Kad bi svi seljaci u jednom danu s traktorima izašli na ulicu, zauzeli bi cestu od Osijeka do Dubrovnika.
U Hrvatskoj je registrirano oko 200.000 traktora. Prosječna dužina je oko 3,5 metara. Kad bi stali u kolonu, uz razmak od jednog metra, zauzeli bi 900 kilometara autoceste, što je otprilike udaljenost od Osijeka do Dubrovnika.
Za prosvjednike je problem to što se neki od traktora zbog širine ne bi uspjeli probiti uskim uličicama do Markova trga. S obzirom na starost voznog parka, vjerojatno je da traktori IMT - kakvih je u nas najviše i koji su prosječno stari 30 godina - uopće ne bi uspjeli doći do Zagreba jer bi se na putu raspali.
Posljednji “traktorski ustanak” privukao je u Zagreb stotinjak traktora, no već je i to bilo dovoljno da uzdrma Vladu. U samo jednom danu seljaci na traktorima natjerali su vlast na nerealna obećanja teška 1,5 milijardi kuna. Nisu ih do danas ispunili pa novoj premijerki Jadranki Kosor nad glavom visi prijetnja novog “traktorskog pohoda” na Zagreb.
Svi su postali zainteresirani za prosvjedovanje uz traktore, čak i ugostitelji, nesretni što im je zabrana pušenja rastjerala goste i smanjila zaradu.
Hoće li opet na ulice IMT-ovi, John Deerei, Fergusoni, Zetori te pokoji jeftini kineski traktor? Mogu li do Gornjega grada i najveći poput američkog Fendta? (Ovo posljednje teško, jer takve grdosije, vrijedne i 200.000 eura, imaju samo jake poljoprivredne tvrtke i rijetko koji seljak.)
Stare rage
- Zakaj vas zanimaju naši traktori, evo, ova moja dva zajedno ne bi vrijedila 15.000 eura kad bi ih prodavao, a za te novce nemrem kupiti niti neki dobar polovni traktor - kaže nam Zvonko Žnjidarić, seljak iz Petrijaneca kod Varaždina.
- Pa zakaj se Zagrepčani toliko čude traktorima? Ispada da bismo mi seljaci trebali imati samo stare rage, a to vam je kak da netko ide biti ozbiljan autoprijevoznik sa starim tamićem - ubacuje se Zvonkov susjed Nikola Dombaj.
Stari vozni park
Svaka generacija seljaka ima svoju marku traktora. Vozni park poljoprivrednog gazdinstva danas se sastoji od nekoliko generacija traktora: djedovi su kupovali IMT-ove, Zetore i Torpeda, sinovi Styere i John Deere, a unuci koji tek rastu u poljoprivrednike mogu kupiti traktore svih svjetskih kompanija, od kineskih do američkih.
Sve se više kupuju Fergussoni i New Hollandi, a jači seljaci kupuju i jače traktore, poput Johna Deerea i Fendta.
Nekad su seljaci pretežno vozili istočnjačke traktore - češke, poljske, ruske - a danas je oko 60 posto svih traktora zapadnih proizvođača. Poražavajući je podatak to da je prosječna starost traktora od 15 do 18 godina, a godišnje se registrira oko 2000 novih, no to tek nekoliko posljednjih godina, otkad država sa 40 posto subvencionira kupnju mehanizacije.
Za potpunu obnovu seljačkog voznog parka uz tu dinamiku hrvatsko bi selo novi vozni park moglo imati tek za 100 godina.
Susjedi Slovenci, iz manje zemlje koja nema jaku poljoprivredu, godišnje uvezu i do 3000 traktora.
- U svojem New Hollandu imam radio i klimu i udobno sjedalo, a kad orem i petkom, na radiju čujem povike kako počinje vikend. Pitam se - za koga. Ja vikenda nemam - kaže Nikola Dombaj koji je nedavno kupio novi traktor.
- Ne znate vi kako je kad nakon osam sati oranja izađete iz starog Zetora ili Styera, ukoče vam se ruke i noge, a da ne pričam o prašini ili kiši koja pada po vama. Legnete u krevet, a noga i ruke vam se još tresu od mjenjača i drmanja. Ovaj novi traktor je mrak. Kad sam prvi dan vozio i radio na njemu, uključio sam klimu, a poslije danima ležao prehlađen jer me klima ubila - pripovijeda Nikola.
U njegovu dvorištu parkirane su tri generacije traktora, stari Steyr iz 1971. godine, Zetor iz devedesetih i novi traktor. - Ujutro nastane panika tko će koji voziti - smijući se govori supruga Biserka. I njoj se sviđa novi traktor, ali gazda je ipak gazda. Sin Dominik kaže da je njemu ipak najdraži Styer jer ga može voziti i kad s prijateljima ide u “ribičiju”.
Traktor kupili zeljem
Dok smo čekali da kiša stane, majka Nikole Dombaja ispričala nam je kako je njezin pokojni suprug starim Zetorom često vozio ciklu u Zagreb. Trebala su mu tri, četiri sata do tamo, a kad bi sve prodao, vratio bi se kući.
- Zetora smo kupili za oko 13.000 eura, i to u kešu koji smo zaradili od jednog hektra zelja. A i fasadu na kući obnovili smo tim novcem. Danas smo ovaj traktor kupili na kredit, a sad na cijeni mlijeka gubimo 10.000 kuna. Tolika nam je rata za traktor - kaže.
Nikolu za Zetor vežu divne uspomene.
Ruka u gipsu
- Jednom smo nas petorica prijatelja njime krenuli u disko u Varaždin, a na ulazu u grad zaustavila nas je policija. Pitali su me samo zna li mi otac da sam uzeo traktor, a nisu ni skužili da traktor nije bio registriran - govori Nikola, a iz kuhinje njegova supruga Biserka dobacuje neka nam ispriča da je i nju upoznao na tom traktoru.
- Imao je, znate, slomljenu ruku, a dovezao je šećernu repu na istovar, gdje sam ja radila na vagi. Bilo mi ga je nekako žao što mora voziti s rukom u gipsu. Pomogla sam mu i, eto, rodila se ljubav - prisjeća se Biserka jednog od ključnih trenutaka u svom životu.
Nikola i njegov susjed Zvonko bili su na svim posljednjim prosvjedima.
Žnjidarić kaže da je njegov traktor stao na pola puta, a Dombaja je policija vratila jer mu traktor još nije bio registriran.
- Znamo mi da se traktora boje u Vladi, ali nije važno koliko i kakvi traktori dolaze u Zagreb, nego koliko je magaraca na njima - poručuju Dombaj i Žnjidarić dok na dvorištu promatramo Žnjidarićeva dva stara traktora Zetor i Deutz koje je naslijedio od oca.
40 bikova za godišnju ratu
Još ne može obnoviti mehanizaciju. Potrebna su mu dva traktora jer je jedan uvijek u kvaru.
- Vjerujte mi, volio bih imati novi, ali malo sam gledao cijene i ne mogu sad u tako veliku investiciju. Jednostavno nemam 50.000 eura - tužno kaže.
Seljački traktorski vozni park razlikuje se od regije do regije. U Slavoniji, gdje su raratske površine velike, seljaci voze traktore sa 100 i više konjskih snaga, a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uglavnom se bave mljekarstvom i voze slabije traktore, manje, koji se mogu lakše probiti kroz uske ceste, brežuljke i uzbrdice. Ti su svakako pogodniji za pohod na Zagreb.
- Da vidite kako moja kći Lidija proleti novim traktorom kroz selo, svi se momci okreću za njom kao da vozi Formulu - ponosno kaže Marjan Šinka, seljak iz Kapele kod Bjelovara.
Šinka ima prastari IMT bez kabine, jugoslavenske proizvodnje. Taj tip i dalje je najčešći u Hrvatskoj i gotovo da ga ima svaki seljak. Pretpostavlja se da je od 30 do 40 posto svih traktora u Hrvatskoj upravo marke IMT, raznih snaga i modela, a i danas ih se uvozi, oko 50 komada na godinu.
- Stari IMT kupili smo tako što smo prodali 10, 11 bikova, a danas za jednu godišnju ratu za ovaj traktor moram prodati od 35 do 38 bikova - izračunao je Šinka koji se poljoprivredom počeo baviti nakon što mu je devedesetih propala tvrtka.
Ležeći policajac
- Na starom IMT-u 1999. godine krenuo sam na prosvjed Hrvatskog seljačkog saveza u Zagreb. Tu, na izlazu iz sela, zaustavio me policajac koji mi nije dao da idem dalje. Zaobišao sam ga i nastavio, ali se on srušio na cestu i folirao da sam mu prešao preko noge. Dvije sam se godine povlačio po sudu s njim jer je ispalo da sam ga ozlijedio, a on je zapravo htio doći do prijevremene mirovine - prisjeća se Šinka. Svakih ga pola minute prekidaju pozivi prijatelja s kojima spekulira o tome hoće li Božidar Pankretić ostati ili odlazi s mjesta ministra poljoprivrede.
Lidija Šinka, studentica ekonomije, kaže da nju nije sram voziti traktor i ne vidi baš ništa loše u tome. Novi Massey Ferguson njoj je super jer ima klimu, radio i udoban je.
- Kad nisam na fakultetu, ja vozim traktor. Pomažem svojima jer mi je to dužnost, ali znam da se mnoge moje prijateljice zgražaju nad time što volim traktor - ponosno će djevojka.
Veliki traktori obitelji Zvonimira Špoljara iz Terezina Polja nisu luksuz nego potreba. Špoljar sa svoja dva sina obrađuje 200 hektara zemlje, a tako velike površine ne mogu se održavati bez velikih i jakih traktora.
Špoljari trenutačno imaju pet traktora, tri novija i dva stara.
- Kad bismo sad pokazali sve naše traktore i otkrili njihovu vrijednost, svaki bi Hrvat rekao da smo neprocjenjivo bogati, a svaka bi se Hrvatica poželjela udati za mene ili brata jer raspolažemo tolikim imetkom - u šali kaže Josip Špoljar, 28-godišnji agronom koji je nedavno diplomirao, a budućnost nastavlja na obiteljskom gospodarstvu koje je odlučio razviti.
San o velikom Fendtu
- Posljednja tri traktora modela Massey Ferguson, koje smo kupili posljednjih godina, sa svom mehanizacijom koštaju nas oko 300.000 eura, a kad pokrijemo sve kredite i troškove, i dalje smo u minusu. Krvav je to posao, ali sve je to ulog u budućnost - dodaje Josip.
- Moj je otac s IMT-om u poljoprivredu krenuo još dok je radio u kombinatu. Kako se imanje povećavalo i rasle su površine koje su obrađivali, tako su rasle i potrebe za novim traktorom. Došao je Zetor, a onda tri velika modela Massey Ferguson sa 115 do 205 konjskih snaga.
- Pogledajte koja je to mrcina i koliki mu je kotač u odnosu na mene! - kaže Josip.
Nekad su se brat i on svađali tko će prvi voziti Zetora, a danas svatko zna što je čiji zadatak kad se ujutro u šest kreće na njivu.
- Brzo vas prođe zadovoljstvo kad ste svaki dan u traktoru, kao i kad je čovjek po cijele dane i noći u kamionu - kaže Špoljar.
Njegov otac Zvonimir tvrdi su današnji traktori čuda tehnike, ali da unatoč udobnim sjedalima i klima-uređajima ipak nije lako biti seljak, jer provesti cijeli dan u traktoru ima cijenu, ponajprije kad je riječ o zdravlju.
Dva brata Špoljara sanjaju dan kad će moći kupiti neki veliki Fendt, sa 300 konjskih snaga. Takve grdosije od 200 i više tisuća eura zasad imaju samo veliki kombinati poput Belja, osječkog Žita i neka druga poljoprivredna poduzeća.
Neki traktori jednostavno zadivljuju veličinom i snagom. Nove generacije imaju i satelitsko navođenje. Najveći i najbolji traktori u Belju danas su Fendtovi serije 900, konkretno Fendt 936V. Njegova je vrijednost oko 220.000 eura, i to bez dodatne opreme koja je inače bolja i od opreme nekih luksuznih automobila.
Svi ti traktori, kažu u Belju, opremljeni su bestupanjskim mjenjačem Vario, a za dva traktora uskoro će osigurati i satelitsku navigaciju. Ona osigurava preciznost i navođenje traktora s odstupanjem od dva do četiri centimetra. To su traktori budućnosti o kojima sanja svaki hrvatski seljak koji želi obrađivati velike površine. No oni su već nespretniji za prosvjede. Zamišljeni su isključivo za ratarsku proizvodnju, a kad bi se uputili prema Zagrebu, teško da bi uspjeli proći i glavnim zagrebačkim avenijama.
Miroslav Kuskunović
U Hrvatskoj je registrirano oko 200.000 traktora. Prosječna dužina je oko 3,5 metara. Kad bi stali u kolonu, uz razmak od jednog metra, zauzeli bi 900 kilometara autoceste, što je otprilike udaljenost od Osijeka do Dubrovnika.
Za prosvjednike je problem to što se neki od traktora zbog širine ne bi uspjeli probiti uskim uličicama do Markova trga. S obzirom na starost voznog parka, vjerojatno je da traktori IMT - kakvih je u nas najviše i koji su prosječno stari 30 godina - uopće ne bi uspjeli doći do Zagreba jer bi se na putu raspali.
Posljednji “traktorski ustanak” privukao je u Zagreb stotinjak traktora, no već je i to bilo dovoljno da uzdrma Vladu. U samo jednom danu seljaci na traktorima natjerali su vlast na nerealna obećanja teška 1,5 milijardi kuna. Nisu ih do danas ispunili pa novoj premijerki Jadranki Kosor nad glavom visi prijetnja novog “traktorskog pohoda” na Zagreb.
Svi su postali zainteresirani za prosvjedovanje uz traktore, čak i ugostitelji, nesretni što im je zabrana pušenja rastjerala goste i smanjila zaradu.
Hoće li opet na ulice IMT-ovi, John Deerei, Fergusoni, Zetori te pokoji jeftini kineski traktor? Mogu li do Gornjega grada i najveći poput američkog Fendta? (Ovo posljednje teško, jer takve grdosije, vrijedne i 200.000 eura, imaju samo jake poljoprivredne tvrtke i rijetko koji seljak.)
Stare rage
- Zakaj vas zanimaju naši traktori, evo, ova moja dva zajedno ne bi vrijedila 15.000 eura kad bi ih prodavao, a za te novce nemrem kupiti niti neki dobar polovni traktor - kaže nam Zvonko Žnjidarić, seljak iz Petrijaneca kod Varaždina.
- Pa zakaj se Zagrepčani toliko čude traktorima? Ispada da bismo mi seljaci trebali imati samo stare rage, a to vam je kak da netko ide biti ozbiljan autoprijevoznik sa starim tamićem - ubacuje se Zvonkov susjed Nikola Dombaj.
Stari vozni park
Svaka generacija seljaka ima svoju marku traktora. Vozni park poljoprivrednog gazdinstva danas se sastoji od nekoliko generacija traktora: djedovi su kupovali IMT-ove, Zetore i Torpeda, sinovi Styere i John Deere, a unuci koji tek rastu u poljoprivrednike mogu kupiti traktore svih svjetskih kompanija, od kineskih do američkih.
Sve se više kupuju Fergussoni i New Hollandi, a jači seljaci kupuju i jače traktore, poput Johna Deerea i Fendta.
Nekad su seljaci pretežno vozili istočnjačke traktore - češke, poljske, ruske - a danas je oko 60 posto svih traktora zapadnih proizvođača. Poražavajući je podatak to da je prosječna starost traktora od 15 do 18 godina, a godišnje se registrira oko 2000 novih, no to tek nekoliko posljednjih godina, otkad država sa 40 posto subvencionira kupnju mehanizacije.
Za potpunu obnovu seljačkog voznog parka uz tu dinamiku hrvatsko bi selo novi vozni park moglo imati tek za 100 godina.
Susjedi Slovenci, iz manje zemlje koja nema jaku poljoprivredu, godišnje uvezu i do 3000 traktora.
- U svojem New Hollandu imam radio i klimu i udobno sjedalo, a kad orem i petkom, na radiju čujem povike kako počinje vikend. Pitam se - za koga. Ja vikenda nemam - kaže Nikola Dombaj koji je nedavno kupio novi traktor.
- Ne znate vi kako je kad nakon osam sati oranja izađete iz starog Zetora ili Styera, ukoče vam se ruke i noge, a da ne pričam o prašini ili kiši koja pada po vama. Legnete u krevet, a noga i ruke vam se još tresu od mjenjača i drmanja. Ovaj novi traktor je mrak. Kad sam prvi dan vozio i radio na njemu, uključio sam klimu, a poslije danima ležao prehlađen jer me klima ubila - pripovijeda Nikola.
U njegovu dvorištu parkirane su tri generacije traktora, stari Steyr iz 1971. godine, Zetor iz devedesetih i novi traktor. - Ujutro nastane panika tko će koji voziti - smijući se govori supruga Biserka. I njoj se sviđa novi traktor, ali gazda je ipak gazda. Sin Dominik kaže da je njemu ipak najdraži Styer jer ga može voziti i kad s prijateljima ide u “ribičiju”.
Traktor kupili zeljem
Dok smo čekali da kiša stane, majka Nikole Dombaja ispričala nam je kako je njezin pokojni suprug starim Zetorom često vozio ciklu u Zagreb. Trebala su mu tri, četiri sata do tamo, a kad bi sve prodao, vratio bi se kući.
- Zetora smo kupili za oko 13.000 eura, i to u kešu koji smo zaradili od jednog hektra zelja. A i fasadu na kući obnovili smo tim novcem. Danas smo ovaj traktor kupili na kredit, a sad na cijeni mlijeka gubimo 10.000 kuna. Tolika nam je rata za traktor - kaže.
Nikolu za Zetor vežu divne uspomene.
Ruka u gipsu
- Jednom smo nas petorica prijatelja njime krenuli u disko u Varaždin, a na ulazu u grad zaustavila nas je policija. Pitali su me samo zna li mi otac da sam uzeo traktor, a nisu ni skužili da traktor nije bio registriran - govori Nikola, a iz kuhinje njegova supruga Biserka dobacuje neka nam ispriča da je i nju upoznao na tom traktoru.
- Imao je, znate, slomljenu ruku, a dovezao je šećernu repu na istovar, gdje sam ja radila na vagi. Bilo mi ga je nekako žao što mora voziti s rukom u gipsu. Pomogla sam mu i, eto, rodila se ljubav - prisjeća se Biserka jednog od ključnih trenutaka u svom životu.
Nikola i njegov susjed Zvonko bili su na svim posljednjim prosvjedima.
Žnjidarić kaže da je njegov traktor stao na pola puta, a Dombaja je policija vratila jer mu traktor još nije bio registriran.
- Znamo mi da se traktora boje u Vladi, ali nije važno koliko i kakvi traktori dolaze u Zagreb, nego koliko je magaraca na njima - poručuju Dombaj i Žnjidarić dok na dvorištu promatramo Žnjidarićeva dva stara traktora Zetor i Deutz koje je naslijedio od oca.
40 bikova za godišnju ratu
Još ne može obnoviti mehanizaciju. Potrebna su mu dva traktora jer je jedan uvijek u kvaru.
- Vjerujte mi, volio bih imati novi, ali malo sam gledao cijene i ne mogu sad u tako veliku investiciju. Jednostavno nemam 50.000 eura - tužno kaže.
Seljački traktorski vozni park razlikuje se od regije do regije. U Slavoniji, gdje su raratske površine velike, seljaci voze traktore sa 100 i više konjskih snaga, a u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uglavnom se bave mljekarstvom i voze slabije traktore, manje, koji se mogu lakše probiti kroz uske ceste, brežuljke i uzbrdice. Ti su svakako pogodniji za pohod na Zagreb.
- Da vidite kako moja kći Lidija proleti novim traktorom kroz selo, svi se momci okreću za njom kao da vozi Formulu - ponosno kaže Marjan Šinka, seljak iz Kapele kod Bjelovara.
Šinka ima prastari IMT bez kabine, jugoslavenske proizvodnje. Taj tip i dalje je najčešći u Hrvatskoj i gotovo da ga ima svaki seljak. Pretpostavlja se da je od 30 do 40 posto svih traktora u Hrvatskoj upravo marke IMT, raznih snaga i modela, a i danas ih se uvozi, oko 50 komada na godinu.
- Stari IMT kupili smo tako što smo prodali 10, 11 bikova, a danas za jednu godišnju ratu za ovaj traktor moram prodati od 35 do 38 bikova - izračunao je Šinka koji se poljoprivredom počeo baviti nakon što mu je devedesetih propala tvrtka.
Ležeći policajac
- Na starom IMT-u 1999. godine krenuo sam na prosvjed Hrvatskog seljačkog saveza u Zagreb. Tu, na izlazu iz sela, zaustavio me policajac koji mi nije dao da idem dalje. Zaobišao sam ga i nastavio, ali se on srušio na cestu i folirao da sam mu prešao preko noge. Dvije sam se godine povlačio po sudu s njim jer je ispalo da sam ga ozlijedio, a on je zapravo htio doći do prijevremene mirovine - prisjeća se Šinka. Svakih ga pola minute prekidaju pozivi prijatelja s kojima spekulira o tome hoće li Božidar Pankretić ostati ili odlazi s mjesta ministra poljoprivrede.
Lidija Šinka, studentica ekonomije, kaže da nju nije sram voziti traktor i ne vidi baš ništa loše u tome. Novi Massey Ferguson njoj je super jer ima klimu, radio i udoban je.
- Kad nisam na fakultetu, ja vozim traktor. Pomažem svojima jer mi je to dužnost, ali znam da se mnoge moje prijateljice zgražaju nad time što volim traktor - ponosno će djevojka.
Veliki traktori obitelji Zvonimira Špoljara iz Terezina Polja nisu luksuz nego potreba. Špoljar sa svoja dva sina obrađuje 200 hektara zemlje, a tako velike površine ne mogu se održavati bez velikih i jakih traktora.
Špoljari trenutačno imaju pet traktora, tri novija i dva stara.
- Kad bismo sad pokazali sve naše traktore i otkrili njihovu vrijednost, svaki bi Hrvat rekao da smo neprocjenjivo bogati, a svaka bi se Hrvatica poželjela udati za mene ili brata jer raspolažemo tolikim imetkom - u šali kaže Josip Špoljar, 28-godišnji agronom koji je nedavno diplomirao, a budućnost nastavlja na obiteljskom gospodarstvu koje je odlučio razviti.
San o velikom Fendtu
- Posljednja tri traktora modela Massey Ferguson, koje smo kupili posljednjih godina, sa svom mehanizacijom koštaju nas oko 300.000 eura, a kad pokrijemo sve kredite i troškove, i dalje smo u minusu. Krvav je to posao, ali sve je to ulog u budućnost - dodaje Josip.
- Moj je otac s IMT-om u poljoprivredu krenuo još dok je radio u kombinatu. Kako se imanje povećavalo i rasle su površine koje su obrađivali, tako su rasle i potrebe za novim traktorom. Došao je Zetor, a onda tri velika modela Massey Ferguson sa 115 do 205 konjskih snaga.
- Pogledajte koja je to mrcina i koliki mu je kotač u odnosu na mene! - kaže Josip.
Nekad su se brat i on svađali tko će prvi voziti Zetora, a danas svatko zna što je čiji zadatak kad se ujutro u šest kreće na njivu.
- Brzo vas prođe zadovoljstvo kad ste svaki dan u traktoru, kao i kad je čovjek po cijele dane i noći u kamionu - kaže Špoljar.
Njegov otac Zvonimir tvrdi su današnji traktori čuda tehnike, ali da unatoč udobnim sjedalima i klima-uređajima ipak nije lako biti seljak, jer provesti cijeli dan u traktoru ima cijenu, ponajprije kad je riječ o zdravlju.
Dva brata Špoljara sanjaju dan kad će moći kupiti neki veliki Fendt, sa 300 konjskih snaga. Takve grdosije od 200 i više tisuća eura zasad imaju samo veliki kombinati poput Belja, osječkog Žita i neka druga poljoprivredna poduzeća.
Neki traktori jednostavno zadivljuju veličinom i snagom. Nove generacije imaju i satelitsko navođenje. Najveći i najbolji traktori u Belju danas su Fendtovi serije 900, konkretno Fendt 936V. Njegova je vrijednost oko 220.000 eura, i to bez dodatne opreme koja je inače bolja i od opreme nekih luksuznih automobila.
Svi ti traktori, kažu u Belju, opremljeni su bestupanjskim mjenjačem Vario, a za dva traktora uskoro će osigurati i satelitsku navigaciju. Ona osigurava preciznost i navođenje traktora s odstupanjem od dva do četiri centimetra. To su traktori budućnosti o kojima sanja svaki hrvatski seljak koji želi obrađivati velike površine. No oni su već nespretniji za prosvjede. Zamišljeni su isključivo za ratarsku proizvodnju, a kad bi se uputili prema Zagrebu, teško da bi uspjeli proći i glavnim zagrebačkim avenijama.
|
1. IMT 539 - Marjan Šinka
Snaga: Do 40 konjskih snaga (KS) Oprema: Sa i bez kabine Mijenač: 6 brzina naprijed i 2 nazada Brzina: 20 do 25 km na sat Rad: 400 do 500 sati godišnje Potrošnja goriva: 4-5 litara na sat Površine: od pet do 10 ha ratarskih kultura Težina: 1450 kilograma Širina: 1,5 metara Cijena: 10.000 eura Proizvodnja: Srbija, Jugoslavija Broj takvih modela u Hrvatskoj: Od 60.000 do 70.000 Udaljenosti od Slavonskog Broda do Zagreba: sedam sati |
|
|
2. New Holland - Nikola Dombaj
Snaga: od 80 do 90 KS, 100 KS najčešći model Oprema: Ima kabinu Mijenjač: 24 brine, 24 nazad isto toliko naprijed Brzina: do 40 km/h Rad: 500 do 700 sati rada na godinu Potrošnja: 6 do 8 litara na sat Površine: 10-15 ha Težina: 4500 kg Dužina: 4,2 m Širina: 1,8 m Udaljenost SB-ZGB - 5 sati Proizvođač: Italija Cijena: 27.000 do 30.000 eura |
|
|
6. Maseey Ferguson - Josip Špoljar
Snaga: 160 KS Oprema: kompletno opremljenj, udobno sjedište, klima, radio Težina: 4.500 kg Dužina: 4,2 m Brzina: do 40 km na sat Mijenjač: klasičan ili Vario 24x24 brzina Potrošnja: 35 do 40 litara Površine: od 60 do 100 ha Proizvodnja: Francuska Cijena: 100.000 eura Trište: između 2000 i 3000 Udaljenost SB ZGB: 5 sati |
|
|
3. Zetor - Zvonko Žnjidarić
Snaga: od 40 do 70 KS Oprema: sa i bez kabine Mijenjač: 8 do 12 brizina stariji modeli, 20 do 24 brzine noviji Brzina: do 40 km/h Rad: 500 do 600 sati na godinu Potrošnja: 6 do 7 litara na sat Površine: 12 do 15 hektara Težina: 2000 kg Širina: 1,8 m Dužina: 4 m Udaljenost SB-ZGB: 5 sati Cijena: 24.000 do 27.000 eura Proizvođač: Češka Na tržištu: 25.000-30.000 komada |
|
|
4. Deutz (hrvatska verzija Torpedo) - Zvonko Žnjidarić
Snaga: do 80 KS Oprema: sa i bez kabine Mijenjač: od 12 do 16X4 brzine Brzina: do 40 km na sat Rad: 500 do 600 sati godišnje Potrošnja: 6 do 7 litara Površine: 15 do 20 ha Težina: 2600 do 3200 kg Širina: 2 metra Dug 3 do 4 metra Udaljenost SB ZGB: 5 sati Cijena: 15.000 eura Proizvođač: Njemačka Na tržištu: od 12.000 do 15.000 komada |
|
|
5
. Fendt - Belje
Snaga: 280 KS Oprema: potpuno suvrmeneo opremljen, klima, radio, satelitsko navođenje Mijenjač: Vario najmodrniji model Brzina: do 50 km na sat Rad: 1100 do 2000 sati na godinu Potrošnja: 30 do 40 litara na sat Težak: 10.360 kg Dužina: 5,6 m Širina: 2,75 m Udaljenosti SB ZG: 4 sata Cijena: 220.000 eura Proizvođač: Njemačka Tržište: svih modela 3000 do 4000 komada |
|
|
7
. Steyr - Biserka i Dominik Dombaj
Snaga: 60 KS Oprema: sa i bez kabine Brzina: 30 km na sat Površine: do 30 ha Potrošnja goriva: 5 do 6 litara Težina: 2200 kg Širina: 1,8 do 2 m Dužina 3,5 m Cijena: 35.000 eura novi model a do 5000 eura (model 1971 godine) Udaljenost SB -ZGB: 6 sati Proizvođač: Austrija Tržište: 2000 do 3000 komada |
|
Miroslav Kuskunović
Komentari
0