StoryEditor
POTPUNA PROPAST HRVATSKE ZNANOSTI

‘Naši se znanstvenici incestuozno međusobno citiraju. Izvan države nitko ne želi koristiti njihove radove!’

Čak 65 posto njih nije objavilo knjigu posljednjih 15 godina, člancima u novinama akademski napreduju, 164 filozofa ima 8 stručnih magazina, a od 1205 znanstvenika u ekonomiji, samo 63 je objavilo međunarodni rad

Ne zanima nas objava znanstvenih radova vani, rekao mi je u razgovoru za Jutarnji list u lipnju 2004. prof. Branko Smerdel, tada dekan Pravnog fakulteta.

Bio je, baš i kao mnogi njegovi kolege, ljut na mene jer sam objavila da hrvatski znanstvenici u području prava od 1998. do 2002. nisu objavili nijedan rad u nekom od 16.000 međunarodnih časopisa indeksiranih u scienitiometrijskoj bazi Thompson ISI. Smerdel mi je tada rekao da je “pravo prvenstveno nacionalna disciplina” te da “hrvatski pravnici svoje najbolje i najvažnije radove objavljuju na hrvatskom jeziku i u hrvatskim časopisima”.

Takav stav pravnika, ali i niza znanstvenika iz društvenih i humanističkih znanosti pogubno se odrazio na prepoznatljivost Hrvatske u tim područjima u svijetu, pokazala je i nedavno objavljena studija “Karakteristike hrvatske nacionalne i međunarodne znanstvene produkcije u društveno-humanističkim znanostima i umjetničkom području za razdoblje 1991. - 2005.” autora dr. Maje Jokić, Krešimira Zaudera i Srebrenke Letine.

Hrvatski znanstvenici iz društvenih i humanističkih znanosti te umjetničkih područja (SSHA) gotovo da i nisu prepoznatljivi u svijetu: samo je 4,2 posto njih u razdoblju od 15 godina objavilo jedan ili više radova u međunarodnim časopisima indeksiranim u bazi Web of Science (WoS), vlasništvu tvrtke tvrtke Thompson Reuters.

Najcitiraniji arheolozi

Analizom je bio obuhvaćen 5021 znanstvenik: 2997 društvenjaka, 1850 humanista i 174 umjetnika. Pokazalo se da su u svijetu najprodukivniji i najcitiraniji psiholozi i sociolozi, a ekonomisti i pravnici praktički su neprepoznatljivi. Među humanistima najcitiraniji su radovi iz arheologije, a u umjetnosti vani su najprepoznatljivi znanstvenici iz glazbene umjetnosti.

- Naša analiza pokazala je da i u društvenim i u humanističkim znanostima ima pojedinaca koji objavljivaju u svjetski relevantnim časopisima i citirani su po svjetskim kriterijima. No, njih je malo - kaže Maja Jokić.

Ponukana studijom, odlučila sam istražiti tko su ti malobrojni pojedinci i, na moje veliko iznenađenje, spoznala da je među najcitiranijim znanstvenicima u SSHA području jedan arheolog, prof. Ivor Karavanić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

- Moje područje bavljenja je paleolitik ili starije kameno doba, točnije kulture i način života populacije neandertalaca i modernih ljudi u to doba. Sretna je okolnost da Hrvatska ima dva neandertalska nalazišta, Vindiju i Krapinu, koji su svojevrstan znanstveni kapital - rekao mi je Karavanić u radnom kabinetu.

Fulbrightov stipendist

- U znanosti sam više od 20 godina, a usavršavao sam se u više navrata u Francuskoj, Austriji i SAD-u, gdje sam bio Fulbrightov stipendist. Upravio ti studijski boravci bili su ključni za moj razvoj i napredak jer sam se povezao s poznatim svjetskim stručnjacima. Moja je citiranost povezana s radom u velikim međunarodnim timovima, ali i činjenicom da se bavim specifičnim dijelom arheologije koji graniči s prirodnim znanostima i sada je u ‘znanstvenoj modi’ - priča Karavanić koji svoje radove objavljuje u najprestižnijim svjetskim časopisima, naravno na engleskom jeziku.

- Mnogo je teže objaviti rad u kvalitetnim časopisima na engleskom nego u našim jer su recenzije vani često nemilosrdne, zbog čega često proživljavate teške trenutke - kaže Karavanić, koji smatra da bi humaniste trebalo poticati da što više objavljuju vani.

- Kad su neki naši časopisi počeli objavljivati radove i na hrvatskom i na engleskom, postali su vani prepoznatljiviji. No, treba biti oprezan i ne primjenjivati na humanistiku kriterije iz prirodnih znanosti. Ima humanista koji ne objavljuju vani, ali su objavili važne knjige i udžbenike na hrvatskom jeziku - rekao je Karavanić.

Iako je uvriježeno da humanisti i društvenjaci umjesto radova vani objavljuju knjige u domovini, istraživanje tima dr. Jokić pokazalo je da čak 65 posto njih nije u 15 godišnjem razdoblju objavilo nijednu knjigu. Kako je među analiziranim znanstvenicima njih 35 posto u najvišem zvanju znanstvenog savjetnika, čija se plaća kreće od 12.000 do 15.000 kuna neto, ispada da velik broj tih ljudi nije objavio knjigu. No, zato su mnogi napredovali zahvaljujući radovima u brojnim časopisima na hrvatskom jeziku. Primjerice, 164 aktivnih hrvatskih filozofa ima na raspolaganju osam časopisa.

- Dobar dio tih časopisa pokrenut je oko 2000., uglavnom iz nezadovoljstva uređivanjem dugovječnih časopisa kao što su Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica, ali i iz želje da se neki časopisi specijaliziraju za posebne teme ili pristupe filozofiji - rekao je dr. Tomislav Bracanović s Hrvatskih studija, inače član uredništva filozofskog časopisa Prolegomena.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg lista

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
19. srpanj 2020 03:17