Glavni željeznički kolodvor u Lavovu, na zapadu ratom rastrgane Ukrajine, tranzitni je centar kojim su proteklih dana prošle desetine tisuća ljudi. Od prvih sati ruske invazije neprestano se množi broj ljudi koji prelaskom granice u Poljsku pokušavaju pobjeći od ratnih stradavanja na sjeveroistoku, istoku i jugu Ukrajine.
Kako su reporteri Jutarnjeg doznali na licu mjesta, vlasti su organizirali posebne besplatne vlakove kako bi mogli obavljati transport tolikoga broja ljudi iz Kijeva i ostalih napadnutih gradova u sigurnost obližnje i prijateljske Poljske. Unatoč neprestanoj pucnjavi i ratnim operacijama, vlakovi i dalje voze. Na plato ispred kolodvora danas u prijepodnevnim satima montirali su vojne šatore kako bi mogli ukazati pomoć izbjeglicama, odnosno podijeliti im hranu i vodu, jer su kapaciteti inače ogromne zgrade kolodvora izgrađene početkom 20. stoljeća jednostavno postali pretijesni za prihvat tolikog broja ljudi.
Mladi bračni parovi s djecom, čitave obitelji, ljudi koji se opraštaju jedni od drugih doslovce plačući... sve su to scene kojima jučer kolodvor u Lavovu nije oskudijevao. Dok su oni koji su napustili Kijev i druge gradove automobilom u vozila ipak uspjeli ugurati ponešto, oni koji su se odlučili na evakuaciju vlakom nisu imali taj luksuz.
'Spremaj se, idemo!'
Mladi bračni par bez djece, koji je za nekoliko dana trebao slaviti drugu godišnjicu braka, sjedio je na upakiranim dekama. Njihovim jedinim ležajem. U maloj torbi, potpuno neprimjetno, šćućurila se mačka.
"Jako je preplašen", rekla nam je djevojka koja nam se predstavila kao Meri. Uz nju se zaštitnički stisnuo njezin suprug Aleksander, inače Bjelorus, koji već nekoliko godina živi u Kijevu, gdje su se i upoznali.
"Jako sam čvrsto spavala kada je počeo napad. Muž me budio i rekao da je počeo rat, da imam 20 minuta da se spremim. Nisam htjela otići, ali zaprijetio mi je da će se rastaviti od mene ako ne pođem s njim iz Kijeva", kaže Meri.
Iz Kijeva su, kaže, otišli već prvi dan agresije. Dan prije nisu slutili da će se probuditi u ratnom stanju, jer kako navodi Meri, "bila sam strašno mamurna", što je još jedno svjedočanstvo da je samo nekoliko sati prije ruske invazije život u Kijevu tekao sasvim normalno i bez očekivanja ovakve tragedije.
'Vratit ćemo se čim to bude moguće'
Mlada Ukrajinka, međutim, navodi da se planiraju vratiti u Kijev čim to bude moguće.
"Predomislili smo se, promijenili smo plan. Vratit ćemo se ubrzo. Tamo je naš dom, tamo pripadam i trebaju svu pomoć koju mogu dobiti. Bit će puno posla da se grad obnovi. Čim se priberemo nekoliko dana kod prijatelja, vraćamo se. Vjerujemo u našu vojsku, vjerujemo da će prevladati. Čujemo se s prijateljima u Kijevu, pomažu jedni drugima, znaju sve što se događa, izrađuju Molotovljeve koktele", odlučna je Meri.
Pred kolodvorom u Lavovu razgovarali smo s još jednim mladićem iz Kijeva. Nikita Korninjenko također je nedavno stigao vlakom iz glavnoga grada Ukrajine. Svjedoči da je glavni kolodvor u Kijevu prekrcan ljudima.
"Velika je gužva i pritisak na željeznice, vlakovi su spori, ali voze. Ukrajinske željeznice su organizirale vlakove koji su besplatni, naravno da su prepuni ljudi, ali prevoze ljude do, recimo, Lavova. Sada supruga i ja idemo dalje kod rođaka", kaže Nikita.
"Otišao sam neposredno prije početka napada na sam Kijev. Nadam se da će ukrajinska vojska i svi branitelji uspjeti odbaciti napad na Kijev, to je ključ invazije i ako uspijemo u tome mislim da će to razriješiti cijelu situaciju."