Nije to osobito originalan početak, ali je svakako - kad su horori u pitanju - jedan od najbolje režiranih.
Lijepa plavuša upravo je ispekla kokice i spremila se gledati horor na televiziji kad je počnu uznemiravati telefonski pozivi neznanca. Taj, čini se, puno zna o njoj, igra s njom kviz o poznavanju filmova strave, ali je upozorava da je uhvatio njezina dečka i vezao ga na terasi: kazna za pogrešan odgovor je njegova smrt. To se ubrzo i dogodi, no i puno više. Ubojica s maskom upada joj u blagovaonicu vitlajući nožem pa dokrajči i nju.
Sve to podsjeća na početak filma “On zna da si sama”, međutim taj se razvija malo drugačije jer junakinja preživljava zastrašujući uvod, a ovdje je srednjoškolka Casey Becker (glumi je Drew Barrymore, pristala je na tako malu ulogu, jer je vjerovala da će film postati hit) tek prva u nizu žrtava koje likvidira maskirani manijak.
“Vrisak” je zbilja imao uspjeha, sjajno ga je režirao Wes Craven, kojem je to bila druga franšiza u karijeri. U prvoj, “Strava u ulici brijestova”, osmišljen je jedan od kultnih zlikovaca u povijesti horora, Freddy Kruger, spaljena lica, sa smiješnim šeširom i čeličnim noževima na vrhovima prstiju, a ubojica u novoj Cravenovoj franšizi imao je jednostavan nadimak Ghostface, mogao je to biti bilo tko jer maska nije dopuštala da mu vidimo lice, a u serijalu koji je izniknuo iz “Vriska” to se često i koristilo.
Maska je inače nadahnuta poznatom slikom Norvežanina Edwarda Muncha koja se upravo tako zove - “Vrisak” - i poslije je reciklirana u bezbroj navrata.
Kritičarima se osobito dopalo što je to bio metahoror, poigravao se konvencijama žanra i razgrađivao ih čim mu se za to ukazala prilika, a sve je to bilo djelo scenarista Kevina Williamsona, uskoro velike holivudske zvijezde u toj profesiji.
Njegov rad je i “Vrisak 2”, koji po zaradi (oko 170 milijuna dolara bruto u odnosu na budžet od 15 do 25 milijuna dolara) nije nimalo zaostajao za “jedinicom”, ali je preskočio “trojku” jer je već imao previše drugih angažmana. Upravo je potonji film označio privremeni kraj serijala, jer su ga napadali poklonici žanra, prigovarajući mu rutinska rješenja i beskrajno ponavljanje, iako po zaradi nije puno zaostajao za prethodnicima, jedino se budžet popeo na 40 milijuna dolara, što je za takav film ipak bilo previše.
”Vrisak” se privremeno zaboravilo, no deset godina poslije iskrsnulo je četvrto izdanje, u kojem su se ponovno združili Craven i Williamson. Ocijenjen kao promašaj (zarada je, naime, bila dotad najmanja), film je slutio neopozivi kraj serijala, no producenti filma braća Weinstein se nisu htjela odreći takve franšize.
Ipak, smlavio ih je niz nesretnih događaja, najprije je 2015. umro Wes Craven, a zatim su krajem 2017. počeli napadi na Harveyja Weinsteina zbog brojnih seksualnih zlostavljanja, koji su završili njegovim uhićenjem.
“Vrisak 5” visio je na tankoj niti, da bi promijenio producente i scenariste, ali je bitno da je okupio dio glumaca koji su predstavljali jezgru postave prvih i najuspješnijih filmova. Budući da je ovo ponovno oživljavanje originala, film je dobio jednostavan naslov - “Vrisak”.