MOTOVUN FILM FESTIVAL

Činilo se da će ih pojesti veći, Sarajevo i Pula, ali Motovun je još uvijek živ i uzbudljiv

Kada bi domaći filmoljubac morao uvesti kategoriju ‘value for money’, ovogodišnji Motovun Film Festival dobio bi najveću ocjenu među svim festivalima u regiji.

Tijekom dosadašnjih 11 izdanja Motovun Film Festival štošta je otrpio. Već prve godine morao se boriti s pulskim festivalom, koji mu se ugurao u termin održavanja u namjeri da ga deklasira već u samom početku. Zatim su - u trenutku kada je postao hrvatski Woodstock, na kojem ste na svakom koraku morali preskakati klince u vrećama za spavanje - počeli otpadati njegovi osnivači (Boris T. Matić, Olinka Vištica, Dana Budisavljević i dr.), dok nisu ostali samo Rajko Grlić i Igor Mirković.

Potom ih je Pula Film Festival počeo ugrožavati stranim programom: solidno budžetirana državna smotra plaćala je više za filmove i preotimala naslove kako joj se prohtjelo. Otpadali su i sponzori, što je za festival na motovunskom brdu bio najteži udarac, osobito u razdoblju recesije.

Teški izazovi

Prije tri godine čak se govorkalo da je festival pred ukidanjem, a organizatori se baš nisu pretrgli da opovrgnu glasine. Posljednja u nizu nevolja bila je odluka Sarajevo Film Festivala da se zbog ramazana pomakne na motovunski termin, što je još više ugrozilo festival.

I što je od svega toga ispalo? Samo to da je 12. Motovun Film Festival izgleda prebrodio sve opasne tjesnace i plićake. Pronašao je novog jakog pokrovitelja u kompaniji Media, Istarska županija ga se ne odriče, a i popis sponzora dosta je dugačak.

Pula Film Festival je iz nekog razloga krenuo sa svojim stranim programom u posve drugom smjeru, pa je MFF osigurao glavne atrakcije s velikih festivala i nešto hitova iz europskih kina. Pa dok je Pula ove godine potpuno podbacila u izboru zanimljivih gostiju, Motovun ima čak tri jaka aduta. Prilično dobro za festival kojem je nekadašnji budžet skresan barem za 40 posto! Kada bi domaći filmoljubac morao uvesti kategoriju “value for money”, ovogodišnji MFF dobio bi najveću ocjenu od svih festivala u regiji: naime, traje samo pet dana, prikazuje najvažnije filmove iz protekle sezone, čak i svojevrsni “best of” nacionalnog programa pulskog festivala, te nudi mogućnost kontakta s atraktivnim gostima.

Kako uvjeravaju organizatori, nešto od toga je puki slučaj (pogotovo kada su gosti u pitanju, koji katkad mjesecima obećavaju svoj dolazak, da bi zatim otkazali u zadnji čas), no bez obzira na to, pred nama je uistinu atraktivan MFF. Da nije nestalo ni nekadašnjeg sluha za novotarije, svjedoči jedna sitnica: za razliku od drugih festivala u regiji, jedino web stranica Motovun Film Festivala ima poveznicu s Facebookom.

Poslastica za odabrane

Što sve nudi Motovun? Ponajprije, canneskog pobjednika, tajlandski film “Ujak Boonmee koji se sjeća prošlih života”. Naslov ne sugerira pretjerano uzbudljiv film, a tako nešto ne treba ni očekivati, jer je redatelj Apichatpong Weerasethal (Boris T. Matić se svojedobno pošteno oznojio dok mu je uspio izgovoriti ime) na prvom predstavljanju u Hrvatskoj filmom “Blaženo tvoj” uspio poprilično isprazniti veliku dvoranu Studentskog centra. U pitanju je poslastica za odabrane, u koju se naprosto morate uputiti želite li da vas smatraju filmskim znalcem.

Nešto je prijemčiviji južnokorejski film “Poezija”, koji je tijekom canneskog festivala smatran jednim od favorita, da bi se naposljetku zadovoljio Zlatnom palmom za scenarij. Redatelj Chan-dong Lee u Cannesu jako dobro prolazi, jer je prije tri godine tamo nagrađena i glumica Do-yeon Jeon za ulogu u njegovu prethodnom filmu “Tajnovit sunčev sjaj”. “Poezija” je podjednako dojmljivo ostvarenje, priča o ekscentričnoj bakici koja se mora nositi ne samo s napredovanjem Alzheimerove bolesti, nego i činjenicom da joj je unuk sudjelovao u silovanju tinejdžerice, koja se poslije ubila.

S venecijanskog festivala stiže “Lourdes”, već prikazan u Puli (što organizatori ne smatraju osobitim problemom, jer se motovunska publika dosta razlikuje od pulske), a berlinske pobjednike preoteli su Sarajevo i Vukovar.





Dobar je štos što je zemlja partner ovaj put Slovenija, pa je napravljen solidan odabir reprezentativnih ostvarenja novog slovenskog filma. Glede gostiju, oko Terryja Jonesa natiskat će se sada već sredovječni poklonici satirične skupine Monty Python (dva njihova filma, “Monty Python i Sveti gral” i “Brianov život”, prvi put ćete moći vidjeti na velikom ekranu), Juliena Templea opsjedat će rokeri (u izboru njegovih filmova upozoravam na dokumentarac “Rekvijem Detroitu”, koji se može vidjeti i na YouTubeu), no najviše koristi bi se moglo imati od mudrog Razvana Radulescua, koji je kao scenarist surađivao na ključnim ostvarenjima novog rumunjskog filma, a redateljski prvijenac “Prije svega, Felicia” prikazuje mu se na glavnom motovunskom trgu.

Dobar provod

Novoustanovljena nagrada “Bauer” za najbolji film u regiji protekle sezone nudi jednu vrlo zgodnu prigodu: u žiriju koji odlučuje o nagradi su, među ostalima, Srđan Dragojević, Jan Cvitkovič, Isa Qosja, Namik Kabil i Radko Polič, pa i njih možete nesmetano salijetati na uskim motovunskim uličicama. Posve dostatno za dobar provod!

Svakako gledati osobna preporuka:

Muškarci koji mrze žene

Najveći europski hit prošle sezone zasigurno će ispuniti motovunski glavni trg. Vrlo dobro režiran triler (iskusni Niels Arden Oplev) o seksualnim perverzijama švedskih moćnika ekranizacija je hit romana Stiega Larssona, a Michael Nuquist i Noomi Rapace odlični su u ulogama novinara Mikaela Bloklivasta i hakerice Lisbeth Salander. Produkcija je znatno iznad razine skandinavskih filmova, no rizik nekolicine tamošnjih kompanija višestruko se isplatio. Za druga dva dijela trilogije “Milenij” - “Djevojka koja se igrala vatrom” i “Kule u zraku” - morat ćete se strpjeti do jeseni, kada stižu u naša kina.

Srpski film

Prvijenac Srđana Spasojevića privukao je pažnju i međunarodnih festivala horora, što nije mala stvar. Dramska postavka je izvrsna: pornoglumac u mirovini (Srđan Todorović) dobije ponudu za posao života, no jedini je problem što mu ne žele pokazati scenarij filma koji se treba snimati. Rad na prvim scenama najuzbudljiviji je dio filma, poslije se previše filozofira, a i cjelina je zapravo dosta pretenciozna. Ipak, dobro realizirani šokantni prizori (odsijecanje glave i dr.) bit će dostatan mamac da motovunske projekcije budu dupke ispunjene.

Slovenka

Po “skidanju” s interneta, film slovenskog redatelja Damjana Kozolea (koscenarist je naš Ognjen Sviličić) nema premca u regiji. Razlog je u njegovu engleskom naslovu - “A Call Girl”. Protagonistica (izvrsna Nina Ivanišin) studentica je koja se ispomaže prostitucijom, oglašavajući se u novinama kao “Slovenka”, međutim, život joj se zakomplicira kad naleti na profesionalne makroe. Tipični redateljev autorski štih su scene u kojima se junakinja vraća u rodno mjesto (Peter Musevski nastupa u ulozi njezina oca), koje imaju puno zajedničkog s “Rezervnim dijelovima”.

Vosak

Andrew Bujalski prosječno obrazovanom domaćem filmoljupcu nepoznato je ime, ali naši alternativci poput Matije Klukovića (“Ajde, dan...prođi...”) itekako dobro znaju njegov opus, dva niskobudžetna ultrarealistička filma - “Funny Ha-ha” i “Uzajamno odobravanje” - u kojima se više mumlja negoli razgovijetno govori. “Vosak” mu je treći film, čije su protagonistice dvije sestre blizanke, od kojih je jedna invalid. Kao i u prethodnima, i u ovom filmu Bujalskog nastupaju uglavnom neprofesionalni glumci, tako da se sve doima sirovo i nepatvoreno.

Utorak nakon Božića

Radu Muntean u nas uživa iznimnu reputaciju zahvaljujući filmovima “Papir će biti plav” i “Boogie”, prikazanima na Zagreb Film Festivalu i u Motovunu. Novi mu film počinje dugačkom scenom u kojoj dvoje ljubavnika leže goli u krevetu, maze se i brbljaju, a prirodnost prizora ponajbolja je preporuka kako redatelju tako i glumcima. Muškarac inače ima i suprugu i malu kćerkicu, a slučajni susret njih dvije u stomatološkoj ordinaciji natjerat će ga na životnu odluku. Iznimno ostvarenje novog rumunjskog filma, kojem je jedan od scenarista Razvan Radulescu.

Valhalla se budi

Početak filma podsjeća na “Conana” Johna Miliusa, no danski redatelj Nicolas Winding Refn (njegovu izvrsnu trilogiju “Diler”, u kojoj je igrao i naš Zlatko Burić, mogli ste nabaviti u domaćim videotekama) kune se da su mu važniji uzori bili “El Topo” i “Aguirre, gnjev božji”. Radnja se odigrava početkom 11. stoljeća, a protagonist je nepobjedivi borac Jednooki (Mads Mikkelsen danas je međunarodna zvijezda) koji se priključuje Vikinzima: umjesto Jeruzalema, oni stižu u Ameriku, ali to za njih nije ni u kojem slučaju obećana zemlja. Vizualno rafinirana pustolovna drama.

Ulazak u ništavilo

Ime Gaspara Noéa dostatan je razlog da ne propustite ovaj film. Redatelj “Nepovratnog”, možda najneugodnijeg ostvarenja desetljeća, ovaj put se odlučio za dvoipolsatnu dramu, čiji su protagonisti sitni diler droge i njegova sestra striptizeta, na “privremenom radu” u Tokiju. Kad njega ubije, on se pojavljuje kao duh da bi bdio nad sestrinom sudbinom. Egzaltirana režija se podrazumijeva, s puno drmusanja kamere i svjetlosnih efekata, a prizori eksplicitnog seksa zadovoljit će voajere. Koscenaristica je Noéova supruga Lucie Hadzihalilovic, inače i sama talentirana redateljica.

Prljavština i bijes

Gost festivala Julien Temple snimio je dva cjelovečernja dokumentarca o Sex Pistolsima: “Veliku rock’n’roll prijevaru” i ovaj koji će biti prikazan u sitne sate u Motovunu. Pa dok je prvi u središte postavio promotora benda, pokojnog Malcoma McLarena, drugi je skupio stajališta svih članova legendarnog punk sastava, ali i evocirao razdoblje u kojem je bilo moguće snimiti samo jedan album i postati vječan. Razgovori s veteranima i arhivske snimke čine vrlo uzbudljivu cjelinu.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
02. svibanj 2024 08:37