Neuropsihijatar prof. dr. Slavko Sakoman koji je cijelu svoju karijeru posvetio borbi protiv ovisnosti, a 2013. je otišao u mirovinu u Briefingu ističe da analiza otpadnih voda pokazuje da je od 2015. do 2020. konzumacija kokaina u Zagrebu porasla pet puta, a isto toliko i marihuane dok je potrošnja amfetamina, odnosno speeda, povećala čak 13 puta po čemu smo u samom vrhu EU. Najveći razlog tome je, kaže, dostupnost droga na ilegalnom tržištu.
„Istarska i Zadarska županija su imale čak 60 do 70 puta više ovisnika o heroinu nego Bjelovarsko-bilogorska. U Puli je 2013. i 2014. provedena operacija Favela i PNUSKOK je dirnuo u jezgru onih koji su opskrbljivali Istru drogom, osobito heroinom. Na čelu te ekipe je bio jedan utjecajni policijski krim inspektor i još trojica inspektora“, govori Sakoman koji tvrdi da se mnogo mladih ljudi u Istri navuklo na droge upravo zbog nerada policijskih službenika pa čak i njihovog sudjelovanja u ilegalnoj trgovini.
„Ako postoji politička volja, politička elita će učiniti sve da zaštiti naš najvrjedniji resurs, a to su djeca i mladi. Država ima moćne sustave kao što su policija, vojska, obavještajne službe… Zašto ih ne bi upotrijebila da počisti ilegalne organizacije u maloj državi u kojoj se zna kada je tko kihnuo“, pita se Sakoman pa se sjeća kako su 90-ih godina neki ljudi u Zagrebu trgujući heroinom stekli ogromno bogatstvo.
„Andrija Hebrang me je zamolio da napravimo nacionalnu strategiju borbe protiv droge. Sabor je, pogotovo nakon 1995. godine, kada je strategija usvojena, dva puta godišnje o tome raspravljao. Drogiralo se i dosta djece saborskih zastupnika i to im je bio dodatan motiv da angažiraju stručnjake“, govori Sakoman i ističe kako odgovorni za borbu protiv droge u Hrvatskoj danas očito ne znaju što im se događa ispred kućnog praga, da je Dubrovnik, recimo, pun droge.
O tome je, kaže, pisao i premijeru Plenkoviću na što mu je, tvrdi, odgovorio samo glavni ravnatelj policije Nikola Milina.
„Odgovorio mi je kao zabrinutom građaninu, a ne kao čovjeku koji se 50 godina na akademskoj razini bavi tim pitanjima, da policija radi u granicama svoje mogućnosti i da je stanje pod kontrolom“, otkriva Sakoman koji je kao liječnik policiji pomagao u otkrivanju kriminalaca, a kaže kako njegovi mlađi kolege danas to većinom više ne rade.
Zbog toga je često primao prijetnje. Zadnja s najviše razine je, kaže, bila u jesen 2006. kada mu je kao pacijentica došla jedna Goranka za koju je preko svojih veza saznao da radi u SOA-i.
„Rekla mi je da bio sastanak organizacije koji je vodio gospodin pušten iz Remetinca da ode zubaru. Pustio ga je tadašnji šef zatvorskog sustava Damjanović. Na sastanku u Sheratonu su raspravljali o mojoj likvidaciji. Kazala je da ju je Tomislav Karamarko, tadašnji šef obavještajne zajednice, poslao da mi pomogne. Što nije poslao snage da pohapse tu bandu u Sheratonu? Bilo je i poziva u 2 sata u noći. Pristojno bi kazali - gospodine, mi vam savjetujemo da više ne izlazite iz kuće. Ja kažem – dobro“, prisjeća se Sakoman.
„Organizirani kriminal ne može egzistirati ako nema veze sa sustavom moći. Radi se o milijardama crnoga novca godišnje koji treba oprati što znači da sustavi sprječavanja pranja novca ne funkcioniraju. Taj novac organiziranom kriminalu daje nevjerojatne koruptivne kapacitete. Ljudi u sustavu vlasti su iskvareni. Kod nas nisu kriminalci kao u Beogradu poput Velje Nevolje. Naši su u bijelim rukavicama. Dileri su 90-ih godina bili gospoda u vilama s bazenima, svi su im se klanjali, pisali su biografije koje nisu imale veze s istinom o tome kako su nekad bili boksači i čuvari noćnih klubova, a nisu rekli na čemu su stvorili kapital. Da ne spominjem ovu liniju koju je imao Bandić s elementima toga kriminala. Na svim sprovodima tih kriminalaca koji su ubijali, on je vjerojatno bio. A tko je bio uz njega od političkog sustava, to je pitanje“, naglašava Sakoman.