ZAGREB - U Gavellinom kafiću srče četvrtu kavu tog jutra i nadugačko priča o čarima Bagatove mašine. Upregnuo svo glumačko iskustvo, scenski pokret, spisateljsku imaginaciju ne bi li dočarao taj ‘veseli zvuk svoje bagatice’. Ne mogu se othrvati, pa zapjevušim “sjedila sam za mašinom šila sam, pitali me oficiri čija sam…”, a Šovagović sasvim ozbiljno objašnjava kako se uvlači donji konac. Taj donji konac ne zna, priča, uvući nitko od njegovih ukućana. Samo on. Majstor od mašine. “Viš, gornji ti se isprepliće s donjim i tako stvara bod, šav. E, on je onak’, malo komplicirani za uvuć’, treba ga namotati prije, na jednom je malom kolutiću…”
Mota cigaretu. Prstom ganja duhan što se razletio stolom. “Nešto sam bauljao po kući, imao sam tad pet godi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....