Francuska je dosljedno podcjenjivala razorni učinak nuklearnih testova koje je tijekom 60-ih i 70-ih godina 20. stoljeća provodila na teritoriju Francuske Polinezije, tvrdi novo istraživanje, piše The Guardian.
To bi istraživanje, navodi Guardian, moglo biti temelj za tužbe kojima bi više od 100.000 ljudi moglo tražiti odštetu od Francuske.
Naime, Francuska je na atolima Mururoi i Fangataufi u Francuskoj Polineziji, u periodu između 1966. i 1996. godine, izvela 193 nuklearna pokusa, s tim da je od 1966. do 1974. izvela i 41 nuklearni pokus u atmosferi. Ti su testovi lokalno stanovništvo, djelatnike koji su radili na njihovoj realizaciji, ali i francuske vojnike, izložili velikim količinama radijacije.
Znanstvenici su analizirali 2.000 stranica nedavno deklasificiranih dokumenata Ministarstva obrane Republike Francuske, pregledali karte, fotografije i druge izvore te proveli više desetaka intervjua u Francuskoj i Francuskoj Polineziji te potom minuciozno rekonstruirali tri ključna nuklearna pokusa i njihove posljedice.
"Dokumenti Mururoa", plod suradnje istraživačkih novinara okupljenih u redakciji Disclose, Odjel za znanost i globalnu sigurnost Fakulteta za javne i međunarodne poslove Sveučilišta Princeton i istraživačkog kolektiva koji se bavi pravom okoliša Interprt, sugeriraju da je utjecaj nuklearnih pokusa Aldébaran, Encelade i Centaure koji su provedeni 1966., 1971. i 1974. bio znatno veći nego što je to službeno konstatirano.
"Država je naporno radila na potiskivanju toksičnog nasljeđa tih testova", rekao je glavni urednik Disclosea Geoffrey Livolsi. "Ovo je prvi pravi nezavisni znanstveni pokušaj da se izmjeri šteta i priznaju tisuće žrtava francuskih nuklearnih pokusa na Pacifiku."
Novi izračun
Nacionalni institut za zdravlje i medicinska istraživanja Francuske (Inserm) prošlog je mjeseca objavio izvještaj o posljedicama spomenutih pokusa na zdravlje. Ustvrdio je da "ne može sa sigurnošću zaključiti" da postoji veza između testova i više dijagnoza raka koje su postavljene žiteljima otoka, ali je naglasio da treba "rafinirati procjene doza".
Pogleda li se samo model posljedica nuklearnog pokusa Centaure, posljednjeg atmosferskog nuklearnog pokusa prije prelaska na one podzemne, službeni je Pariz kontaminaciju Tahitija podcijenio za najviše 40 posto, što desecima tisuća osoba omogućava da zatraže da ih se klasificiraju kao žrtve pokusa.
Znanstvenici su putanju radioaktivnog oblaka dima koji je nastao nakon eksplozije iznad Tahitija i 80 tisuća stanovnika glavnog grada Francuske Polinezije Papeetea izračunali pomoću meteoroloških podataka, vojnih arhiva i znanstvenih podataka o veličini oblaka. Pretpostavljeno je da će oblak nakon pokusa krenuti ka sjeveru, no nikada se nije vinuo na predviđenih 9.000 metara nadmorske visine već je ostao na visini od otprilike 5.200 metara. Zapadnjak ga je potom otpuhao prema Tahitiju, koji nije bio spreman za njegov dolazak. Kako se kretanje oblaka nije moglo zaustaviti, on je 19. siječnja 1974. godine u 2:00 sati, 42 sata nakon eksplozije, stigao do otoka.
Prema povjerljivom izvješću Ministarstva zdravstva Francuske Polinezije do kojeg su došli znanstvenici, oko 11 tisuća žrtava testova izloženo je dozama radijacije koje su bile veće od 5 milisiverta (mSv) - pet puta većoj dozi od one za koju se u slučaju oboljenja od nekih vrsta raka dobivala odšteta.
Prema dokumentima koji su do 2013. godine bili označeni kao tajni, znanstvenici su izračunali da su svi stanovnici Tahitija i Leewardskih otoka - njih otprilike 110 tisuća - samo zbog Centaure pokusa bili izloženi dozi radijacije koja je bila veća od jednog milisiverta.
Znanstvenici tvrde da novi izračuni sugeriraju da su prave doze radijacije kojima su bili izloženi stanovnici nekih gradskih četvrti Papeetea bile dva ili tri puta veće od onih koje su zabilježene u studiji koju je 2006. sastavilo Povjerenstvo za atomsku energiju Republike Francuske (CEA).
Trovanje cezijem i stroncijem
"Dokumenti Mururoa" sadržavaju i povjerljiv izvještaj koji je službeni Pariz u veljači 2020. godine poslao vladi Francuske Polinezije, a koji se referira na "klaster rakova štitnjača" na Gambierovim otocima, mjestu koje se našlo na udaru nakon nuklearnog pokusa Aldéraban, prvog francuskog nuklearnog pokusa u povijesti, koji je izveden 1966. godine.
Neobjavljeni izvještaj, prvo službeno priznanje Francuske da su pokusi utjecali na nečije zdravlje, kaže da se klaster nalazio na otocima na kojima je bilo najviše nuklearnog onečišćenja te da gotovo pa da nema sumnje da je ionizirajuća radijacija doprinijela oboljenjima.
Pozivajući se na intervjue s lokalnim stanovništvom, znanstvenici tvrde da na otocima još uvijek ima onih čija se oboljenja - rakovi štitnjače, grla i pluća te leukemija, limfom i druga oboljenja kostiju te mišića - mogu povezati s trovanjem stroncijem i cezijem.
Znanstvenici kažu da su u posjedu povjerljivih emailova iz 2017. godine u kojima je francuska vojska, navodno po prvi puta ikad, priznala da je između dvije i šest tisuća pripadnika oružanih snaga koji su bili stacionirani na Francuskoj Polineziji, te koji su između 1966. i 1974. sudjelovali u pokusima, oboljeli od najmanje jednog oblika raka.
Francuska je 2010. osnovala Odbor za kompenzaciju civilnih i vojnih žrtava nuklearnih pokusa (Civen). Osobe koje su smatrale da imaju pravo na novčanu odštetu morale su dokazati da su za vrijeme pokusa živjele na teritoriju Francuske Polinezije te da su oboljele od one vrste raka koja se mogla povezati s pokusima. Službeni popis zloćudnih tumora koji su se povezivali s pokusima brojao je 23 različita karcinoma.
Mogućnost pogreške od 50 posto
Spomenuti je Odbor dosad isplatio svega 454 odšteta, a među isplaćenima su samo 63 stanovnika Francuske Polinezije. Odbor je odbio više od 80 posto zahtjeva, a svoje odluke nije morao nikome objašnjavati. Istraživači tvrde da su mnoge obitelji odustale od traženja odštete.
"Oni koji bi potencijalno htjeli zatražiti odštetu ne posjeduju potrebne medicinske informacije, a ne mogu ni precizno izmjeriti kojoj su količini radijacije bili izloženi", kažu istraživači. "Kako bi se izmjerio učinak nuklearnog onečišćenja na otocima je navodno postavljeno 26 'radioloških mjernih stanica', međutim nadzire se samo 20 posto površine otoka."
Problem je produbila i neispravna oprema za mjerenje onečišćenja. Naime, neke su stanice 1971. godine, iste godine kada je proveden pokus Encelade, radile s mogućnošću pogreške od 50 posto.
Znanstvenici su također otkrili da je CEA-inu studiju iz 2006. godine, koju je Civen koristio za odlučivanje o dodjeli odšteta, ovjerila Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA). Ovjera se nalazi u studiji koju je naručilo i platilo Ministarstvo obrane Republike Francuske, a dana je "temeljem pretpostavke da su svi podaci točni". Kako tvrde znanstvenici, njihovi izračuni sugeriraju da su podaci iz CEA-ine studije daleko od točnih.
Znanstvenici su razine radijacije kojima je bilo izloženo lokalno stanovništvo ponovno izračunali pomoću uzoraka koje je za vrijeme pokusa prikupila francuska vojska. Novi i stari izračuni u nekim su se instancama poklapali ili neznatno razlikovali, no u nekim su slučajevima razlike bile značajne. Primjerice, testovi Aldébaran provedeni 1966. proizveli su nuklearno onečišćenje koje je tri puta veće od dosad zabilježenog. (Priredio: Damjan Raknić)