30 GODINA SAMOSTALNOSTI

Plenković: ‘Iduće tri godine iskoristit ćemo za reforme, a ostvarit ćemo i četiri velika cilja‘

U ponedjeljak je održana konferencija Jutarnjeg ‘30 godina samostalnosti - ključni hrvatski uspjesi‘
Andrej Plenković
 Goran Mehkek/Cropix

Iduće tri godine sigurno su bez izbora, rekao je danas na konferenciji Jutarnjeg lista "30 godina samostalnosti - ključni hrvatski uspjesi" premijer Andrej Plenković, te je u tom razdoblju obećao niz reformi i ostvarenje ključna četiri velika projekta.

- U ovo doba sljedeće godine iza sebe ćemo imati otvaranje Pelješkog mosta, a ostvarit ćemo i članstvo u Schengenu. Treći cilj je europodručje, s ambicijom da to bude 1. siječnja 2023., a četvrta stvar je nabava borbenih aviona koji će u Hrvatsku doći početkom 2024. - najavio je premijer.

Kada je riječ o reformama, Plenković je najavio promjene u sustavu zdravstva, i to već od jeseni, zatim reformu pravosuđa, za koje je rekao da nije HDZ-ovo, reformu državne uprave, teritorijalni preustroj.

- Jačat ćemo državnu upravu koja mora biti učinkovita. Kad je riječ o teritorijalnoj fragmentiranosti, županije će ostati, ali kod općina imamo područja za spajanja ili barem zajedničke funkcije. Tu je i reforma zdravstva, koje generira enormne troškove. Radimo na tome, imamo spremljen koncept, a najesen idemo u potrebne promjene niza propisa - kazao je te dodao da se iskoraci moraju napraviti i oko pitanja demografije, te klimatskih promjena.

Konferencija koju je Jutarnji list organizirao u zagrebačkom hotelu Westin okupila je neke od najeminentnijih osoba iz političkog i ekonomskog života. Uz premijera, koji se u uvodnom govoru osvrnuo na proteklih 30 godina samostalnosti, tu su bili i potpredsjednik Vlade i ministar financija Zdravko Marić, ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović, bivši ministri financija Božo Prka i Slavko Linić, predsjednici uprava brojnih hrvatskih tvrtki.

Prijenos konferencije počinje na 34:10.

Težak put

- Hrvatski put prema samostalnosti bio je težak, no godine pred nama neće biti lakše ako se nećemo pripremati za svijet koji dolazi - rekao je Plenković.

Istaknuo je kako je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije, ali da je zahvaljujući braniteljima i prvom predsjedniku, u uvjetima embarga na oružje, uspjela izboriti slobodu i suverenost te osigurati međunarodno priznanje.

- Drugo desetljeće obilježeno je ekonomskom tranzicijom, ostvareni su geostrateški ciljevi, članstvo u NATO-u, a privedeni su kraju pregovori za članstvo u EU. To su godine snažnog rasta BDP-a, ali uz snažno zaduživanje. Krajem desetljeća pogodila nas je kriza koja se protegla do 2013. - prisjetio se Plenković, te se pohvalio uspjesima svoje Vlade, od povećanja plaća, poštivanja manjina, do rješavanja problema ekonomske tranzicije, a prije svega sprečavanjem bankrota Agrokora.

- Tim procesom, koji se ovih dana okončava, dovršili smo ekonomsku tranziciju, restrukturirali smo Petrokemiju, riješili dugove brodogradilišta, smanjivali javni dug... - naveo je Plenković, koji je kazao i kako međunarodni položaj Hrvatske nikad nije bio snažniji, te da se od jeseni ukidaju vize za SAD.

Premijer je kazao i kako u četvrto desetljeće samostalnosti ulazimo s dvije krize; potresima i pandemijom.

- Imali smo pad od osam posto lani, no nas je zasad covid kriza koštala 34 milijarde kuna. Drugi nemaju još i 128 milijardi kuna šteta od potresa. Unatoč svemu, osigurali smo 11,1 milijardu kuna za plaće i spasili 700.000 radnih mjesta - istaknuo je Plenković. Kazao je kako je glavna zadaća sada suzbijanje pandemije, te da pitanje cijepljenja više nije zdravstveno ni pitanje osobne odgovornosti, nego i gospodarsko pitanje.

Pitanje cijepljenja

- Imamo cjepiva u izobilju, a manji interes građana. To nije dobro, niti odgovorno. Nemamo razloga ne cijepiti se. Tu je golem element osobne odgovornosti, ako se dogode novi sojevi, četvrti val... Sve druge zemlje su suci, svirat će se ofsajdi i bez VAR-a, penal i za najmanji doticaj, ljudi će reći nemojte ići u Hrvatsku, a onda je to pitanje financijske stabilnosti, ekonomije i turizma - kazao je Plenković.

Na konferenciji je održan i panel pod nazivom "Što je uistinu bilo važno", na kojem su sudjelovali Marić, guverner HNB-a Boris Vujčić, Prka i Linić, a moderator je bio kolumnist Jutarnjeg lista Gojko Drljača. Na početku panela sudionici su se prisjetili kako je to bilo nekada, sa zaključkom što bi trebalo dalje činiti. Tako je Prka rekao kako je 1992. bio kaos jer je Jugoslavija bila država političkog i ekonomskog kaosa, ostali smo bez deviznih rezervi, banke su bile na koljenima...

- Uvedena je monetarna stabilnost, ali paradoksalno, bez deviznih rezervi. Brzo smo regulirali inozemni dug, izdali obveznice i zatražili rejting - prisjetio se Prka.

Linić je, pak, rekao kako je 2000. trebalo zaustaviti pad, a bila je velika nelikvidnost.

- Otvoriti stečaj bio je zločin, nitko ga nije shvaćao kao instrument oporavka društva, stečajevi su loše vođeni, trajali su i do 14 godina, i značili su gubitak radnog mjesta. Borili smo se za konsolidaciju proračuna, morali smo biti grubi - rekao je Linić.

Gospodarstvo i država

S osvrtom na bližu prošlost, Marić je, pak, govorio koliko je bitna financijska stabilizacija države koja pomaže u situacijama kao što je covid kriza.

- Godinama smo se uvjeravali da nema države bez gospodarstva, što je točno. Ali, covid kao kriza bez presedana pokazao je da je točna i teza da nema gospodarstva bez države - naglasio je Marić.

Njegov kolega SDP-ovac govorio je o budućnosti te ponovno potaknuo pitanje poreza na nekretnine. Linićeva je teza da zdravstvo treba platiti uzimajući od onih koji imaju nekretnine koje ne koriste, dok i dalje treba rasterećivati bruto plaće kako bi i neto primanja bila veća.

- Iza sebe smo ipak ostavili praksu podizanja poreza kada nedostaje novca. Država treba dati doprinos rasterećenju i poticaj gospodarstvu, građani to trebaju i zaslužuju. Tu su, naravno, i parafiskalni nameti. Gospodarstvo mora prodisati. Kvaliteta usluge javne uprave važnija je od onoga koliko to košta. Zdravstvo je izuzetno važno, proteklih mjeseci to smo još više shvatili, i nadam se progledali. A demografija je prioritet idućih 30 godina - zaključio je Marić.


Tijek konferencije uživo

NOVO 12:30 - Konferencija je završila.


11:30 - Poslije izlaganja Velimira Šonje, održava se panel na kojem sudjeluju ministar financija Zdravko Marić, guverner HNB-a Boris Vujčić, bivši ministri financija Božo Prka i Slavko Linić, a raspravu moderira kolumnist Jutarnjeg lista Gojko Drljača.

image
Božo Prka
Goran Mehkek/Cropix

Prvi je govorio Božo Prka: Kad sam 1992. došao u Ministarstvo imali su takozvanu produženu fiskalnu godinu. To jest, prikupljat ćemo prihode do sredine veljače da bi pokrivali rashode. Bio je to klasični deficit. Jugoslavija se raspala u kaosu. Bila je država političkog i ekonomskog kaosa. Ostali su ogromni dugovi. Ostali smo bez deviznih rezervi, raspala se devizna štednja, imali smo čudnu kontrolu cijena, 1993. smo imali garantirane cijene crnog kruha pa su bili redovi. Imali smo restrikcije struja, padove visokonaponske mreže, ogromne količine energije smo morali uvoziti, ali nismo imali kako. Imali smo naslijeđen javni dug, bili smo izolirani u međunarodnom platnom prometu, banke su bile na koljenima, institucije nisu postojale. Logika je bila korak po korak. Prvo smo se počeli baviti gospodarskim problemima. Išli smo u duboku fiskalnu reformu, radili na reorganizaciji Ministarstva, Porezne uprave, Carine, uveli smo nove porezne zakone, široke osnovice poreza, ukinuli smo brojne rupe u sustavu. RH je jedna od zemalja koja je 1993. još imala duty free shopove u unutarnjem tržištu, građani su kupovali robu bez davanja unutar državne granice. Uveli smo monetarnu stabilnost bez deviznih rezervi, to je bio paradoks. Brzo smo regulirali inozemni dug, 1996. zatvorili razgovore s Mongolskim klubom, izdali obveznice i zatražili rejting.

image
Slavko Linić
Goran Mehkek/Cropix

Linić: Kad se uspoređujem kao gradonačelnik i kao ministar financija, ljepše je biti gradonačelnik. U Hrvatskoj smo 1992. donijeli zakon o lokalnoj samoupravi, dio zemlje je bio okupiran i trebate novi sustav. Dobili smo upravu, proveli privatizaciju zemljišta, trebali smo stvoriti način upravljanja, komunalna društva koja su u socijalizmu služila socijalnoj, a ne ekonomskoj politici. Kad je donesen zakon, to je bilo izazovno, netko tko je došao iz privatnog biznisa ulazi u upravu i ne razumije načela bivše socijalističke uprave. Bilo je puno sukoba. U isto vrijeme, gradovi formiraju socijalne politike jer u vrijeme rata i nejednakosti treba imali socijalu. To je bilo daleko zanimljivije. Tada sam bio u Rijeci, dio nas nije u ratu bio oštećen, imali smo poginulih. To znanje prenosili smo na gradove koji se tim poslovima nisu mogli baviti. Nekoliko gradova je počelo s udruživanjem gradova prenositi znanja. Kad govorimo o državnim poslovima, prisjetimo se grafa gospodine Šonje. nakon lijepih godina rasta 1999. imamo pad, treba ga zaustaviti, pokrenuti rast, a totalna je nelikvidnost u gospodarstvu. Dobar dio krupnih tvrtki nije privatiziran, cijene u funkciji socijale, INA je pred bankrotom, HEP nema cijene... Opet se bavimo ekonomijom, a u isto vrijeme je i problem transporta, željeznica i velikih investicija. Tada trebate biti grubi. Otvoriti stečaj je bio zločin, nitko ga nije shvaćao kao instrument oporavka društva, stečajevi su loše vođeni, trajali su i do 14 godina i značili su gubitak radnog mjesta. Borili smo se za konsolidaciju proračuna, morali smo biti grubi.

image
Boris Vujčić
Goran Mehkek/Cropix

Vujčić: Morali smo se osamostaliti i monetarno, Hrvatska je bila izbačena iz monetarnog sustava, inflacija je bila vrlo visoka što je otežavalo poslovanje. Imali ste upade u monetarni sustav Središnje banke Srbije. Nije bilo izbora. Teško je bilo zbog toga što smo morali osamostaliti se, a rezerve su ostale u Beogradu. Banke su bile insolventne, dužnici su bili insolventni, devizna štednja je ostala tamo gdje joj nismo mogli pristupiti. Zato se i nije mogla raditi stabilizacija. To je napravljeno i svoju ulogu tu do uvođenja kune je i hrvatski dinar dobro odradio tijekom rata, kao transakcijsko sredstvo. Nakon toga je tek počelo pravo građenje monetarne suverenosti. Još tijekom rata tečaj je stabiliziran. To je bilo u dvije faze, radili smo što smo mogli u vrlo teškoj situaciji. To je podrazumijevalo i rehabilitaciju bankarskog sustava, što je bilo zahtjevno i skupo.

image
Zdravko Marić
Goran Mehkek/Cropix

Marić: Kroz ovih 30 godina imali smo značajnu podršku međunarodnih financijskih institucija, MMF-a, Svjetske banke, EBOR-a... Evo, šteta od potresa procijenjena je na 128 milijardi kuna. Kada zbrojite od 1990. do danas, od tih institucija povukli smo gotovo identičan iznos. Velik novac, ali uz taj financijski odnos treba dodati još dva elementa, reputacija je posebno bila važna devedesetih. Trebalo je pronaći nekoga tko ti je voljan posuditi novce, a drugi je element znanje koje se prenosi. Kada gledam iz današnje perspektive, apsolutno smo značajno napredovali i izgradili se u tim odnosima. Najeklatantniji primjer je MMF. Sjećamo se vremena kada bi dolazak misije MMF-a u Zagreb bio maltene opća opasnost, svira uzbuna. Prije nekoliko dana je MMF objavio izjavu koja je izuzetno pozitivna, obećavajuć dokument koji Hrvatskoj daje puno pravo očekivati da godine koje su ispred nas moraju biti godine perspektive. Tu je značajni napredak, treba nastaviti raditi. U covidu su izvori financiranja bili domaći, ali brzo smo ušli u aranžmane s institucijama.

image
Božo Prka
Goran Mehkek/Cropix

Prka: Hep je prodavao struju ispod cijene proizvodnje, trebalo ga je reorganizirati. HEP je napravio najveću investiciju Plomin II. Nijedna vlada nije napravila veću. Važna stvar bila je borba protiv sive ekonomije. Jedina banka koja nam je dala kredit je bila Union Bank of Switzerland, 100 milijuna dolara, to smo odmah stavili na tržište. Nije bilo kreditiranja, banke su bile insolventne, a danas imamo viška štednje iznad kredita. Brodogradnja nas je silno koštala, nijedna reforma nije uspjela, a enorman iznos je potrošen. Nismo uspjeli u reformi željeznica i brojnih drugih poduzeća.

image
Slavko Linić
Goran Mehkek/Cropix

Linić o pretvorbi i privatizaciji: Sjetite se, 2000. je došlo do 0,5 posto negativnog rasta, puno neisplaćenih plaća, tvrtke pred stečajem i ogromno nezadovoljstvo građana s rezultatima privatizacije - nije bilo zamaha. Politički, bilo je dobro da smo krenuli u reviziju i ja je uvijek zagovaram. Revizija pretvorbe je trajala do rujna 2004., imali smo odličan državni ured koji je uspio zaista sve analizirati. Građane je to malo primirilo, nezadovoljnije nije, a stručnjacima je dalo mogućnost da vide gdje su greške. Koliko god je bio interes da se što prije krene s privatizacijom, očito je bilo da smo krenuli nepripremljeni, u teško doba, bankarski sustav nije to mogao pratiti. Najveći kapital RH nije privatiziran. Od 1940 trgovačkih društava kazneno je procesuirano oko 200 predmeta. Sve ostalo je bilo loše izvedeno, ali nisu bila kaznena djela. To je mnoge koji su očekivali ne znam što okrenulo da nije baš tako. Krivica je bila i na Fondu za privatizaciju kao i na pojedincima kojima je interes bila imovina, a ne očuvanje radnih mjesta. Kuponska privatizacija nije dala rezultate, preskupa je bila, dionice su se vraćale, zamjenjivale po babama i stričevima, sve to je pokazivalo koliko smo loše proveli taj postupak. Imali smo 400 tisuća izgubljenih radnih mjesta. Revizija je dobro obavljena.

image
Zdravko Marić
Goran Mehkek/Cropix

Marić: Politički akteri moraju biti svjesni da je nekad potreban konsenzus. Uvijek će biti razlika među nama, materijala za svakodnevno prepucavanje, ali dubokog sam uvjerenja da se mora pronaći zajednički jezik.

Vujčić: Osim reformi koje su radile sve tranzicijske zemlje, mi smo imali i rat kao posebnu okolnost, a uspjeli smo napraviti makroekonomsku stabilizaciju. Ulazak u EU bio je odgođen kod nas, ali je po ekonomskim učincima bio reforma koja je imala najznačajniji utjecaj. Imali smo i druge korisne reforme, poput mirovinske, žao mi je što nije nastavljena jačanjem drugog stupa, no za to još ima prostora. Fiskalizacija je pomogla iskorjenjivanju sive ekonomije. Schengen će mnogo značiti za gospodarstvo.

image
Gojko Drljača, Zdravko Marić, Boris Vujčić, Božo Prka i Slavko Linić
Goran Mehkek/Cropix

Prka: Bankarska efektiva danas iznosi 150 posto BDP-a, a 2003. su se banke masovno zaduživale u inozemstvu. S tim uvezenim kapitalom financirala se kreditna aktivnost, a danas sve banke imaju kreditnu sposobnost iznad 20 posto. Ranije je to bilo nezamislivo. Banke su napravile mnogo i velik dio rasta generiran je bankarskom ekspanzijom aktive. HBOR je napravila fantastičan posao i danas je u svojoj funkciji.

Linić: Fiskalizacija je bila bitna, ponosan sam na naše informatičare koji su omogućili da to provedemo s jeftinim, malim kasama. Ta promjena je bila značajna, podignuta je financijska disciplina. Išli smo u ružne mjere, objave poreznih dužnika, dali podatke o neodgovornim ljudima, ali sve to je dalo svoje učinke. Formiran je i ured za velike porezne obveznike. Disciplina se nastavlja. Morate imati neprekidne kontrole i inspekcije da bi održali tu disciplinu, ali odgovornost je danas mnogo veća i mnogi su discipliniraniji.

image
Gojko Drljača, Zdravko Marić, Boris Vujčić, Božo Prka i Slavko Linić
Goran Mehkek/Cropix

Vujčić: Pokazalo se da je važno licenciranje banaka. Vodili smo prudentnu politiku, ako uspoređujemo s drugima u EU vrlo konzervativnu politiku, koja je učinila naš sustav dobro kapitaliziranim i sigurnim, da nam to svi sada, kad smo ulazili u SSM, donijeli smo sustav bankovni kojeg bi naši kolege voljele imati u eurozoni po kapitaliziranosti i sigurnosti. Bila je to pouka. Važno je i licenciranje uprava i njihova odgovornost. Sa šezdeset banaka smo polako i tiho, bez ikakve krize, došli na 20. Ni štediše niti proračun nisu bili izloženi.

Marić: Ne bismo trebali odstupiti od toga da država mora stvarati horizontalni okvir i poticati razvoj gospodarstva. naravno, treba stvarati atraktivni zakonodavni okvir. Zakoni nisu problem koliko provedba istih. Godinama smo se uvjeravali da nema države bez gospodarstva, što je točno. Ali, covid kao kriza bez presedana je pokazao da je točna i teza da nema gospodarstva bez države, mislim da smo svi to osvijestili. Država je proteklih godina mnogo činila. Nismo mogli predvidjeti virus, ali smo bili svjesni da su uređene financije važan uvjet. Taj cijeli proces konsolidacije doveo je do toga da, kad se dogodila kriza, možemo adekvatno i pravovremeno reagirati. Dosad smo na covid potrošili 34 milijarde kuna, od čega 19 izravno, a ostalo je gubitak prihoda, oprost dugova i slično.

Prka o reformama: INA je reformirana, preuzet je dug Petrokemije, za sve tadašnje odluke trebalo je puno hrabrih ljudi. Nezamisliva je razlika što Marić danas radi, a što smo mi tada radili. MORH je u moje vrijeme imao budžet vidljivi 12 posto proračunskih rashoda, plus izvandbudžetski, a danas je tri posto. U moje vrijeme je sigurnost konzumirala 20 posto, a nije bilo toliko subvencija poljoprivrede. Budžet za obrazovanje je tri puta veći nego u moje vrijeme. Investicije su porasle, osobito u ekologiju, mnoge investicije koje se ne vide. Vesna Škare Ožbolt je kao ministrica pravosuđa imala hrabrosti digitalizirati zemljišne knjige, to je bila odlična reforma.

image
Gojko Drljača, Zdravko Marić, Boris Vujčić, Božo Prka i Slavko Linić
Goran Mehkek/Cropix

Linić o budućnosti: Nismo tamo gdje bi trebali biti. Premijer je danas javno najavio niz reformi, najbitnija je porezna. Najveći problem je bruto plaća koja je prevelika u odnosu na neto. osnovni problem su dva doprinosa, mirovinski i zdravstveni. Mirovinski ima svoje mjesto u bruttu. Smatram da trebaju rasti neto plaće. Neki doprinos se onda mora smanjiti. Je li mjesto 90-posto financiranju zdravstva u plaćama? 16,5 posto je ogromno opterećenje na plaću. Smatram da se može dovesti na samo 8 posto. Uz malo dizanje drugog stupa i neto plaća imat ćemo solidne plaće u odnosu na Europu. Ostaje pitanje gdje preseliti zdravstveni doprinos. Smatrao sam da treba uzeti od bogatih i onih koji drže imovinu van funkcije. U trideset godina borili smo se za imovinu, ali je van funkcije. Mnogi su novac umjesto u banke gurali u nekretnine, stanove koji stoje prazni. Teret financiranja zdravstva moramo polako seliti na bogatije građane. Svi imamo imovinu, da ne uplašimo građane, ali kad je u funkciji naknada ne treba biti veća od komunalne, ali mora biti daleko veća za imovinu koja nije u funkciji ili je prepustiti onome tko je može staviti u funkciju. Građane plaše da će mu netko nabiti porez na njegov stan, ne, porez ide na bogatije građane. Dobit ćemo višu neto plaću, manje doprinose, a zdravstvo trebaju financirati zdravi i bogati. Problem su i parafiskalni nameti koji opterećuju gospodarstvo. Tu u 30 godina nismo mnogo napravili.

image
Zdravko Marić
Darko Tomas/Cropix

Marić: Okolnosti su uvijek teške, ali iza sebe smo ipak ostavili praksu podizanja poreza kada nedostaje novca. Država treba dati doprinos rasterećenju i poticaj gospodarstvu, građani to trebaju i zaslužuju. Nemojmo zanemariti da država mora riješiti i svoje probleme. Tu su naravno i parafiskalni nameti. Gospodarstvo mora prodisati. Kvaliteta usluge javne uprave je važnija od onoga koliko to košta. Zdravstvo je izuzetno važno, proteklih mjeseci smo to još više shvatili i nadam se progledali. Zadovoljan sam i oporavkom sustava obrazovanja. Pravosuđe je također prožeto u svim porama gospodarskog i društvenog života. Demografija je apsolutni prioritet idućih trideset godina.

image
Boris Vujčić
Goran Mehkek/Cropix

Vujčić o eurozoni: Ona je prvenstveno jako važna u situaciji stresa, najveću korist ćemo imati u situacijama stresa. Inače, tu ne možemo ulaskom ništa izgubiti. Kad zamislite da su neke od zemalja koje su bile u eurozoni, što bi im se dogodilo da nisu? Puno lošije bi prošle. Što se inflacije tiče, idemo pričekati da vidimo što će biti. Neki osnovni scenarij, prognoze glavnih centralnih banaka su stope inflacije koje ne bi trebale izaći iz ranijih okvira. U kojoj mjeri će se to preliti u potrošačke cijene, vidjet ćemo, dijelom se već prelilo. Uskoro bismo trebali vidjeti povratak cijena sirovina na niže. Znamo da se inflacijski ciklus neće odraziti na rast plaća. Živjeli smo u Jugoslaviji, u prvim godinama hiperinflacije kada je stopa bila iznad 1000 posto i malo smo oprezniji, znamo da je to neman koju je teško obuzdati. Zato je najvažnije održavati usidrena inflacijska očekivanja. Kada uđemo u Eurozonu bit će bitno put Europe u daljnju integraciju. Trenutno imamo monetarnu i vrlo malenu fiskalnu integraciju. Jako je važno kako će novci iz EU biti potrošeni. Zemlje koje su manje sklone putu fiskalne integracije to će pažljivo promatrati i ako će doći do neefikasnog trošenja to će dovesti do zaustavljanja integracije. Ključno će biti što će svaka država raditi kako bi jačala svoju fiskalnu stabilnost, smanjila udio duga u BDP-u...


11:10 - Nakon premijera ekonomski analitičar Velimir Šonje je kroz kraće predavanje opisao gospodarsku sliku Hrvatske u proteklih 30 godina.

image
Velimir Šonje
Goran Mehkek/Cropix

- Što se ekonomije tiče, podsjetimo se s čime smo ušli u 1991. Ušli nakon desetljeća stagnacije bez gospodarskog rasta, na to desetljeće stagnacije i pada nadovezuju se tranzicijski i ratni događaji i kumulativan pad od nevjerojatnih 40 posto BDP-a do 1993 godine. Bio je to period ekstremne inflacije koju smo zaustavili 1993. i postigli nešto nevjerojatno. Naime, 1994., u ratu, 1995., rat još traje, mi imamo iznimno visoke stope rasta. Izlazimo kao pobjednici i kao zemlja koja već 1994. bilježi visoke stope rasta, kreće i poratna obnova, nikada više nismo stigli te stope rasta od 5,5 posto, zbog obnove, postinflacije i prvih učinaka tranzicijskih reformi i stvaranja tržišnog gospodarstva.

image
Hrvatsko gospodarstvo, 30 godina u sedam slika, slika broj 1
Velimir Šonje, Arhivanalitika

Događa se kriza krajem devedesetih, kriza tržišta u nastajanju i slabosti u privatizaciji i bankarskom sustavu, no već 2000. počinje novi devetogodišnji ciklus rasta uz prosjek od 4,2 posto. Konsolidirali smo bankarski sustav, dogodile su se investicije u infrastrukturu, no uz skupo zaduživanje. Taj rast nije bio zdrav, bio je makroekonomski neuravnotežen. S 2009. godinom sve te slabosti dolaze na naplatu, zbog eksternog šoka, recesije, tu pokazujemo slabost, ostajemo u krizi sve do 2015. godine. Nakon toga, u periodu do 2019. dolazimo do covid krize, sada izlazimo iz nje, u nadi da će stope rasta ove i iduće dvije godine biti na razini prva dva velika ciklusa. Perspektiva ne izgleda loše. Nekada je dojam da je sve kod nas loše. Postotak kućanstava koja posjeduju odabrana trajna dobra je porastao - 1998 .godine osam posto kućanstava nije imalo hladnjak, danas ga imaju svi. Danas preko 70 posto kućanstava posjeduje automobil, a drugi automobil danas ima više od 20 posto kućanstava.

image
Hrvatsko gospodarstvo, 30 godina u sedam slika, slika broj 2
Velimir Šonje, Arhivanalitika

U Hrvatskoj se živi mnogo bolje u dugom roku nego pred dvadeset godina. Hrvatska ne pripada među šampione tranzicije, Rumunjska je od najsiromašnije europske zemlje došla do 70 posto BDP-a EU - prestigli su nas, Poljska nas je prestigla, Estonija nas je daleko prestigla. Češka je zaostajala za Slovenijom, a danas je Slovenija neće stići. Mi apsolutno rastemo, ali nema konvergencije.

Ima i dobrih i loših strana, svatko će dati svoju interpretaciju. Kad se uspoređujemo s drugima, uvijek se može interpretirati. Slovenija je izgubila primat, pa bi mogli pokazati da smo blizu 80 posto slovenskog realnog dohotka i ne zaostajemo, čak smo i bolji nego krajem osamdesetih. Poljska, koja je zaostajala, iznad je 100, a do 2009. je Hrvatska bila razvijenija.

image
Hrvatsko gospodarstvo, 30 godina u sedam slika, slika broj 3
Velimir Šonje, Arhivanalitika

Nakon ulaska u EU otvorio se proces emigracije. Ljudi realiziraju svoje životne puteve drugdje. To je rezultat slobode. Samostalna država bez slobodnih ljudi gubi bitan element svoga smisla. Naša je zadaća da dio tih ljudi vratimo, taj potencijal postoji. Ali, kako? Ključ je gospodarstvo. Zemlje koje su dosegle 75 do 80 posto europskog prosjeka BDP-a nemaju pad stanovništva već useljavanje. Strateški cilj je jasan, 75 posto razine BDP-a EU do 2030., na toj razini broj stanovnika stagnira ili raste. Bez toga nećemo spriječiti daljnji pad broja stanovnika.

image
Hrvatsko gospodarstvo, 30 godina u sedam slika, slika broj 4
Velimir Šonje, Arhivanalitika

Pitanje je kompleksno, neću govoriti o obrazovnom sustavu, reformama itd... Ključna stvar je tema institucija. Važne su jer pogoduju ekonomskom rastu i razvoju - dobre institucije, dobro poslovno okruženje, efikasna administracija...

Ako nisu posložene kako treba, ekonomski rast ide sporo. Važna je sloboda izbora, sloboda medija, participacija građana... postoji uska veza između demokracije i ekonomskog razvitka. Hrvatska se odlijepila od prosjeka EU 11 i napredovala u zadnjih desetak godina. Kontrola korupcije je ispod prosjeka, ne možemo biti na 80 posto gospodarskog razvitka, a s korupcijom biti ispod prosjeka, to ne ide. To su reforme države i društva o kojima govorim.

image
Hrvatsko gospodarstvo, 30 godina u sedam slika, slika broj 5
Velimir Šonje, Arhivanalitika

Kvaliteta regulacije je bitna. Politička stabilnost i kontrola nasilja je bitna i dobra vijest, to je jedini element gdje smo bolji od prosjeka EU 11 i težimo prosjeku čak i Austrije. Hrvatska je jedna od najsigurnijih zemalja u Europi, a možda i najsigurnija. Naša fizička sigurnost, naša imovina, najsigurniji smo u EU, to je jedna jaka i važna stvar na kojoj bi trebalo graditi temelje reformi.

image
Hrvatsko gospodarstvo, 30 godina u sedam slika, slika broj 6
Velimir Šonje, Arhivanalitika

Hrvatska je razvijenija nego prije trideset godina, pa i prije 10 godina. Vjerujem da u idućih deset godina imamo veliku razvojnu priliku. Dolaze nove generacije, ljudi rođeni 1991. danas su poduzetnici u punom radnom naponu, dolaze generacije rođene u slobodi. Uvođenje eura tu je kao sidro konačne stabilnosti kada će hrvatski financijski i vrijednosni papiri postati relevantni. Kada imate sigurnosni jastuk financijskog sustava europodručja, padovi će biti mnogo manji. Lakše je rasti u dobrim vremenima, a teže ne pasti duboko u težim vremenima. Oni ranjivi, kod njih padaju dublje. Imamo priliku koju moramo iskoristiti.

image
Hrvatsko gospodarstvo, 30 godina u sedam slika
Velimir Šonje, Arhivanalitika

10:25 - Sljedeći govor drži predsjednik Vlade RH, Andrej Plenković.

- Zahvaljujem na pozivu i na prigodi da zajedno s vama rezimiramo 30 godina hrvatske tranzicije, hrvatske samostalnosti, razdoblja koje smo svi proživjeli i dali određeni doprinos.

Konferencija dolazi u pravom trenutku, u momentu kada se još uvijek borimo protiv pandemije Covida-19, najvećeg izazova od Domovinskoga rata. To od nas traži odgovornost, solidarnost i zajedništvo i nastojimo svi skupa ublažiti društvene, zdravstvene i gospodarske posljedice ove najveće krize, globalno gledajući, u posljednjih sto godina.

No, to također zahtijeva i jasnu viziju razvoja Hrvatske za sljedeća desetljeća i pripremu Hrvatske za izazove pred nama, ponajprije klimatske promjene, koje će u narednim desetljećima izazvati znatno veće društvene, političke i gospodarske poremećaje od pandemije.

Postignuća u proteklih 30 godina – prvo desetljeće

Hrvatski put prema samostalnosti bio je težak i zahtjevan, no godine pred nama neće biti ništa lakše ako se ne budemo već sada pripremali za svijet koji dolazi.

U prvom desetljeću svoje samostalnosti, Hrvatska je bila žrtva velikosrpske agresije, ali zahvaljujući zajedništvu i snazi hrvatskog naroda, nepokolebljivosti hrvatskih branitelja, odlučnosti predsjednika Tuđmana te predanosti tadašnjega hrvatskog vodstva, Hrvatska je u Domovinskom ratu, u uvjetima embarga na oružje, uspjela izgraditi vojsku, obraniti svoju slobodu i demokratski stečenu suverenost te, u konačnici, osigurati međunarodno priznanje.

No rat je uzeo mnoge ljudske živote i prouzročio ogromna ratna razaranja, zbog čega je Hrvatska izgubila najmanje 15 godina razvoja – naime, tek smo se 2004. vratili na razinu BDP-a koju smo imali uoči rata.

Uništeno je ili oštećeno 15% hrvatskog stambenog fonda – svaka sedma stambena jedinica. Ratne štete dosegle su 160% predratnog BDP-a.

Nakon rata, obnovljeno je 151.500 kuća i stambenih jedinica - to je kao da smo sagradili 10 novih Šibenika.

Mirnom reintegracijom Hrvatskog Podunavlja spriječene su dodatne ljudske žrtve i razaranja, a time i dovršena najuspješnija mirovna misija UN-a u Europi u povijesti.

Time je ostvaren teritorijalni integritet Hrvatske u njenim međunarodno priznatim granicama.

Ujedno, u prvom desetljeću hrvatske samostalnosti položeni su i temelji za izgradnju demokratskog poretka i tržišnog gospodarstva. Usvojen je novi ustav i izgrađene su demokratske institucije. Jednostranački sustav zamijenila je parlamentarna demokracija s višestranačkim političkim sustavom, utemeljen na vladavini prava. Plansku ekonomiju zamijenilo je tržišno gospodarstvo koje se temelji na privatnom vlasništvu i konkurentnosti, a uvedena je i hrvatska kuna.

Drugo desetljeće

Drugo desetljeće hrvatske samostalnosti bilo je obilježeno početkom rješavanja pitanja ekonomske tranzicije.

Ostvareni su ključni iskoraci prema ostvarenju geostrateških ciljeva: članstvo u Sjevernoatlantskom savezu (NATO) u 2009. i pregovorima za članstvo u Europskoj uniji dovedeni su do kraja 2011. Time je Hrvatska postala dio euroatlantskog svijeta, kojemu politički i duhovno pripada.

To su godine snažnog rasta BDP-a, ali uz veliko zaduživanje. No, krajem tog desetljeća, Hrvatsku je, kao i cijeli svijet, pogodila globalna kriza, koja je ostavila značajne posljedice na gospodarstvo i standard građana i koja se protegla do 2013. kada smo ušli u Europsku uniju.

Treće desetljeće

Zbog toga je prve godine trećeg desetljeća hrvatske samostalnosti obilježila višegodišnja recesija, koja nas je teže pogodila od srednjoeuropskih zemalja, koje su tada već bile članice Europske unije.

Nakon zahtjevnog procesa pregovora i u uvjetima zamora od proširenja, članstvo u Europskoj uniji bio je zaista povijesni uspjeh. Time je Hrvatska postala dio najrazvijenije zajednice zemalja u svijetu što joj je otvorilo velike razvojne mogućnosti, ponajprije kroz europske fondove.

No te prednosti Hrvatska je počela snažnije koristiti tek 2016. godine. Od tada smo udio ugovorenih sredstava s 9% podigli na današnjih 120%, što nam je omogućilo realizaciju niza razvojnih projekata.

Od energetske obnove zgrada, aglomeracija vodnog gospodarstva i širokopojasnog interneta, obnove škola, vrtića, bolnica, javnih ustanova, pruga, luka, zračnih luka, cesta; od brojnih projekata poticaja zapošljavanja i podizanja konkurentnosti, očuvanja okoliša i razvoja obnovljivih izvora energije, pa sve do ulaganja u istraživanje i razvoj novih tehnologija, LNG terminala i Pelješkog mosta, kojim ćemo uskoro povezati hrvatski teritorij.

Svi ti projekti svaki dan podižu kvalitetu života i poboljšavaju poslovno okruženje diljem Hrvatske.

I dok je od 2012. do 2015. Hrvatska pala sa 61% na 60% prosjeka EU, u zadnjih smo 5 godina BDP po stanovniku podigli na 65% europskog prosjeka do Covida-19. Prema današnjim statistikama smo na 64%.

Hrvatska je u prvoj polovici 2020. prvi put predsjedala Vijećem Europske unije, upravo u vremenu početka pandemije, kada smo pokazali sposobnost da uspješno iniciramo procese u obrani od ove velike globalne krize.

Postignuća u proteklih pet godina

Dame i gospodo, kao predsjednik Vlade od 2016. osvrnut ću se pobliže na naša ostvarenja u ovih pet godina, najprije na one do izbijanja pandemije i potresa, i to na tri područja: u području kvalitete života građana, u izgradnji konkurentnog gospodarstva i otpornije države i u jačanju međunarodnog položaja Hrvatske.

Ostvarili smo značajne pomake u povećanju kvalitete života svih građana i to svih generacija građana, jačajući solidarnost prema najugroženijima, a posebno smo posvećeni demografskoj revitalizaciji zemlje koja je u biti egzistencijalno generacijsko pitanje za sve nas.

Značajno su povećane plaće, mirovine, socijalne naknade, a osjetno smo podigli i rodiljne i roditeljske naknade za bolje materijalne uvjete obitelji, osobito mladih obitelji kojima smo olakšali rješavanje stambenog pitanja.

Prosječna neto plaća – koja je u travnju iznosila 7082 kune – u pet je godina podignuta za 1440 kuna, dok je u mandatu prethodnih trija vlada podignuta za svega 272 kune – tj. 5 puta manje.

image
Andrej Plenković
Goran Mehkek/Cropix

Minimalna neto plaća, podignuta je za 904 kune na 3400 kuna, dok je u mandatu prethodnih trija vlada podignuta za svega 252 kune.

Što se tiče zaposlenosti, dok je broj osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 2009. do 2016. pao za 90.000, u zadnjih pet godina povećan je za 134.000, na 1.574.000 osiguranika u svibnju.

To su mjerljivi podaci kojim se mogu mjeriti rezultati vlada u različitim razdobljima u podizanju kvalitete života naših građana.

Kroz politiku ravnomjernog regionalnog razvoja radimo na boljim uvjetima života u svim dijelovima Hrvatske, pogotovo u potpomognutim, brdsko-planinskim područjima te na otocima a pokrenuli smo i Projekt Slavonija, Baranja i Srijem koji je dao zaista već opipljive i ozbiljne rezultate.

Uz veći raspoloživi dohodak građana, usmjereni smo i na razvoj uključivog i tolerantnog društva, koje njeguje kulturu dijaloga i kulturu sjećanja, koje poštuje prava nacionalnih manjina i vjerskih zajednica i u kojemu se svi mogu osjećati sigurno.

Izgradnja konkurentnog gospodarstva i otpornije države

Drugo područje je izgradnja konkurentnog gospodarstva radi ostvarivanja gospodarskog rasta.

Mi smo od 2016. do 2020. radili na rješavanju rezidualnih pitanja hrvatske ekonomske tranzicije, prije svega na najvećem problemu našega prvoga mandata, a to je praktički bili sprječavanje bankrota Agrokora, naše najveće kompanije. Možemo reći da smo tim procesom, koji se i formalno okončava ovih dana u pogledu izvanredne uprave, dovršili hrvatsku ekonomsku tranziciju. Restrukturirali smo, primjerice, Petrokemiju, riješili smo dugove hrvatskih brodogradilišta, koji su bili rezultat lošega poslovanja pojedinih uprava tih brodogradilišta i to u vremenima kada smo ostvarivali proračunski suficit.

Održavali smo makroekonomsku ravnotežu i radili na podizanju svih gospodarskih pokazatelja. Smanjivali smo javni dug, povećali apsorpciju europskih sredstava i ostvarili brojne razvojne projekte.

Prvi put u povijesti tri godine zaredom imali smo proračunski višak. U mandatu Vlade SDP-a dug je povećan za 71,4 milijardu kuna – to vam je otprilike 18 Peljeških mostova.

Pritom želim naglasiti da smo, za razliku od godina prije gospodarske krize, kada je rast bio između 4% i 5%, ali se javni dug povećavao za 10% BDP-a, ostvarivali zdravi gospodarski rast od oko 3%, dok se istodobno javni dug godišnje smanjivao za oko 2 postotna poena BDP-a.

Do pandemije, porezno smo i administrativno rasteretili gospodarstvo za više od 11 milijardi kuna kako bi ono moglo ispuniti svoj puni potencijal i biti konkurentno na europskoj i globalnoj razini te stvarati kvalitetna i dobro plaćena radna mjesta.

image
Andrej Plenković
Goran Mehkek/Cropix

Zahvaljujući odgovornom vođenju javnih financija te podizanju pravne sigurnosti, Hrvatskoj je unaprijeđen kreditni rejting na investicijsku razinu čime smo postali atraktivnija zemlja za investicije.

Izašli smo iz procedure prekomjernog proračunskog manjka, makroekonomskih neravnoteža i ostvarili vrlo dobru reputaciju na financijskim tržištima i agencijama za kreditni rejting.

Jačanje međunarodnog položaja Hrvatske

Kada je riječ o međunarodnom položaju Hrvatske, po nama on nikada nije bio snažniji.

Hrvatska prvi put u svojoj povijesti, i to tek sa svojim drugim povjerenikom, ima potpredsjednicu Europske komisije, ima glavnu tajnicu Vijeća Europe, imamo aktivnu ulogu unutar Europske unije pa čak i u određivanju ključnih dužnosti na razini europskih institucija, a što se tiče politike prema regiji nema te organizacije i te teme za koju se Hrvatsku ne konzultira.

Uz pomoć europskih fondova realiziramo projekte koji su od strateškog značaja za Hrvatsku i Europsku uniju, poput LNG Terminal na Krku, jer smo odlučili dovršiti taj dugo očekivani projekt kojeg ljudi u energetici čekaju 40 godina i stavili smo Hrvatsku na energetsku kartu Europe, kako nikada prije ovoga projekta to nije bilo. Time pridonosimo energetskoj samodostatnosti, a i diversifikaciji opskrbe.

Sudjelujemo aktivno u Sjevernoatlantskom savezu i to vodeći računa o politici i stabilnosti mira i različitim misijama diljem svijeta. To podrazumijeva i kvalitetno političko, gospodarsko i vojno partnerstvo sa SAD-om i očekujemo da će se ove jeseni konačno za hrvatske državljane ukinuti vize, na čemu smo intenzivno radili proteklih dvije godine.

Članstvom u Inicijativi Kina+17, podigli smo naše odnose s Kinom na novu razinu i razvijamo naše gospodarske odnose. Spomenut ću da je uloga Kine bila nezaobilazna u trenucima kada je Europi nedostajalo zaštitne opreme na početku pandemije. Da nismo do tada razvili tako dobre odnose s Kinom, pitanje kakva bi bila situacija oko zaštitne opreme naših zdravstvenih djelatnika.

U pregovorima na europskoj razini mi smo se prošle godine, kada se pregovaralo o novom Višegodišnjem financijskom okviru i Instrumentu EU iduće generacije, izborili za 25 milijardi eura europskih sredstava za ovo desetljeće. Toliko novaca iz međunarodnih izvora nismo imali na raspolaganju nikada, naravno vodeći računa da je prvih 6,3 milijarde eura iz Instrumenta EU iduće generacije bespovratno.

Četvrto desetljeće samostalnosti

Ušli smo u četvrto desetljeće samostalnosti. Započelo je dvama teškim krizama – pandemijom i razornim potresima u Zagrebu i Banovini, zbog kojih je Hrvatska teže pogođena nego bilo koja ruga zemlja.

O tome sam govorio i na euro summitu u petak, predstavivši naše ambicije za europodručje u sljedećih godinu i pol dana. Naglasio sam kolegama da smo imali pad BDP-a od 8% u prošloj godini.

Nas je za sada Covid-19 kriza koštala 34 milijarde kuna, i to imaju i drugi, manje ili više slično. Međutim, ono što drugi nemaju, nemaju još puta četiri, to jest 128 milijardi kuna šteta od ova dva potresa.

Unatoč izrazito zahtjevnim okolnostima osigurali smo više od 11,1 milijardi kuna za plaće i spasili smo 700.000 radnih mjesta u proteklih 15 mjeseci. Takvog napora i takve uloge države koja je stala uz svoje gospodarstvo, uz poslodavce, ali prije svega uz hrvatske radnike, nije bilo. 120 tisuća poduzeća uspjelo je zadržati svoje radnije i premostiti krizu. Tu smo pokazali što je uloga države u krizi – ključna, jedinstvena, nezaobilazna.

Zadaće koje su pred nama su prije svega suzbijanje pandemije.

Pitanje cijepljenja je i gospodarsko i financijsko pitanje

Moram reći da pitanje cijepljenja nije više samo zdravstveno pitanje. To nije pitanje osobne odgovornosti, to nije pitanje opće informiranosti bilo koga od naših sugrađana – to je gospodarsko pitanje, to je financijsko pitanje, to je pitanje koje moramo osvijestiti jer one zemlje koje se ne budu cijepile dovoljno brzo imat će težu gospodarsku situaciju.

Proteklih mjeseci imali smo situaciju manjka cjepiva, pa je Vlada osigurala cjepivo. Sada imamo cjepiva u izobilju, a imamo vrlo jasno registriran smanjen interes građana da se cijepe.

Ja smatram da to nije dobro, smatram da to nije odgovorno. Smatram da svi naši građani koji su dovoljno informirani, a nitko ne može reći danas da nije informiran – ako je diljem svijeta umrlo 3,9 milijuna ljudi, ako je u Hrvatskoj preminulo 8.200 ljudi, ako smo osigurali ovoliko sredstava za plaće, omogućili gospodarstvu da preživi, omogućili umirovljenicima da dobiju mirovine, omogućili zdravstvenom sustavu da nikad ne kolabira, osigurali sredstva za razvoj – onda je najmanji doprinos svakog od nas barem takav da se cijepimo.

Tu nema opravdanja. I zato je iz mog kuta gledanja ovaj proces cijepljenja jedna najbolja moguća empirijska, gotovo sociološka slika trenutka hrvatskoga društva u 2021. Nema bolje studije, nema bolje ankete. Ona je jedinstvena, ona nam govori točno onakvi kakvi jesmo.

Nemamo se razloga ne cijepiti. Ja zaista mogu apelirati i apelirat ću, ali tu je element osobne odgovornosti toliko velik da svi skupa moramo povezati da ako se ne cijepimo i ako se dogode novi sojevi i ako se dogodi neki četvrti val tu će se – a puno je sudaca, sve druge zemlje su suci - svirati offside i bez VAR-a. Svirat će se penal i za najmanji doticaj u šesnaestercu. I reći će svojim sugrađanima nemojte ići u Hrvatsku, neće ni trepnuti.

A onda to više nije pitanje samo cijepljenja, onda je to pitanje novaca, onda je to pitanje financijske stabilnosti, ekonomije i turizma. I zato smatram da tu moramo napraviti iskorak kao društvo.

Sredstva koja imamo na raspolaganju iz EU iduće generacije iznose 12% BDP-a

Što se tiče ovih velikih sredstava koja imamo, oni predstavljaju naravno izazove u apsorpciji. Sredstava je puno, ima ih dovoljno za sve. Samo jedan podatak koji mi se čini da je bitan.

Sredstva koja imamo na raspolaganju iz EU iduće generacije iznose 12% BDP-a. To nas stavlja na vrh država članica EU po tom omjeru, dok je prosjek Europske unije 3,7%. Dakle, mi smo izborili lani maksimalno što smo mogli. Više od toga i da smo izborili ne znam bismo li bili u stanju apsorbirati.

I zato je naš Nacionalni plana oporavka i otpornosti, koji se u ovom trenutku finalno revidira i konzultira od strane Europske komisije s našim stručnjacima, jasno napravljen za razvoj za dvije ključne tranziciji i transformacije. Zelenu tranziciju s onih nužnih 37% i digitalnu transformaciju sa 20%.

image
Andrej Plenković
Goran Mehkek/Cropix

S te strane mislim da smo ostvarili dobar balans između reformi i investicija. To potvrđuju i stručnjaci Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda, koji su izradili procjenu utjecaja provedbe Nacionalnog plana za oporavak i otpornost.

Vjerujemo da bi nam u 2022. i 2023. upravo ovaj Plan osigurao dodatni rast BDP-a od oko 1.4 posto.

Kad je riječ o obnovi potresom pogođenih područja, Paralelno s time, nastavit ćemo s obnovom potresom pogođenih područja, i tu smo našli niz međunarodnih izvora financiranja od Europskog fonda solidarnosti do sredstava koja dogovaramo i sa Svjetskom bankom i Europskom investicijskom bankom, Europskom bankom za obnovu i razvoj te Razvojnom bankom Vijeća Europe.

Četiri krupna projekta u iduće tri godine

Naše ambicije za iduće tri godine, a iduće tri godine su, kao što su mnogi komentatori primijetili, godine bez izbora, jako važne.

One su prigoda da ostvarimo ono što će biti ostavština naše druge Vlade, a to su četiri krupna projekta o kojima sam više puta govorio.

Prvo je, mi ćemo dogodine u ovo doba iza nas imati otvaranje Pelješkog mosta i pristupnih cesta. Dakle, jednom zauvijek Hrvatska je riješila pitanje kontinuiteta državnog teritorija. To je moderni suverenizam u svojoj najboljoj ediciji, izgrađen od kompanije koja gradi najbolje mostove na svijetu, a financiran s 357 milijuna eura europskim sredstvima.

Drugo je, ostvarit ćemo članstvo u Schengenskom prostoru i time postati dio jedne od dvije uže integracije Europske unije i osigurati unutarnju sigurnost zauvijek. Schengen danas u praksi, što zbog migracijske krize, što zbog terorizma, što zbog pandemije, nije ono što je bio prije te tri okolnosti. Ali te tri okolnosti će jednom doći iza nas, a Schengen će ostati, Hrvatska će biti u njemu i naši će se građani moći kretati unutar EU bez ikakvih zapreka, što je i temeljni cilj.

Treći temeljni cilj je europodručje, s ambicijom da tu bude 1. siječnja 2023. Na tome radimo kontinuirano, imamo našu Strategiju za uvođenje eura koju smo usvojili u svibnju 2018., imamo Vijeće za euro, imamo Europski tečajni mehanizam II sad skoro već godinu dana, radimo na akcijskom planu, koji će nam omogućiti da Hrvatska uđe i u drugu užu integraciju na razini Europske unije, po meni, za godinu i pol dana.

Mislimo da to možemo, da smo ispunili sve kriterije, da su okolnosti na europskoj razini takve da postoji fleksibilnost za one koji su u Paktu stabilnosti, a sigurno postoji i vrlo pozitivan stav o konkretnim postignućima i naporima koje je Hrvatska učinila. Na tome radimo i ministar financija i guverner i ja i mislim da smo na izrazito dobrom putu.

Četvrta stvar koja će u konačnici promijeniti strateški položaj Hrvatske, kad je riječ o vanjskoj sigurnosti, jest strateška odluka Vlade da nabavimo višenamjenske borbene avione, koji će doći u Hrvatsku početkom 2024. Time smo u pogledu vanjske sigurnosti, snage Hrvatske vojske, poruke odvraćanja, ostvarili ono što je zasigurno ključ za gledanje ususret svim mogućim sigurnosnim izazovima na globalnoj razini.

To nam ujedno daje mogućnost da participiramo u međunarodnim operacijama s jednom sigurnošću kakvu do sada nismo imali. I tu je dodatna vrijednost, da ne govorim o tome da možemo pružati usluge kontrole neba i susjednim zemljama.

Reforme su ključ

Mi ćemo, naravno, ove tri godine iskoristiti i za reforme, jer reforme su ključ. To je na neki način odgovor na ovo pitanje koje je rekao gospodin Ogurlić je li moglo brže ili bolje. Sigurno da je. Međutim, onako je kako je, onakvi kakvi jesmo, nemojmo se tu zavaravati, sve je ovo na neki način ostatak svih mogućih administracija, politika, tranzicija, okolnosti, snaga, slabosti, odvažnosti, odlučnosti ili kalkulantstva i oportunizma.

Svi su ti elementi dio politika i onog nekakvog našeg zajedničkog acquisa Hrvatske u proteklih 30 godina.

Po meni, trebamo napraviti nekoliko bitnih iskoraka, a to je prije svega reforma pravosuđa. Pritom, odlučno tvrdim da pravosuđe nije HDZ-ovo. Svatko tko je iole informiran zna da to nije tako. I te floskule treba otklanjati i odbacivati što argumentima što snažnim političkim otklonom.

Mi ćemo u tom procesu jačati i državnu upravu. Državna uprava, velika ili mala, mora biti učinkovita. Mora biti ono za što i postoji – a to je da je servis građanima, da je brza, da je učinkovita i da je digitalizirana.

Kad je riječ o teritorijalnoj fragmentiranosti, mi smo rekli da radimo iskorake u pogledu općina. Imamo puno jedinica lokalne samouprave. Županije će ostati, tu dilema nema. A što se tiče općina, mislim da tu imamo prostora za određena spajanja zajedničkih funkcija i uloga, što će smanjiti troškove.

Nastavit ćemo privatizaciju portfelja u vlasništvu države, uz unaprjeđenje korporativnog upravljanja. To je po meni jedno od onih područja u kojem možemo i moramo biti bolji i učinkovitiji. Moram priznati, taj segment nisam toliko poznavao prije nego što sam postao premijer. Sad ga dobro znam i vidim koliko je dobar i koliko, možda, i nije dobar.

Nastavit ćemo reformu obrazovanja. Zbog toga ide skoro milijarda eura iz NPOO-a upravo u znanost i obrazovanje. To je možda najvažnije od svih pitanja. Pitanje koje će nam dati palac gore ili dolje jesmo li u stanju mlade generacije ukopčati u trendove četvrte industrijske revolucije. U tom segmentu obrazovanja i znanosti, relevantnosti svih studijskih programa koji su usklađeni sa tržištem rada se krije formula uspjeha društava i ekonomija. Zato ćemo nastaviti povezivati i znanstvenu zajednicu i gospodarstvo.

Tu je, naravno, i reforma zdravstvenog sustava koji nam je generirao enormne troškove godinama. Na tome radimo, imamo dosta spremljen koncept. Izbrusit ćemo ga u tjednima i mjesecima koji su pred nama i na jesen ići u potrebne promjene niza zakonskih propisa koji će nam omogućiti učinkovitije upravljanje zdravstvom.

Dva ključna pitanja – demografija i klimatske promjene

Ono što je po meni najbitnije za Hrvatsku su dva velika pitanja. Jedno je pitanje demografije, gdje moramo napraviti iskorake, i to iskorake koji će nam omogućiti da nas ima više. Trenutno, kako nam izgleda struktura starosti stanovništva nije dobro. Sada nam je deblo relativno u sredini zrelih godina bucmasto, a taj bucmasti dio će se popeti gore na krošnju. Ostat će tanko deblo, sa škrtom demografskom perspektivom u desetljećima koja su pred nama. Zato je to zadaća o kojoj moramo voditi najviše računa.

A drugo je klimatske promjene. Pa i ove velike vrućine koje se događaju diljem svijeta već ove godine govore nam koliko je to pitanje krupno, koliko će klimatske promjene utjecati na globalne procese. Prije svega na migracije stanovništva, na siromaštvo, na ratove, na okolnosti gdje će razvijeni zapadni svijet morati praktički paralelno, globalno gledajući, upravljati s procesima na kontinentima gdje je demografska ekspanzija tako velika, a ekonomska i socijalna situacija nije dobra da će se nužno reflektirati i na Europu i na Sjevernu Ameriku, a naravno i na druge.

I u tom pogledu moramo biti snažni i dati odgovore za godine koje su pred nama.

Moj je dojam da bi bilo bolje da smo neke stvari rješavali brže, međutim ono što mi je drago je da smo za ovo četvrto desetljeće i novac koji smo osigurali za sljedećih deset godina zaista stvorili pretpostavke razvoja kakve nikada nismo imali.

Politička stabilnost je preduvjet gospodarskog i društvenog razvoja

Iskoristili smo ovu krizu i pandemiju ne samo da krpimo situaciju ili da držimo vodu dok majstori ne odu, nego da osiguramo sredstva za razvoj u budućnosti.

To je ta ključna razlika i zato ćemo ove tri godine kao Vlada, kao tim, ali siguran sam i vi kao gospodarstvenici, partneri, akteri u društvu i mediji, nastojati kreirati pozitivniju, manje negativnu atmosferu i malo više optimizma.

Treba nekada gledati i naše prednosti i postignuća, a ne samo nedostatke i mane. I zato uz što veći i širi, ako je moguće, društveni konsenzus, mi ćemo odoljeti svim izazovima.

Politička stabilnost, koju sam promovirao 2016., nam je omogućila da prođemo ove krize ovako kako smo prošli, da dođemo i nadomak Schengena i nadomak eura.

Politička stabilnost, a to oni koji nisu u politici, nisu u strankama, ne idu na izbore nikada neće dokraja razumjeti što to podrazumijeva, je preduvjet svakog gospodarskog i društvenog razvoja.

I zato ćemo mi koji imamu zadaću žonglirati sa svim tim aspektima političkog, ekonomskog, socijalnog, društvenog i europskog, međunarodnog života nastojati to činiti najbolje što znamo za dobrobit Hrvatica i Hrvata i svih naših sugrađana.

Hvala vam na pozivu - zaključio je premijer.


10:10 - Pozdravni govor održao je glavni urednik Jutarnjeg lista, Goran Ogurlić.

- Iza nas je 30 godina otkako je Hrvatska stekla samostalnost. Obljetnica je idealna prigoda za osvrnuti se i vidjeti što smo uspjeli. Dominira osjećaj nezadovoljstva, ali puno je napravljeno. Nismo uspješniji od drugih tranzicijskih zemalja koje su krenule u fundamentalne promjene, no druge zemlje nisu imale rat koji je trajao pet godina, a čije posljedice osjećamo i danas.

Hrvatska je stvorila novi okvir života i rada, integrirali smo se u globalno tržište, mijenjali politički sustav i ekonomiju, sustav socijalne sigurnosti. Imali smo posrtanja i zastranjivanja, ali smo polako gazili stopama gospodarskog rasta. Vjerojatno smo mogli brže, ali to što smo rasli sporije od Češke i Mađarske ne znači da se nije podigao standard života. Uspjeh nije ključ sreće, sreća je ključ uspjeha.

U novinarstvu se moramo baviti problemima, analizom i kritikom, no to ne znači da se bavimo negativnim. Želimo i priče o uspjehu. Ova naša konferencija pravi je trenutak da se prisjetimo svega što smo postigli, ali i onog što je bolje ne ponavljati idućih trideset godina. Nema potrebe da naša djeca uče ono što smo osjetili na svojoj koži - poručio je Ogurlić.


9:55 - Prije početka konferencije ekonomski analitičar Velimir Šonje ukratko je govorio o nekim od najvećih uspjeha Hrvatske od stjecanja neovisnosti.

- Kasnili smo s ulaskom u EU, ali ulazak je jedan od najvećih uspjeha Hrvatske. Mi smo se kontinuirano približavali prosjeku EU. Ima niz okolnosti koje se dobro slažu za Hrvatsku. Političke reforme su ključne, jer Hrvatska i dalje ima slabije institucije od zemalja s kojima bi se trebali uspoređivati, ne s Bugarskom i Rumunjskom, nego sa Slovenijom, Češkom i Poljskom. To su bitne stvari, državna se poduzeća nisu mijenjala godinama. Tu su potencijali za privatizaciju, kontrolu upravljanja, digitalizacija, RH mora postati bolje okruženje za biznis.

S padom BDP-a od osam posto, RH je prošla u koroni bolje nego druge zemlje. Pali smo manje nego drugi. Nadam se da će turistička sezona biti dobra. Ne znamo hoće li ulazak u eurozonu biti 2023., ali kad se dogodi to će biti dobro - zaključio je Šonje.


9:45 - Konferencija počinje u 10 sati, a nakon uvodnog obraćanja glavnog urednika Jutarnjeg lista Gorana Ogurlića, govor će održati predsjednik Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković.

image
Program konferencije '30 godina samostalnosti'

Iako je Hrvatska kao država međunarodno priznata 15. siječnja 1992. godine nakon uspostave diplomatskih odnosa s Njemačkom, što je pokrenulo još 11 članica EU da RH potvrde neovisnost i suverenitet, potpuno je jasno kako je samostalnost iskovana nizom političkih i ekonomskih odluka te oružjem 1991. godine. To je razlog zašto u ovoj, 2021. godini, nakladnička kuća Hanza Media organizira niz javnih događaja na kojima ćemo preispitivati što smo sve uspjeli napraviti u 30 godina od stjecanja samostalnosti.

Prva od niza konferencija koju smo pripremili održat će se u ponedjeljak, 28. lipnja, pod nazivom „30 godina samostalnosti“ na kojoj će grupa visokih dužnosnika s višegodišnjim iskustvom u više hrvatskih vlada razgovarati o krupnim promjenama koje su pokretali u izazovnim godinama iza nas.

Ozbiljne promjene

Niz događanja ne organiziramo kao puke svečarske forme jedne lijepe obljetnice nego jer je upravo zbog hrvatske budućnosti jako bitno shvatiti kroz koliko je ozbiljne promjene prolazilo hrvatsko društvo u godinama takozvane tranzicije. Sve što se činilo u 30 godina samostalnosti nije uvijek bilo dobro i ispravno, ali godine promjena uče nas da se odlučnost, pokušaji, reforme… i te kako isplaćuju. Primjerice, mlađe generacije ne sjećaju kako Hrvatska nije oduvijek bila zemlja sa sigurnom i bogatom ponudom u dućanima i stabilnim cijenama. To se nije dogodilo samo od sebe, nego kroz odlučnu akciju grupe stručnjaka sa znanjem zaustavljanja hiperinflacije, svojevrsnog prikrivenog porez na primanja građana zbog kojeg su najlošije prolazili najsiromašniji. Zamislite da jedva krpate kraj s krajem, a da vam do kraja mjeseca plaća vrijedi puno manje nego na početku.

Samo ako se vratimo u 1991. godinu i sjetimo se krupnih odluka iz tog razdoblja postaje jasno koliko toga moralo poduzeti; u mnogo stvari koje se danas doživljavaju kao potpuno normalne polazišna točka nije bila daleko od nule. Osim što je Sabor u toj 1991. godini donio odluke o suverenosti i samostalnosti te raskinuo državnopravne veze s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, odmah je lansiran i Zakon o pretvorbi društvenih poduzeća, vlada je donijela Uredbu o Narodnoj banci Hrvatske i uvođenju hrvatskog dinara, a devizni depoziti priznati su kao javni dug. Svi koji se sjećaju priče o deviznim depozitima razumiju o koliko se turbulentnim vremenima radilo. To je samo jedan primjer, a Domovinski rat bio je nažalost neizbježna i najvidljivija manifestacija odlučnosti da se Hrvatska mijenja nabolje. Danas se čini da su banke oduvijek bile sigurne, ili da PDV, kao i fiskalne blagajne, postoje oduvijek, ali to, naravno, nije bilo tako. Baš kao što na računima mirovinske štednje građana nije bilo nagomilano stotine milijardi kuna. Nije bilo niti lipe, a mirovinski sustav s jednim stupom je de facto bankrotirao.

Na prvoj konferenciji „30 godina samostalnosti“ govorit će premijer Andrej Plenković, a bivši i sadašnji potpredsjednici vlada te ministri financija u društvu guvernera centralne banke raspravljat će o najvažnijim ekonomskim promjenama kojima smo svjedočili u Republici Hrvatskoj. S obzirom na godine iskustva sigurno je da će biti zanimljivo čuti zapažanja Bože Prke, Slavka Linića, Zdravka Marića i Borisa Vujčića što je to bilo najbitnije u tri desetljeća iza nas, dok će nas u panel raspravu uvesti jedan od najboljih hrvatskih ekonomista, Velimir Šonje, s prezentacijom/izlaganjem o ekonomskim promjenama od stjecanja samostalnosti do danas.

Konferencije nakon ljeta

Nakon ljetne pauze održat ćemo drugu konferenciju na temu „Stvaranje suvremenog bankarskog sustava“. Tu smo predvidjeli dva panela na najvišoj razini. Prvi panel je rasprava najuglednijih hrvatskih bankara iz zadnjih 30 godina, a drugi okrugli stol nosi temu „Pogled u budućnost hrvatskog bankarstva“.

Naslov treće konferencije govori sam za sebe: „Mirovinska reforma – najveća reforma“. Na njoj će predstavnici različitih političkih opcija razgovarati o tome kako su ljudi različitih političkih pogleda uspjeli izgurati održivu reformu, dok će stručnjaci, predstavnici aktualne vlasti, regulatori i mirovinskih fondova ponuditi viziju budućnosti mirovinskog sustava.

Četvrta konferencija također će biti svojevrsna mješavina povijesnih reminiscencija s pogledom u budućnost. Najbolji financijski eksperti i decision makeri raspravljat će na temu „30 godina tranzicije – stvaranje suvremenog poreznog sustava“. Ključno pitanje na koje ćemo tražiti odgovor glasi: Što smo naučili o porezima u 30 godina samostalnosti?

Veliku završnu konferencija povodom tridesete obljetnice samostalnosti RH nazvali smo „Podvucimo crtu, okrenimo se budućnosti“. Na njoj će političari zapravo slušati najuspješnije predstavnike hrvatskog biznisa koji će govoriti o svojim viđenjima nužnih promjena za dizanje kvalitete života u Lijepoj našoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. siječanj 2022 16:36