima... U Kućancima nema trgovine, čak ni seoske gostionice, ali Tomislav i Ivana uglas kažu:
"Mi ovdje imamo sve!" a pogled im odmah bježi na njihovo četvero bezbrižnih i zaigranih mališana, na plodnu slavonsku oranicu koja ih okružuje, na blago koje je mnogima nadohvat ruke, ali ga ne prepoznaju...
- Iskreno, nisam ni ja to vidio u ranoj mladosti, ali opet sam uspio na vrijeme dokučiti sve prednosti koje nudi ovakav život - kaže nam Tomislav, 29-godišnji vlasnik OPG-a HAHA, koji se bavi ekološkim uzgojem višanja i lijeske na 15,5 hektara zemlje. A svojevremeno je bio onaj od kojeg se očekivalo puno u STEM području.
Call centar
- Da, od malih nogu sudjelovao sam u školskim natjecanjima iz matematike, fizike, informatike, gimnaziju sam završavao s prosjekom 5,0 i sve je u mom životu išlo u STEM smjeru. Mogao sam birati fakultet koji želim pohađati. Nakon završetka gimnazije u Đakovu prvo sam upisao studij matematike u Osijeku, gdje sam završio prvu godinu, ali nije mi se to svidjelo. Nakon godinu dana stanke, krenuo sam na studij računalstva, ali i tamo sam ubrzo shvatio da je to besmisleno, pa sam na kraju probao i s Poljoprivrednim fakultetom.
I tamo nakon samo nekoliko mjeseci uviđam besmisao nepraktičnih informacija te se odlučujem preseliti na selo i preuzeti postojeće obiteljsko gospodarstvo, odnosno voćnjak višanja, na kojem sam radio godinama. U međuvremenu sam radio u jednom call centru, gdje sam brusio i komunikativne vještine, što će mi se kasnije u ovom poslu pokazati jako važnim - kaže Tomislav koji inzistira da ga se zove Tomi.
No, i pri odluci o otkazu na poslu u Osijeku i preseljenju na selo, u njemu je proradio matematičar.
- Razmišljao sam čisto analitički. Radio sam 9-10 mjeseci u call centru i zaradio sam 40.000 kuna, za što sam uložio 8 sati svoga vremena svakodnevno, a tata Ivan je te godine na višnjama imao 100.000 kuna. Kad odbiješ troškove, ostane čistih 80.000 kuna na toj maloj površini. Vidio sam potencijal uroda, došli su fondovi i shvatio sam to kao odličnu priliku - kaže Tomi, a Ivana dodaje da je nije trebalo puno nagovarati na potpuni životni zaokret. Prvih 2,5 hektara voćnjaka, a onda i sljedeća dva hektara zemlje, dobili su kao vjenčani dar od njegovih roditelja, a on je 2016. završio i prekvalifikaciju za poljoprivrednog tehničara.
Ekološki uzgoj
- S višnjama sam radio s ocem 10-ak godina i znao sam što me čeka, a kada su se već u početku pojavili problemi s otkupnim cijenama, klasiranjem... odlučio sam da neću širiti te površine, nego na neki način diverzificirati poljoprivrednu djelatnost pa smo pokrenuli ekološki uzgoj lijeske. I višnja nam je u ekološkom uzgoju - kaže naš sugovornik.
Pod lijeskom danas imaju 13 hektara, a prošle godine imali su i prvih 900 kg uroda. Višnje su ostale na početna 2,5 hektara. Osim što je povećao površinu, Tomislav je puno uložio u mehanizaciju koja je danas okosnica njegova rada. - S obzirom da je voćarstvo sezonski posao, shvatili smo da imamo prostora pružati usluge. Imao sam viziju kad sam došao ovdje i sjeo u 40 godina star traktor pokojnog dide Stjepana, Ursus C-355. Prava zvjerka ha, ha, ha. Dida ga je mom tati kupio kada je njemu bilo 17 godina, jer tata nije htio raditi s konjima, a dida s traktorom - smije se Tomi.
- Kada sam sjeo u Ursus, počeo sam to promatrati kroz neki svoj kritički pristup, što mi je prepreka da budem kvalitetniji, brži, učinkovitiji... Shvatio sam da je teško doći do zemlje pa sam počeo razmišljati o uslugama koje opet nisam mogao raditi sa starim traktorom. Tada se pojavila prva mjera kojom je počela neka naša ekspanzija. Bila je to mjera 6.1.1. putem koje sam dobio 50.000 eura bespovratnih sredstava za kupnju ovog traktora kojim sada upravlja moj brat Stjepan. Ljudi su mi govorili da nisam normalan što kupujem zvijer od 100 konja za 4,5 hektara voćnjaka koje neki obrade frezom ili prekopaju. No, ja sam imao viziju: na traktor će priključiti dva stroja, što tada, pa čak ni sada nije uhodana praksa, ali je vrlo učinkovito jer smanjuje broj prohoda, a samim time je veća učinkovitost i manje se zagađuje okoliš. Najsretniji sam kad sam u traktoru - govori zanimljivi mladi čovjek, kojega su, kaže, susjedi čudno gledali...
Bespovratna sredstva
- Nisu vjerovali u fondove, bespovratna sredstva... Sve dok mi to nije došlo u dvorište. Tada sam kupio i jednu manju frezu koja obilazi oko voćaka te prikolicu za razbacivanje stajnjaka kao organskog gnojiva koje je najvažnije u ekološkoj poljoprivredi. I tata mi je govorio da je bolje da kupim još 4-5 hektara zemlje i još jedan Ursus pa ćemo imati dva. Ali, nije mi bila ugodna pomisao imati dva traktora stara 40 godina koji nisu ni približno učinkoviti kao novi traktori - prisjeća se Tomislav. Sada su to nova dva stroja. U međuvremenu je kupio još neke strojeve, vješto koristeći sve fondove koji su mu bili na raspolaganju, a trenutačno je u fazi kupnje novog, modernijeg traktora u vrijednosti 90.000 eura.
Inače, kad je riječ o višnjama i lješnjacima, odlučio je proizvoditi samo sirovinu. Prerada ga, kaže, ne zanima, a za to ima i neke osobne razloge o kojima iskreno progovara. - Probao sam raditi preradu i došao sam do vrhunskog vina od višnje, rakije, likera, soka, ali svi ti proizvodi se kose s mojom životnom filozofijom u kojoj nema mjesta za promoviranje alkohola. Sam sam konzumirao jako puno alkohola, znam što mi je u životu napravio i ne mogu to sada promovirati i prodavati. To je kontra mojih uvjerenja, kao što i u sokovima, pa i svježim, prešanim ima jako puno šećera... a to mi se ne sviđa. To ne rezonira s mojim bićem. Također, sva svoja iskustva rado dijelim s drugima, snimam vlogove, koji su iznimno gledani, a i za to sam u opremu uložio puno novca, jer sve što radim mora biti vrhunska kvaliteta - zaključio je naš sugovornik.
