Kućom se prvo prolomi zaglušujuća buka, a onda se sve zatrese, od tanjura do ormara. I tako gotovo svakih pet minuta, baš svaki dan, bez iznimke. Novi potres?, često kad grune zapita se Josip Flis (72). Ne, nije potres, to su tramvaji ZET-a koji mu ni dva metra od kuće jure brzinama od 60 kilometara na sat, buče i tresu. I ne samo pored Josipove, već i kuća njegovih susjeda u IV. Andrilovečkoj ulici koji se već godinama nose s tim problemom.
Josip Flis ili Joško, kako ga prijatelji zovu od milja, svjestan je da se zbog tih nekoliko kuća pruga neće i ne može ukinuti, no zahtjeva barem zaštitnu ogradu ili bukobran koji će stanarima pored pruge život olakšati.
Ovaj slučaj kod Vukovarske nije jedini. Ogorčeni stanari Gajnica, Mihaljevca i Donjih Svetica više ne znaju što poduzeti u vezi glasnih i jurećih tramvaja i autobusa, a gradske vlasti dosad nisu imale sluha za taj problem. Iako i Joško već godinama obilazi gradske urede u potrazi za odgovorima, na rješenje još uvijek nije naišao.
Držeći tanjur u koji stavlja tek pečeno meso s roštilja koji je spremio za nas, prisjeća se davnih osamdesetih kad je započela rekonstrukcija tramvajske pruge na kojoj danas prometuju linije 2, 3 i 13.
- Ova se pruga polako mijenjala od osamdesetih. Prvo je površina pod njom bila zemljana, zatim su ulili prvi dio betonske podloge koja je po sredini bila šuplja kako bi ipak postojala amortizacija zvuka. Na kraju je čisti beton zamijenio sve, objašnjava mi Joško.
Dok sjedimo za stolom u njegovom dvorištu, zbog tramvaja koji prometuju svakih par minuta, tanjuri nam lagano zveckaju.
- Ovu situaciju pokušavam riješiti već godinama, posjetio sam mnoge gradske urede, ali situacija je ostala ista do danas, govori Joško koji se nada da će bar njegovih petero unuka doživjeti promjenu koja bi njegovom susjedstvu donijela mir.
Naime, kako navodi, prije nekoliko godina, točnije 2015. na tom se mjestu trebala graditi nova prometnica široka 18 metara koja bi povezala centar grada s kampusom Borongaj, a pritom bi se protezala kroz Vukovarsku ulicu preko Donjih Svetica i Ivanićgradske ulice.
U tom slučaju, prvih 10 kuća uz prugu, kojima pripada i kuća Josipa Flisa, trebale su biti srušene, a stanovnici osigurani u vidu odštete. Iako je prometnica trebala biti gotova u 3 mjeseca, projekt je naglo prekinut te iste godine, a Jošku i njegovim susjedima je ostao isti problem. ZET.
Joškova kuća se nalazi na udaljenosti 2 metra od same pruge, a neravni teren mu je počeo potkopavati kuću koja je napukla. Tomu u prilog nisu išli ni nedavni potresi koji su prošle godine pogodili Zagreb i Petrinju.
- Tramvaji tutnje i brzo voze. Svjestan sam toga da ne mogu ići presporo, ali od dozvoljenih 50 km/h kolika im je dopuštena brzina u gradu, oni idu minimalno 60 km/h, a to smo jednom prilikom i mjerili, govori Joško koji je na glasu kao glavni majstor u susjedstvu.
Pita se zašto mali ljudi ne mogu konačno postati bitni gradskoj vlasti jer kako kaže, vlast uvijek govori da je za ljude, ali ti ljudi ostanu zakinuti. Ili ostanu zakinuti oni koji nisu dovoljno važni?
- Ovo stvarno predugo traje, pa od osamdesetih, soba mi je tik do tračnica. Ovdje su kuće bile prije pruge, a nas nisu niti pitali za suglasnost oko izgradnje, ali nije bitna ni izgradnja nego da smo se dogovorili za humane uvjete života, govori Joško, sad već kroz suze dok nas provodi kroz kuću.
Joško koji inače nije čovjek od puno riječi, ali zato je majstor roštilja, na adresu IV. Andrilovečke doselio je još kao dječak sa svojim roditeljima, a od svoje kuće koju od milja zove Vila Mandica po svojoj mami, ne bi nikada odustao. U toj je kući sa suprugom odgojio i kćer i sina.
Kao još jedan problem, Joško navodi neodržavanje javnih površina oko pruge za koje je zadužen Zrinjevac.
- Na moju se kuću nadvilo drveće i raslinje koje nije u mojem vlasništvu nego gradskom, a to nitko ne održava. Pokraj pruge se doslovno proteže šikara, a nikad nikog odgovornog nisam vidio da to sanira, osim ako se mi susjedi ne pobrinemo za to, govori.
Joško i susjedi ne žele ukidanje pruge koja je korisna i potrebna svim građanima već traže ekonomičnije i modernije rješenje. Pitaju se je li u Zagrebu moguće da tramvaji postanu toliko tihi da ni ne znaš da je stigao na stanicu dok se pred tobom ne otvore vrata kao što je to u Barceloni, Berlinu ili Kopenhagenu?
Paralelno s prugom prostiru se gusto naseljene Četiri Andrilovečke ulice koje imaju otvoren izlaz na tramvajsku prugu te nisu ograđene kako bi zaštitile kućne ljubimce, djecu ili starije osobe koje se ondje moraju svakodnevno kretati ako žele urediti svoju okućnicu. Isto tako, u zraku je stalno prisutna prašina koju proizvode tramvaji svojim brzim prolaskom pokraj naselja,.
Danas Joškove ruže pokraj kuće više nisu žarko crvene boje, nego su tek izblijedjelo cvijeće koje se sakrilo ispod debelog sloja prašine.
- Ne želimo da nas Zet siluje, nego u svoj kvart želimo dovesti mir i grad usmjeriti prema Europi, kaže.
„Zagrebački električni tramvaj realizira uslugu prijevoza već 130 godina, poštujući sve aspekte suživota s građanima koji žive u neposrednoj blizini tramvajske pruge. Razvoj javnog gradskog prijevoza pratio je i razvoj grada, a Zagreb je prepoznat kao urbana prometna sredina", komentiraju slučaj iz ZET-a.
"Vodeći brigu o stanovnicima u zonama tramvajskih koridora, u najvećoj se mogućoj mjeri utječe na smanjenje buke i vibracija, pri čemu se koriste dostupne tehnologije koje propisuju pravila struke. Sustavno se radi na modernizaciji svih segmenata tramvajske pruge, a više od 120 kilometara pruge kontinuirano se nadzire i održava te stručne službe ZET-a na terenu ispunjavaju sve potrebne tehničke preduvjete kako bi se javni prijevoz obavljao nesmetano i u skladu s potrebama brojnih građana koji ga koriste. Nadalje, na području Republike Hrvatske i Grada Zagreba, važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama RH, propisuje maksimalnu brzinu kretanja svih sudionika u prometu, a u našem gradu, ona je ograničena na 50 km/h, izuzev u situacijama kada je drugačije određeno sukladno prometnim aspektima na određenim lokacijama. Slijedom navedenoga, Zagrebački električni tramvaj je na pojedinim dionicama tramvajske mreže, zbog specifičnosti trase i tehničkih karakteristika vozila, internim protokolima dodatno ograničio brzinu kretanja tramvaja, a posebice nakon potresa koji su nas zadesili i povećane osjetljivosti građana koji žive u blizini tramvajskih koridora“, poručuju iz ZET-a.