U jeku strašnih eksplozija i pucnjave Ukrajinci prolaze najteže dane i traže način kako se snaći i preživjeti. Dok se neki hrabro nastoje angažirati u obrani zemlje, drugi pokušavaju sugrađanima pružiti ruku pomoći i pronaći im zaklon od rata.
Tako je jedna teretana u Lavovu postala improvizirano prihvatilište. Tu su se smjestili ljudi koji su još prije 24 sata spavali u svojim domovima u Kijevu ili Harkivu.
Iz napadnutih gradova, naime, sve više pristižu kolone izbjeglica.
- Dogovaramo se preko Facebooka i WhatsApp grupa kako bi se tim ljudima pronašao smještaj - kažu nam volonteri koji im pomažu.
Jasna pravila
Prostor koji smo posjetili bio je još prije tri dana pun sprava za vježbanje.
- Ispraznili smo sve i počeli stavljati krevete, a prije 24 sata počeli su pristizati prvi ljudi - govore nam Ira i Aleksander, vlasnici teretane koja je sad dom za pedesetak ljudi.
U kutu je smješten solidno opremljeni švedski stol, a golemu prostoriju grije velika metalna peć na drva.
- Bilo nam je normalno da ovo napravimo u ovakvoj situaciji - ističe Aleksander.
Primjećujemo da su tamo većinom žene i djeca. Muškarci su ostali u Kijevu kako bi se borili, kaže nam Vasyl, volonter u službi nalik na našu civilnu zaštitu i jedan od organizatora sustava zbrinjavanja svojih sunarodnjaka u improviziranom privatnom smještaju u Lavovu.
Postoje, međutim, jasna pravila. Svi pristigli moraju imati putovnice i osobne dokumente. To je uvjet da uopće dođu do ovakvih prihvatilišta. Svi koji dođu se provjeravaju. Ako ostaju samo nekoliko dana u tranzitu, onda u ovakvim prihvatilištima samo prespavaju, no ako žele ostati dulje, izrađuju im se novi dokumenti s novom adresom prebivališta. Golema dvorana, od približno 200 četvornih metara, sada je puna kreveta na kojima skakuću djeca. Konopi za penjanje i trampolin, naravno, posebno su im dragi. Jedan se dječak zatrčao te nekoliko puta zanjihao na konopu za penjanje. Opuštene su bile i dvije djevojčice, najvjerojatnije sestre, koje su se zabavljale na gimnastičkim spravama koje su ostale visjeti iz stropa. Djeci, kojoj se ponekad ovakve stresne situacije čine kao zanimljiva igra, njihov se novi dom očito svidio.
Međutim, nekoliko metara dalje sjede njihove majke zabrinutih pogleda. One, naravno, nemaju taj luksuz neznanja o tome što se zaista zbiva. Svjesne su situacije u kojoj su se našli. Pažljivo slušaju vijesti. Nije teško pogoditi gdje su im misli. Njihovi supruzi, očevi i braća ostali su u Harkivu i Kijevu, za koji su u vijestima te večeri, upravo u vrijeme našega posjeta, objavili da je u potpunom okruženju ruskih snaga.
S jednom od njih, koja je tek te večeri pristigla iz Kijeva u ovaj centar, bivšu teretanu, slučajno smo se zatekli na cigareti ispred ulaza. Kaže da je došla s četvero djece, a muž i brat su u Kijevu.
Puno je žrtava
- Je li i kod vas bilo tako kada ste imali rat - pita me na lošem engleskom.
- Jest, gospođo - kažem joj da je prilično slično izgledalo.
Razgovor se, u jednom trenutku, iz potpune ozbiljnosti pretvori u šalu. Tako joj je, valjda, bilo lakše nositi se sa situacijom.
- Sada sam ovdje. Prvi put imam sve besplatno. Ne moram ništa pripremati, samo me dvore - kaže i nasmije se.
Zatim objašnjava kako još uopće nije svjesna što se događa.
- U šoku ste, gospođo, to je normalno - kažem joj.
Maria, koja je vlakom došla iz Harkiva gdje su joj ostali majka i otac, strahuje za njih, ali i brata koji je, kaže, u Kijevu. "U Harkivu je sve gorjelo", kaže, "zbog loših gostiju koje nismo pozvali u svoju zemlju".
- Jedina mi je želja da sve to završi jer već sada ima puno žrtava - kaže nam Maria.