S jedne strane život playboya kakav se samo poželjeti može. Ljetovanja, putovanja i veze s prelijepim djevojkama misicama i Playboyevim zečicama, luksuzni stanovi, privatni mlažnjaci. S druge strane, život pun rizika i nesigurnosti, prijetnje smrću, dogovori s južnoameričkim "suradnicima", te sastanci s Kostarikancima osuđenima zbog ubojstva koji dolaze u Zagreb i na hrvatsku obalu. Kratki susreti u hotelu u Ljubljani s prijateljima iz Italije za koje će se poslije utvrditi da su pripadnici mafije iz Katanije. Kratak videolink s osobama za koje je rekao da su osobe iz javnoga života njegove rodne Crne Gore.
I cijelo to vrijeme stalna igra nadmudrivanja i paranoje s policijom na tri kontinenta, od hrvatskoga PNUSKOK-a, preko pet policija Europske unije, do hongkonške policije i američke Agencije za suzbijanje droge (DEA) i Europola. Paranoje koja se na kraju ispostavila opravdanom jer su mu te sve službe zajedničkom akcijom, nakon tko zna koliko vremena tajnoga praćenja, u svibnju prošle godine uspjele staviti lisice na ruke.
Život je to koji je živio čovjek najviše poznat kao Michael Dokovich (61), međutim ovisno o identitetu kojim se koristio za razne prilike neki su ga znali kao Živka Jovića, neki kao Radovana Trzina, “Majka”, “Babu” i tko zna kako još sve ne. Izvjesno je da je taj čovjek rođen 10. listopada 1959. u Podgorici u Crnoj Gori, kao Iljmija Frljučkić, no nakon burne kriminalne karijere u devedesetima u SAD-u, na kraju koje se našao i na udaru američke Tajne službe (Secret service) zbog kriminala vezanog uz monetarni sustav, Iljmiju uglavnom njegovi poznanici znaju kao Michaela Dokovicha.
Izbor za Miss
Nakon što je s radara nestao prije 18 godina te nakon što je izgnan iz SAD-a drugi put, Dokovich se pojavio tek nedavno, u srpnju prošle godine, nakon što je u međunarodnoj akciji svjetskih policija, predvođenih hrvatskom, uhićen u Baselu pri preuzimanju 600 kilograma gotovo 100%-tnog kokaina koji je nekoliko sati prije privatnim zrakoplovom doletio iz Urugvaja. Prema zaključcima istrage, Dokovich i njegovi suradnici za prikrivanje pošiljke unajmili su čitavu grupu hostesa koje su, i ne znajući zapravo, glumile bogate putnice na kratkom putovanju u Južnu Ameriku.
Akcija se zvala “La Familia”, a nakon desetomjesečne istrage, USKOK je u petak podignuo optužnicu protiv Dokovicha i sedmero njegovih navodnih suradnika. Dokovich je u međuvremenu izručen iz Švicarske te je u Remetincu, kao i gotovo svi osumnjičenici. Hrvatskome pravosuđu nedostupno je samo dvoje uhićenih u Srbiji: Dokovicheva nevjenčana supruga, inače kandidatkinja na jednome lokalnome izboru za miss u BiH, Nevenka Čuturić (27), te bivši srbijanski policajac Dražen Letić (47) kojega je u neobičnom i najvjerojatnije tragikomičnom političkom obratu, uz hrvatski USKOK zbog droge optužila i srbijanska BIA, ali za špijuniranje u korist Hrvatske.
Uskok je, pak, u optužnici pokušao rekonstruirati sve što su svjetske policije u tajnoj međunarodnoj akciji prikupile u razdoblju od dvije godine prije uhićenja: tajno snimane telefonske razgovore te tajnu policijsku pratnju na tri kontinenta, poslovnu dokumentaciju za iznajmljivanje i kupnju privatnoga mlažnjaka za letove do Južne Amerike i natrag, iskaze svjedoka - suradnika i djevojaka Michaela Dokovicha, financijske izvještaje o imovini okrivljenika i slično. Sve to trebalo bi, smatra Uskok, poslužiti da bi se zatvorio krug dokaza oko okrivljenika i dokazalo ne samo da su okrivljenici prebacili jednu isporuku od 600 kg kokaina s kojom su i uhićeni, nego da su činili zločinačku organizaciju koja je već ranije isto tako prebacivala mlažnjacima drogu u Europu, a to su namjeravali činiti i u budućnosti te da je Dokovich bio vođa te organizacije.
Gotovo svi okrivljenici, uključujući Dokovicha, ne smatraju se krivima za ono što im se stavlja na teret.
Djelo je jedino priznao policajac iz Rovinja, Ivan Lešić, kojemu se na teret stavljalo da je Dokovichu provjeravao u policijskom sustavu je li za njima na snazi neka potraga te da mu je pomogao izraditi hrvatske dokumente na osnovi lažnih identiteta. Ispričao je da je to tražio Dražen Letić, koji mu se predstavio kao kolega policajac koji radi u Vukovaru, navodeći da mu provjere trebaju za jednoga hrvatskog državljanina koji živi u Srbiji.
- Žao mi je zbog toga. Svjestan sam da više ne mogu raditi u sustavu MUP-a, niti to zaslužujem - rekao je na kraju Lešić.
Dokovich je na ispitivanjima u Švicarskoj tvrdio da nema nikakve veze s drogom, međutim, konkretna pitanja istražitelja pokušao je relativizirati. Pogotovo se to odnosi na pronađenu SMS komunikaciju s izvjesnim Oscarom Carrenom iz Perua, kojemu je 2. svibnja 2019. poslao poruku: “Ptica dolazi za 10 dana u Urugvaj. Možeš u nju staviti što god želiš, ja i MCC idemo sa 200 i Pruge 200 i drugi sa 200, 25% istoga dana napuštaju u tvoje ruke”. Tužitelji smatraju da je tu jasno kako je riječ o razgovoru o pošiljci i njezinim udjelima te da postoje tri dioničara pošiljke od 600 kg, u kojoj svaki ima udio po 1/3, odnosno po 200 kg.
Drugookrivljeni Petar Šarac zvani Pjer, koji je prema optužnici bio veza s južnoameričkim dobavljačima, a koji je nekoliko puta putovao u Kostariku i Dominikansku Republiku također je porekao da ima bilo kakve veze s drogom. Kaže da je u Južnu Ameriku išao zbog zdravstvenih razloga jer ima problema sa začepljenjem arterija te mu je trebala operacija. Za dvojicu Kostarikanaca, Jonathana Roberta Holmesa Forbesa i Christiana Jimeneza Vargasa, koji su u ožujku prošle godine došli u Zagreb i Split te kojima je plaćao smještaj, rekao je da su njegovi poznanici iz Kostarike, koji su došli u posjet.
Opasni Kostarikanci
Međutim, na osnovi međunarodnih provjera USKOK je utvrdio da su obojica Kostarikanaca opasni kriminalci poznati tamošnjoj policiji zbog nasilnih kaznenih djela i trgovanja drogom. Također, policijska tajna pratnja otkrila je da su se Šarac i Forbes 29. ožujka u Splitu sastali s Leonom Dreshajem, članom obitelji Dreshaj iz Tuzija u Albaniji, a kojeg su mediji, ali i pravosudne institucije u regiji povezivali s organiziranim kriminalom.
Također tijekom istrage saslušano je nekoliko djevojaka s kojima je Dokovich održavao vezu tijekom dvije godine, premda je svaka od njih znala da on ima stalnu djevojku Nevenku Ćuturić u Srbiji. Svima se predstavljao kao trgovac voćem i povrćem iz Crne Gore te hotelijer koji ima nekoliko hotela, a nedvojbeno je bilo da je raspolagao velikim količinama novca kojim se razbacivao okolo. Vozio je nekoliko automobila, Mercedese, razne terence, Porsche, a u Crnoj Gori je navodno imao i Teslu, ispričala je jedna od djevojaka, inače Playboyeva zečica. S vremenom, naravno, posumnjale su da je Dokovich samo biznismen i playboj, najviše zato što zapravo nikada nije imao poslovne sastanke. Stalno je mijenjao mobitele od kojih su neki bili posebno zaštićeni od prisluškivanja. Svoj život s Dokovichem opisivali su kao putovanja u Dubai, u države Europske unije, Srbiju, gdje je Dokovich uvijek imao iznajmljene stanove ili apartmane i to vrlo skupocjene.
Parking u Amsterdamu
Jedna od njih primijetila je da Dokovich uz sebe imao i pištolj, a kad ga je pitala za oružje, rekao je da ga ima “iz fore”. Također Dokovich se prema tvrdnjama te djevojke nije držao ni onoga pravila iz filma “Scarface”, “dont get high on your own supply”, odnosno znala je kod njega u stanu ili u sefu vidjeti i vrećicu sa solidnom kockom “bijeloga”, koje joj je znao ponuditi, ali i sam povući crtu.
Na jednome putovanju u Ljubljani u hotelu Dokovich se susreo s dvojicom prijatelja iz Italije, a kad je tim svjedokinjama policija kasnije pokazivala fotografije, prepoznali su Giuffridu Salvatorea i Antonella Ventallorea, pripadnike kriminalne skupine iz Catanije. Jedna od djevojaka je u kolovozu 2018. u Opatiji u hotelu vidjela kako Dokovich preko videopoziva razgovara s nekoliko muškaraca iz Crne Gore za koje joj je Dokovich kasnije rekao da su to osobe iz političkoga života u Crnoj Gori te da je on već s njima bio na Hvaru. Tužitelji su saslušali i nekoliko osoba koje su Dokovich i Šarac u Zagrebu angažirali da “prevoze automobile”. Tražili bi ih uz novčanu naknadu prevezu automobil npr. u Amsterdam te ga ostave u jednoj garaži dva dana, a zatim da se istim automobilom vrate u Zagreb ili u neki drugi europski grad.
Iako svjesni da vjerojatno prevoze nedopuštenu robu, istražiteljima su rekli da su na to pristajali zbog financijske situacije i da zapravo nisu niti htjeli znati ništa o tome što voze. Od jednoga od tih “vozača” Petar Šarac je zatražio da iz Beča preko granice preveze jednoga njegova prijatelja, međutim, na granici ih je zaustavila policija i toga prijatelja uhitila, a bio je to Bobo Nedeljkovski, član skupine koja je u Švicarskoj ukrala slike Paula Cezannea u vrijednosti oko milijardu kuna. Posebna dio čitave priče koja se inkriminira Dokovichu i drugima bila je organizacija privatnoga zrakoplova koji je u svibnju 2019. odletio na nekoliko dana u Urugvaj, da bi se zatim vratio u Nicu, a kojim je prevezeno 600 kilograma kokaina s kojim je na kraju Dokovich i uhićen.
Naime, nije to bila samo organizacija prijevoza nego je, kako sumnja USKOK, čitav let trebao biti maskiran kao turistički let “zlatne mladeži” u Južnu Ameriku, što je, naravno, bio paravan za krijumčarenje droge. Zbog toga je preko jedne turističke agencije angažirana skupina djevojaka, a okupio ih je Dokovichev suradnik, inače Turčin koji je u Sarajevu imao turističku agenciju, Serkan Unverdi. Osim djevojaka iz Rijeke, muški dio lažne jet-set elite na izletu u Urugvaj, činilo je i nekoliko mladih Čeha koji su činili muški dio lažne turističke grupe.
Međutim, sve je ispočetka krenulo krivo. Djevojkama koje su okupili preko agencije su rekli da idu na izlet najprije u Paragvaj te da će biti hostese u luksuznom casinu u toj zemlji. Ubrzo se plan promijenio pa su im rekli da umjesto u Paragvaj idu u Urugvaj. Do tih promjena je došlo, kako se to može zaključiti iz prisluškivanih razgovora, jer je Dokovich imao problema s nabavom samoga zrakoplova. Djevojke su najprije doletjele u Prag, odakle su trebale poletjeti preko Nice za Južnu Ameriku. U Pragu su, tvrde, upoznale i Dokovicha kojega je njihov voditelj Serkan Unverdi zvao “Babo” te im rekao da je on njihov šef, no nakon večeri Dokovich se udaljio i poslije ga više nisu vidjele. Međutim i taj let iz Praga na kratko je otkazan te su se djevojke već počele vraćati u Hrvatsku kad ih je Unverdi nazvao da se ipak ide i to hitno.
Jedan od čudnih uvjeta je bio da djevojke ne nose nikakvu prtljagu, samo najosnovnije. Jedna od njih, koja je bila na ljetovanju u Njemačkoj, donijela je veliku prtljagu, zbog čega je Unverdiju “pao” mrak na oči. Ipak, sve su ih potrpali u avion kojim su upravljali češki piloti koji će također završiti iza rešetaka s Dokovichem.
Prije polijetanja iz Praga piloti su djevojkama podijelili dokumentaciju koju su trebale proučiti ako ih netko u Urugvaju pita za razlog dolaska. Neke od njih dobile su brošuru prema kojoj su u Urugvaj došle kako bi radile turističko istraživanje za Unverdijevu agenciju, a druge brošuru o istraživanju utjecaja 5G mreže. Nove enigma pojavila se u Nici, gdje je u zrakoplov ukrcano 15 golemih torbi s odjećom. Djevojkama su objasnili da je običaj kad se ide u Urugvaj da se lokalnom stanovništvu donesu torbe s odjećom za siromašne, nakon čega su poletjeli. Jedna od djevojaka te je torbe i fotografirala te stavila na Facebook, na što je Unverdi “poludio” i tražio da to fotografiju odmah skine.
Crne torbe
Nakon slijetanja u Montevideo, u kojemu će ostati samo dan-dva, djevojke su smjestili u hotel, da bi im sljedeći dan rekli da se vraćaju u Europu. Djevojke su primijetile da su se na izlasku iz hotela u prtljazi za povratak ponovno pojavile one velike crne torbe u kojim je trebala biti odjeća za siromašne, međutim, kada su pitale Unverdija za torbe, on im je rekao da ništa ne brinu.
Međutim, torba je bilo i više nego što su ponijeli iz Europe i bile su pretovarene. Izbio je novi nepredviđen problem jer su vozači njihovih kombija torbe dovezli do običnoga terminala u zračnoj luci u Montevideu, a ne do VIP terminala, gdje torbe ne prolaze kontrolu.
Vidjevši što se događa, Unverdi je pobjesnio i počeo histerizirati da se torbe ponovno utovare i dovezu do VIP terminala, što su vozači i napravili. Torba je bilo toliko da nisu stale u prostor za prtljagu nego su neke morale biti utovarene u prostor s putnicima, a pri utovaru Unverdi je rekao djevojkama da slučajno ne otvaraju torbe u avionu, što je među njih unijelo nelagodu jer su prvi put posumnjale da su dio nečega ilegalnoga.
- Počele smo međusobno tiho komentirati da možda u prtljagi nije nekakav novac ili droga - rekla je na ispitivanju jedna od djevojaka. Let je dobro prošao pa su sletjeli u Nicu, nakon čega su se one kombijem vratile u Hrvatsku, a torbe “s odjećom za siromašne” nastavile su drugim putem. Ukrcali su ih u kombije i prevezli do Basela u Švicarskoj gdje će ih, s Dokovichem koji ih je došao pregledati, pokupiti švicarska policija.