Od osmijeha, jedino je zaraznije bilo gledati njegovu igru. I ljubav prema malom nogometu, i futsalu, i Kutiji, i Zagrebu, i Dinamu. Gledajući crno-bijele fotografije njemu u čast, srce se cijepa na milijun komadića. Jedan od najvećih malonogometaša koje smo imali, ali ujedno i jedan od najvećih ljudi koje smo upoznali, jučer je otišao. Zauvijek. Teško se to i piše, a kamoli proživljava. Futsal bez Capija, Kutija bez Capija, Dinamo bez Capija... sve je otišlo kvragu. I zauvijek izgubilo svoju dušu...
Živio za nogomet
Ima tome 15-ak godina, kada sam ga uočio prvi put. Na katoličkoj malonogometnoj ligi, gdje se zbog psovke momentalno letjelo van na dvije minute, on je bio jedan od onih koji je plijenio. Igrom, smiješkom, prijateljskim pristupom. Tada je već bio igračina, ali i prijateljčina. Kasnije se sve gradilo onako kako je i trebalo; Matija Capar (33) svoju je karijeru započeo još kao 17-godišnjak kada je prvi put zaigrao za Promet Orkan s kojim je osvojio prvenstvo i nacionalni kup, da bi zatim obukao dres Nacionala u kojem je dostigao svoj igrački vrhunac. Nekoliko godina kasnije potpisao je za Alumnus da bi 2015. stigao u Futsal Dinamo. Gdje je emotivno cvao. Od prvog do ovog posljednjeg dana...
- Zajedno smo krenuli u nogometne vode još davne 2001. godine kada smo počeli igrati turnire po Hrvatskoj da bismo zajedno potom potpisali za Promet Orkan. Već prve godine osvojili smo prvenstvo i prvu ‘Kutiju’. On je za mene jedan od najboljih i najinteligentnijih igrača s kojima sam ikad imao priliku dijeliti svlačionicu. Osim kao igrač, bio je velik kao čovjek i prijatelj. Uvijek je bio spreman pomoći. Godinama smo bili prava škvadra na terenu i izvan njega, i igrački i karakterno. Svakako ću Matiju pamtiti kao najboljeg i najvjernijeg čovjeka i nogometaša otkad sam se počeo baviti ovim sportom - kazao je Korab Morina, šesterostruki osvajač Kutije Šibica i uz Matiju jedan od najvećih futsal igrača. Igrao je pritom i za reprezentaciju, debitirao je još 2004. godine.
Igrao je zapaženu rolu na EURU u Belgiji, gdje je kao golman-igrač glavom zabijao golove protiv Španjolske i Češke i donosio Hrvatskoj vrijedne remije. Flying Capar, odnosno “leteći golman” postao je tada apsolutni hit.
- Došao mi je neki čovjek i rekao: tebi fali plašt da budeš Superman - kazao je kroz suze Capar nakon pobjede. Suze koje nije skrivao. Jer ih se nije sramio. Poslije pobjede radosnice, kroz taj njegov osmijeh, poslije poraza tugalice, jer sve je proživljavao duboko. No najviše je, ipak, živio Kutiju. Kutija šibica za Capija je bila Svjetsko prvenstvo. Njegova Zagreba, panteon zagrebačkog hakla, kojeg je na kraju osvojio nevjerojatnih sedam puta.
- Sjećam se kako smo se kao djeca provlačili kroz razbijena stakla Doma sportova i nabijali po golu u “dvojci” Doma sportova... Sve dok nas redari ne bi potjerali. Od malih nogu živi se za Kutiju. Kada sam je osvojio, to je bio najsretniji dan u mom životu. Za nekoga je najsretniji dan rođenje djeteta, ali meni je to bila Kutija - odao je jednom. Kasnije se i ona prelila na Futsal Dinamo, u koji je došao 2015., gdje je do jučer igrao i postao jedan od najcjenjenijih trenera futsala mlađih uzrasta u Hrvatskoj. Koliko se davao parketu, lopti i suigračima, toliko se davao i klincima. Dinamo - zauvijek.
Svima se davao
A zapravo, Capi se svima davao zauvijek. Obitelji, prijateljima, suigračima, klubovima, malom nogometu, i svim ljudima koji su ga okruživali. Svaki put kada bismo morali izvještavati s Kutije, s kojeg god kola, Capi je bio tamo. Inventar. Svaki put okružen duhom. I malim nogometom. - Prvo sam mislio da je morbidna šala. Nakon našeg Čulje (Mate Čuljak, nap.a.) u prosincu, nisam želio to vjerovati. Još uvijek ne mogu. Capi je bio emocija koja hoda, koja ga je nekad i stajala, ali on nije mogao ni znao drugačije. I zato je bio drugačiji, zato je bio poseban. I zato je bila nagrada kazati da je bio naš. Ne samo Dinama, ili drugih klubova čije je boje branio, već ovog zagrebačkog asfalta koji je izgubio svog zlatnog dečka - kroz suze se javio Juraj Fabijanić, koji je Capija znao godinama.
- Boysi su još jednom pokazali da prava ljubav prema Dinamu, bez ikakvog interesa gori i dalje. Kada gledate s terena s koliko energije i žara ti ljudi navijaju od prve do zadnje minute, pa čak i njenog kraja, jednostavno morate shvatiti da oni za taj Dinamo žive i da taj Dinamo živi u njima - kazao je u jednom od posljednjih intervjua.
Baš kao što će i on živjeti u malom nogometu, Dinamu, i svima nama koji smo ga ikad upoznali. Zbogom Capi, i isključi nas na dvije minute, ovo fakat više nema smisla.
Mladić pun entuzijazma koji je s radošću dolazio na treninge
Uz Matiju Capara (33), u tragediji na autocesti kod Jastrebarskog, prilikom izlijetanja osobnog vozila, od posljedica nesreće preminuo je i 15-godišnji Oskar Kadrnka. Riječ je o mladiću prepunom entuzijazma iz zagrebačke sportske obitelji, koji je ušao u momčad kao ulazni kadet, a suživot s trenerom Capijem bio mu je vrhunac.
Oskarov otac je svojedobno bio hrvatski šampion u reliju i okušao se i na legendarnom reliju Pariz - Dakar. Mladić koji je živio na Kvatriću s radošću je dolazio na treninge i bio jedna od većih nada mladog naraštaja Futsal Dinama koji je sa silnim entuzijazmom vodio Matija Capar. I s kojim je i taj divni klinac na kadetskom Mastersu u Šibeniku, otkud su se vraćali, za Futsal Dinamo dao sve. (T. Juranović)
Utakmica kao oproštaj od Matije i Oskara
Posljednji ispraćaj legende hrvatskog futsala i člana Dinama Matije Capara (34) i mladog igrača kuba Oskara Kadrnke (15), koji su poginuli u prometnoj nesreći 4. lipnja, bit će na groblju Mirogoj, dok će se komemoracija održati u srijedu u 19 sati u sportskoj dvorani Megaton.
Ispraćaj Matije Capara bit će u četvrtak u 16:30 sati, dok će posljednji ispraćaj Oskara Kadrnke biti u petak s početkom u 15 sati, također, na Mirogoju.
"Oskar i Matija bili su pravi sportaši, zaljubljenici u Dinamo, a mi ćemo ih uvijek pamtiti po njihovoj dobroti te sportskim uspjesima i zalaganjima na terenu. Zato organiziramo i sportski oproštaj od naša dva prerano preminula igrača koji će se održati na stadionu SRC Šalata (19.6.) s početkom u 18 sati. Na ovom događaju nastupit će dvije ekipe iz Šibenika, grada u kojem su Oskar i Matija ispisali svoje zadnje futsal uspjehe. Kadetska ekipa našeg Oskara ugostit će MNK Crnicu, domaćina turnira s kojeg su se dečki vraćali, dok će seniorska ekipa Futsal Dinama ugostiti MNK Šibenik 1983, novog drugoligaša s Juga," poručili su iz Futsal Dinama.
Ulaznice će se moći kupiti od ponedjeljka 11. lipnja u KND BBB (Ilica 37), a sav prihod bit će doniran obiteljima tragično preminulih sportaša.
Brojnim izrazima sućuti pridružila se i Europska nogometna federacija (UEFA).
"Brojnim nastupima u UEFA Futsal Cupu i pamtljivim igrama u kvalifikacijama i na završnom turniru Europskog prvenstva, Matija je ostavio dubok trag u europskom futsalu. Osim toga, njegovu su osobnost cijenili svi članovi malonogometne zajednice. Obojica će nam itekako nedostajati", stoji u izrazu sućuti koji su uputili predsjednik Uefe Aleksander Čeferin i glavni tajnik Theodore Theodoridis. (Hina)