U Republici Hrvatskoj u posljednje 23 godine prijavljeno je više od 24 tisuće nestanaka osoba, a najstarija prijava datira iz 1961. godine.
Nestanak 22-godišnje Jasmine Dominić spada u one s “najdužim” stažem jer se na stranici NENO vodi evidencija od 2012. godine. I dok kriminalisti, sudski medicinari i forenzičari tek trebaju ustanoviti je li Jasmina Dominić bila žrtva kaznenog djela, zasad sve okolnosti upućuju na tu činjenicu. U dosadašnjoj kriminalističkoj praksi nestankom je bilo prikrivano kazneno djelo ubojstva, pa tu činjenicu ističe i dr. sc. Josip Pavliček, profesor Visoke policijske škole.
“Činjenica da su određeni broj nestalih osoba žrtve različitih kaznenih djela predstavlja jedan od temeljnih razloga za uključivanje policije u najranijim fazama traganja za nestalim osobama. Nestanak osobe tako može biti jedan od simptoma da je počinjeno protupravno oduzimanje slobode, otmica, silovanje, kaznena djela povezana s međunarodnom prostitucijom, trgovanje ljudima i ropstvo, pa i ubojstvo”, piše Pavliček i navodi kako je upornost policije jako bitna u rješavanju nestanaka.
Branko Lazarević, umirovljeni šef ekipe za očevide PU Zagrebačke također ne pamti ovakav slučaj raspleta nestanka.
- Nestale osobe koje su ubijene dosad su nalazili zakopane u šumama, njivama, u rijekama, bunarima, na napuštenim mjestima, ali još nije bilo zabilježeno da ih nađu u hladnjaku. Naša policija po svoj prilici nikako da se nauči pameti. I danas čine ogromne greške i propuste kada se radi o nestancima osoba. Nažalost, većina policajaca i dalje se ponaša kao da je ta osoba zaista otišla na neko drugo mjesto, u neki drugi grad, u neku drugu državu, a pogotovo pozornost policije opada ako je osoba u trenutku nestanka punoljetna, onda se komentira kao: ‘Ima ona pravo otići gdje god hoće, živjeti gdje god hoće, živjeti s kime god hoće…’ - objašnjava Lazarević.
- Jedno je sigurno, Jasmina Dominić nije sama sebe ubila, raskomadala se i stavila u hladnjak. Krajnje je vrijeme da policija maksimalno ozbiljno shvati svaki nestanak osobe. Veliku odgovornost imaju rukovoditelji odjela pod čijom je ingerencijom istraga o nestalim osobama i operativci MUP-a koji nadziru rad onih koji istražuju slučajeve nestalih osoba. Ako postoji imalo sumnje da je nestala osoba smrtno stradala na bilo koji način, ozbiljno i odmah kreće istraga - kaže.
Prema svojim kolegama je kritičan.
- Ovakav nerad policije ne može se ničim opravdati. Koliko su krivi oni iz policijske postaje na čijem se terenu dogodio ovaj stravični zločin, isto toliko su krivi ljudi iz MUP-a koji nadziru njihov rad. Policajci iz postaje su morali uspostaviti vezu sa susjedima i znancima i prikupljati od njih informacije. Da ih je zanimalo, rezultata bi bilo. Imaju neriješen predmet, a to ih ne brine - zaključuje bivši policajac.
Slučaj nestanka i pronalska Jasmine Dominić je samo jedan od brojnih koji pune ili su punili stupce medija. U posljednjih 30-ak godina bilo je puno primjera i horor priča koji su na kraju zgrozili Hrvatsku, ali i nekih koji do dana današnjeg nisu riješeni.
U nastavku vam donosimo deset najtežih slučajeva u Hrvatskoj s liste nestalih.
1. ANĐELA BEŠLIĆ (17)
Njezin je otac 3. ožujka 2002. u Sinju prijavio nestanak nakon što se nije vratila s koncerta. Tijelo je nakon mjesec dana našao slučajni prolaznik. Na 22 godine zatvora osuđen je Sinjanin Ivan Bulj. Namamio ju je u auto, a tijelo bacio u žbunje.
2. ANTONIJA BILIĆ (17)
Stopirala je 7. lipnja 2011. na mostu kod rijeke Čikole na cesti Split-Drniš, a povezao ju je Dragan Paravinja. Nakon 17-mjesečne potrage posmrtni ostaci nađeni su nedaleko od autoceste kod Modruša. Paravinja je osuđen na 20 godina zatvora.
3. LJUBICA FILIPOVIĆ SORIĆ (37)
U prosincu 2012. u stanu u Zadru udario ju je suprug Zoran. Pala je, glavom udarila o rub kreveta i umrla. Suprug je tijelo odnio na smetlište, prijavio nestanak, a osuđen je na 13 godina. Tijelo nikad nije nađeno.
4. MARTINA HORVAT (28)
Nestala je 13. ožujka 2010. iz stana na Laništu. Nestanak je prijavljen nakon tri dana, a zadnji ju je živu vidio dečko Saša Leskovčanin (38), koji je 19. ožujka ispitan u policiji. Dva mjeseca kasnije se ubio, a tijelo M. Horvat nije nađeno.
5. BOŽICA MARIĆ (59)
Nestala je 15. kolovoza 1986. Bila je u vezi s građevinskim radnikom kojem je prije nestanka prepisala stan. On je bio 6 mjeseci u pritvoru, a nakon 2,5 godine postupak je prekinut zbog nedostatka dokaza. Još uvijek je u evidenciji nestalih.
6. NATAŠA SOKOLČIĆ (32)
Službeno je s adrese u Rakitju nestala 29. prosinca 1989. Proglašena je umrlom. Njezin suprug Ivan Sokolčić zvani Baraba osuđen je za njezino ubojstvo iako tijelo nikad nije nađeno. Pretpostavlja se da ju je ubio i tijelo odvezao na gradilište zagrebačke obilaznice.
7. KRISTINA ŠUŠNJARA (21)
Stopirala je na triljskom mostu 5. siječnja 2008. oko 20 sati. Luka Pezelj (26) povezao ju je, odvezao na sporedni put i pokušao silovati. Zatukao ju je udarcima francuskim ključem, a tijelo bacio u zaseoku Smajlići, gdje je nađeno 8. siječnja. Osuđen je na 31 godinu zatvora.
8. ĐURO ŠUVELJAK (53)
Njegovu tijelu nema traga od 8. veljače 1995. Supruga Katica i sin Predrag bili su osuđeni, pa oslobođeni optužbe za ubojstvo supruga i oca u obiteljskoj kući u mjestu Jabučeta kod Bjelovara. Đuro Šuveljak proglašen je umrlim.
9. CHETTANA TAPRAP (32)
Suprug Tajlanđanke s njemačkom adresom prijavio je 12. lipnja 2012. da mu je supruga otišla u šetnju dok je on s djecom bio na plaži na Rabu. To je bila izmišljena priča jer Chettana nije ni stigla u Hrvatsku. Uhitili su ga, ali su ga pustili zbog nedostatka dokaza. Nije pronađeno ni tijelo.
10. FRANJO VRČKOVIĆ (23)
Tog jutra 21. ožujka 2000. godine parkirao je traktor u Rakitju gdje je zadnji puta viđen. Gubi mu se trag, a za njegovo ubojstvo osuđen je Ivan Sokolčić premda Franjino tijelo nikad nije nađeno.
