Xhemajl Behluli, dostavljač riječkih pekarskih proizvoda rodom s Kosova, imao je 33 godine kada ga je ubio još neotkriveni ubojica u šumi u zagrebačkom Čučerju.
Njegovo tijelo pronašao je dan nakon likvidacije, 26. studenoga 2001., šumar nakon što je nagazio na njega pod lišćem. Iako se od samog početka, ako je suditi prema uvjeravanjima kriminalista, činilo da su ubojici na tragu i da će slučaj brzo biti riješen, Behlulijev brat Behram već punih 14 godina traga za istinom, za ubojicama i duševnim mirom.
Nada se pravdi
- Od prvoga dana kad mi je Xhemajlova cura javila da mi je brat ubijen, u kontaktu sam s policijom. Istraga je odmah u startu krenula brzo, uvjeravali su me da su na pragu privođenja ubojice, no onda je istraga stala. Kao da se nešto pokušava zataškati, kao da ne postoji volja da se otkriju počinitelji. Ističem to zato jer sam policiji prije više od pet godina dostavio tajno snimljen razgovor s čovjekom koji ima saznanja o ubojstvu i koji je na dan kad je Xhemajl ubijen pobjegao na Kosovo ostavivši obitelj u Zagrebu. Dok Hrvatska i Kosovo nisu imali potpisane sporazume, znam da je bilo teško išta poduzeti jer taj čovjek živi na Kosovu i dandanas. Pisao sam MUP-u i Vladi. Pišem im već godinama i apeliram da se riješi slučaj - priča za Jutarnji list Behram Behluli, brat ubijenog Xhemajla, ističući da i dalje gaji nadu da će pravda biti zadovoljena uhićenjem ubojice.
Behram Behluli, brat ubijenog Xhemajla
Nije htio u rat
Xhemajl je kobnoga dana prije podne bio u Rijeci gdje je živio s djevojkom Dragicom, medicinskom sestrom. Bili su zajedno deset godina. Kobnoga dana javio joj se iz grada telefonom da ide na par dana u Zagreb. Sjeo je u svoj bijeli Peugeot i stigao u metropolu. Je li išao sam ili je imao društvo, nije poznato. Bili su to posljednji sati njegova života.
Iz samo njemu znanih razloga završio je na zabačenoj planinarskoj stazi šume u Čučerju.
Njegovo tijelo pronađeno je dan kasnije. Ubijen je s više metaka. Ono što je zaprepastilo njegova brata Behrama jest to da je, kad je tijelo u lijesu nakon obdukcije transportirano na Kosovo, imao uništene oči.
- Nisam mogao izdržati da ga ne vidim posljednji put. Prizor je bio jeziv. To je profesionalno ubojstvo s potpisom i porukom. Imao je tri do četiri metka u grudima i jedan u zatiljku. Imao je i zapaljene oči! Nikad mi se ni na koga nije žalio. Ni Dragica nije uočila da ga nešto muči. Početkom te iste godine došao mi je u posjet na Kosovo odakle je otišao kao tinejdžer jer nije htio ići u rat u vrijeme vladavine Miloševića. Skrasio se u Rijeci i postao hrvatski državljanin - prepričava Behram Behluli. Kad je u razgovoru s policijom pričao o eventualnim motivima smrti, napominje da su mu rekli: “Ubijen je ni za što”.
Ne želi svjedočiti
Osim što se odmah nakon pronalaska tijela po medijima spekuliralo da je Xhemajl bio jedna od karika u dilerskom narkolancu, tijekom istrage je isplivala i informacija o djevojci koju je s vremena na vrijeme posjećivao u Zagrebu, a koja ima poveznicu s podzemljem.
Osim bratova automobila, istražitelji su u šumi pronašli i mobitel, ali u njemu nije bilo SIM kartice.
- Nikad mi nije rekao ime te djevojke. Ne znam je li se zaljubio ili je imao neke druge interesne sfere. Nisam ga niti ispitivao jer, ponavljam, nije se činio ni zabrinut, ni u strahu za život. Na Kosovu sam potražio onog Xhemajlova prijatelja koji je pobjegao preko granice na dan ubojstva. Snimio sam ga bez njegova znanja, neke stvari mi je rekao u povjerenju s obzirom na to da smo zemljaci. Ispričao mi je da je čuo u jednom zagrebačkom hotelu, dok je sjedio za drugim stolom, da jedan muškarac, također njihov poznanik, priča drugima u društvu o mom bratu i da je slučaj riješen. Kad sam ga pitao zašto to nije prijavio, rekao je da ne želi svjedočiti i da ga to plaši. Ne znam što više misliti. Brata mi nema, a nesuđena snaha Dragica našoj je majci iz godine u godinu dolazila u posjet nakon smrti. Bila je to ljubav - tvrdi još Behram Behluli.
Hladni slučajevi
Slučaj ubojstva njegova brata već je desetljeće i pol pod povećalom istražitelja i prepušten je Odjelu za hladne slučajeve pri Ravnateljstvu policije.
Na “meniju” ih imaju stotinjak, a da zločini nikada ne zastarijevaju, pokazuje i slučaj osječkog dvostrukog ubojstva, Pere Martića (38) i Jadranke Modrić (26), ubijenih u ožujku 2004. u garsonijeri nekadašnjeg hotela Turist. Ubojice su otkriveni nakon devetogodišnje istrage.