- Ja ću 16. srpnja navršiti osamdeset i jednu godinu. Puno je to, znam. A isto tako dobro znam da malo pjevača u mojim godinama još uvijek pjeva. Izgubili su glas, nemaju više snage, ne mogu... Ima ih, znam i to, jako malo, ma, možeš ih izbrojiti na prste jedne ruke, koji u tim mojim godinama i dalje pjevaju. Ali, oni idu na fino. Znaš, ono, kako vele, fini, mali prostori, par ljudi u publici. Ja ne! Ma kakvi 'fini' prostori pred desetak ljudi u publici? Ja nisam taj! Ja sam pjevač za velike prostore jer je i moja publika velika. Ja nemam strah od svoje publike. Ja se ne bojim pjevati na stadionu. Ja jedino tako i mogu pjevati, uz publiku na stadionu. Ja nisam pjevač za te, kako kažu, intimne, male i birane prostore. A ne! Jer ja pjevam samo za svoju publiku, samo sa svojom publikom. Nema kod mene nikakvog drugog načina, nikakvog provlačenja, ja pred ljude izlazim bez fige u džepu. Ja sam tu radi publike! Mene je publika stvorila! Da nije bilo njih, ne bi bilo ni mene! - priča nam Mišo Kovač sat vremena nakon, sada se već može reći, legendarnog koncerta što ga je nakon više od tri godine stanke u nedjelju održao na Starom placu u Splitu, mjestu na kojem se stvarao i rađao Hajduk, klub čiji je Mišo veliki navijač.
A atmosfera kakvu je Mišo napravio na tom nastupu bila je onakva kakvu Hajdukovci naprave na utakmicama voljenog kluba, daleko od one atmosfere kakva se obično viđa na koncertima izvođača zabavne glazbe. Palile su se bengalke, upaljači, mobiteli, publika je od početka do kraja nastupa, od pjesme 'Dalmacija u mom oku', do skladbe 'Poljubi zemlju po kojoj hodaš', cijelo vrijeme pjevala s Mišom i uz Mišu, koji ni nakon koncerta, koji se uz zborno pjevanje i upaljene baklje pratio i s balkona kuća što okružuju Stari plac, nije klonuo.
S legendom smo odmah nakon koncerta razgovarali u njegovoj garderobi, prostoriji tik uz stadion, u kojoj su dolazili splitski gradski oci ili splitske sportske legende poput Dina Rađe, da stisnu ruku, poljube omiljenog pjevača i čestitaju mu na spektaklu što im ga je priredio. U garderobi su uz Mišu bile njegova supruga Lidija, kći Ivana, ljudi iz Croatia Records (Mišine diskografske kuće koja je snimala nedjeljni njegov nastup u srcu Splita, a snimku će na tržište izbaciti kroz koji tjedan), te organizator koncerta Tomislav Madžar. Svi oni nakon trosatnog spektakla bili su umorni. Posjedali su po okolnim klupama, zavalili se u fotelje, skinuli obuću s umornih i nateklih nogu... Ne i Mišo. On je tek nakon susreta sa svojom publikom bio prepun adrenalina, odmoran, spreman na novu akciju...
- Ja bih sad mogao otpjevati i treći set, još deset pjesama - govori nam Mišo, dok mu se brk smije i nastavlja:
- Kakav umor? Nismo umorni ni publika ni ja - ističe Mišo, koji nas pričom vraća u 1972. godinu kada je u New Yorku bio u Madison Square Gardenu, gdje je Elvis Presley održao četiri koncerta.
- Ja sam bio na njegovom drugom koncertu, sjedio u publici. Počeo je s rock repertoarom. Solidno je on to izveo, ono, 'kratke' note, 'kratko' pjevanje... No, nije dopro do mene. Ali, onda je počeo drugi set i on je krenuo s baladama. A kada je otpjevao 'My Way' nebo se otvorilo i spojilo sa zemljom. Ja to drugačije ne mogu opisati. Pazi, ja sam tada već bio pjevač, čovjek koji je na Splitskom festivalu 1971. godine s 'Proplakat će zora' odnio sve moguće nagrade: Zlatno, Srebrno i Brončano jedro, te nagradu žirija. Ali, da me je netko tada, nakon što je Elvis otpjevao 'My Way,' pitao čime se bavim, ja bih mu rekao da sam ribar - prisjeća se Mišo, koji je na glazbenoj sceni punih pedeset i sedam godina. I ne pada mu na pamet nikakvo povlačenje. Umjesto toga, legenda sprema nove koncerte, poput ovog što su ga na Starom placu došli pogledati, poslušati i s njim zapjevati Dino Rađa, Dejan Lovren, ravnatelj splitskog KBC-a Julije Meštrović (koji je novinarima povjerio kako je pjevač sada, nakon odbolovane upale pluća i korone, zdrav poput drena), Mate Bulić (koji se, nakon što je zbog korone devet mjeseci vodio svoju životnu bitku, upravo na ovom koncertu prvi puta pojavio u javnosti), Andro Krstulović Opara, bivša Mišina supruga Anita (koja je na koncert stigla kako bi poput svake prave ponosne mame pljeskala kćeri Ivani), Marko Livaja...
- A i Livaja je bio? Pa što mi se nije javio? - pita Mišo, kojem su svi njegovi ljudi u publici jednako važni.
- Ja poštujem i Livaju i Rađu, ali poštujem i svakog ribara, svakog vozača autobusa, svaku medicinsku sestru koja je došla na moj koncert. I to svi oni znaju. Meni su ljudi važni, meni je važan svaki čovjek. Ja nisam čovjek medija, ja sam čovjek naroda. I, kad već pitaš, veliki navijač Hajduka, kluba koji je rastao na istom ovom Starom placu na kojem sam ja sada pjevao. Upravo na tom mjestu ja sam kao 15-godišnjak gledao prvu Hajdukovu utakmicu, na koju sam doputovao brodom iz Šibenika. Kao ja nekad, tako su mnogi ljudi u nedjelju u Split stigli brodovima, autobusima, avionima iz svojih gradova i zemalja, a ja svaki taj dolazak poštujem. Ja im se klanjam i kažem im: 'Vi ste najbolji! I ostanite takvi. Jer, niste vi tu na moj koncert došli da biste razmišljali o meni. Vi ste tu, jer mislite o sebi! I ja vam zato, jer vi mislite o sebi, nikad nisam i nikad neću reći da podignete ruke i skupa sa mnom zapjevate. Ne, to nećete čuti na mom koncertu! Ja ću vam umjesto toga reći da volite sebe, ali i da poštujete onog do vas' - poručuje publici Mišo koji je uoči svog koncerta odaslao poruku i vodećim hrvatskim političarima.
- Da, rekao sam Plenkoviću i Milanoviću da svojim klošarskim svađama prestanu dijeliti i zamarati narod. Mi nismo tu da se dijelimo, nego da stojimo jedni uz drugog, a oni to svojim primjerom trebaju pokazati. Poručio sam im da je dosta tog njihovog svađanja. Zasad mi još nisu odgovorili, čekam taj odgovor - govori Mišo nakon trosatnog nedjeljnog koncerta koji je završio debelo iza ponoći. No tu nisu stale Mišine pjesme. Jer, dok je legenda u garderobi primala čestitare, hitovi poput 'Ostala si uvijek ista', 'Proplakat će zora', 'Malo mi je jedan život s tobom', 'Ako me ostaviš'... nastavili su se pjevati po splitskim kafićima, ulicama i štekatima.
Što dalje, pitamo legendu dok su u ponedjeljak oko tri ujutro opraštamo s njim.
- A što bi bilo? I dalje ću pjevati i to ću raditi sve dok to moja publika bude tako htjela. A oni žele 'još' - zna Mišo, kojem je silna želja da večeras uživo s Poljuda, s Hajdukovim šalom oko vrata, prati utakmicu Hrvatske protiv Francuske.
- Vidjet ćemo, Mišo. Moraš se prvo dobro odmoriti - kaže mu njegova supruga Lidija, a Mišo je gleda, smije joj se i kaže:
- Je li? A od čega? Ja uopće nisam umoran.