Nada Puclin vratila se u stan poslije još jedne terapije. Jedva se popela uz stepenice. Svaki korak iz bolnice bio je ispunjen boli, ali nije to pokazala. Nije htjela da njena unuka vidi kako pati. “Moram biti jaka za nju”, rekla si je više puta, ali sada je sama u stanu i bol je postala nepodnošljiva. Ne može više podnijeti. Suze su došle same od sebe. Pala je na pod kuhinje. Vikala je iz sveg glasa. U 66 godini su joj otkrili rak maternice. “Je li to pošteno?”, pitala se bezbroj puta, a svaki puta je došla i ona crna misao: “Zašto da nastavim?”. Na radiju je zasvirao Dancing in the Dark od Brucea Springsteena, njenog najdražeg pjevača. Sjetila se svojih cura s kojima pleše svaki ponedjeljak. Svoje kćeri. Unuke Jane i njenih pjesama. Ustala je s poda i krenula plesati. I plesala je sve dok sve nije nestalo. Operacija, kemoterapija, gubitak kose, bol. Sve dok nije ostao samo ples i njen osmijeh.
Nada je članica zagrebačke plesne skupine Supermrak plesačice koja djeluje unutar udruge Sve za nju. Skupinu čine žene koje su pobijedile ili se još uvijek bore s rakom. To su žene od 40 do 70 godina koje žele pokazati kako one nisu izgubile svoju ženstvenost, kako i dalje mogu uživati u životu i, najvažnije, da bolest ne vlada njihovim životom.
- Nakon operacije išla sam na 28 zračenja, zbog čega i danas znam imati jake bolove u nogama i leđima. Ali onda dođem u studio gdje su žene koje prolaze istu stvar, koje te razumiju, i zajedno isplešete tu bol. Ovo što mi imamo, to je nešto neprocjenjivo – kaže Nada.
Plesna skupina nastupa već tri godine, a nastala je iz radionice Plesnog buđenja kroz koju su žene ponovno došle u doticaj sa svojim tijelom. Zbog brojnih terapija i operacija, mnoge žene počnu se sramiti svoga tijela. Zatvore se u svoj stan i odreknu se tih malih stvari koje su im nekad izmamile osmijeh na lice. Zato su ovdje Supermrak plesačice, da im pokažu kako one nisu izgubile svoju ženstvenost.
Ljiljana Pranjić pobijedila je četiri puta rak dojke a zbog brojnih operacija ima, kako kaže, metar ožiljaka na tijelu. Ipak, to ju ne sprječava da u svojoj 51 godini odjene mrežaste čarape, cipele na petu i pleše zavodljivi cabaret.
- Kroz ples sam se ponovno sprijateljila sa svojim tijelom. Bolest nas otuđi od tijela. Ovi naši karcinomi nisu samo karcinomi, bremeniti su značenjem jer su vezani uz naše poimanje nas kao žena. Kroz ples smo ponovo otkrile da se možemo dobro osjećati u svojoj koži. Čak je i nešto dobro došlo iz ove bolesti - dala mi je mogućnost da otkrijem nešto novo o sebi – smije se Ljiljana.
Plešu u sklopu studija Alldance, gdje ujedno uče i koreografije, što im uvelike pomaže u rješavanju problema s pamćenjem. Naime, zbog zračenja mnogi pacijenti znaju doživjeti nedostatak fokusa i teže im je postići potpunu koncentraciju. Uvježbavajući plesne korake one jačaju svoju memoriju te time na još jedan način ne dopuštaju bolesti da prevlada nad njima. Svoju ovogodišnju koreografiju temeljenu na plesu sa stolcima (chair dance) izvest će u utorak u Pogonu Jedinstvo u 20.30 sati, a plesat će zajedno s plesačicama iz plesnog studija Alldance. Za Supermrak plesačice nastupit će 14 hrabrih žena, a Ljiljana, voditeljica grupe, kaže kako nikada ne propušta plesni termin ponedjeljkom.
- Zbog svojeg stanja moram ići svaka tri tjedna na terapiju i tako do kraja života. Terapije uzimam u Splitu, ali svaku od njih prilagodim tako da mi se ne poklapa s plesom. Zna se onda dogoditi da u ponedjeljak navečer plešem, a u utorak ujutro već moram za Split. No ne smeta mi to, jer neću dopustiti da bolest diktira moj život – kaže Ljiljana te dodaje kako svaka cura u skupini razmišlja jednako kao i ona.
- Mi smo obične žene, različitih dobi i veličina od XS do XXL, ali veže nas činjenica da imamo zajedničku želju za životom. Mi smo žene koje su preživjele i koje su zahvaljujući raku otkrile jednu novu strast u životu – dodaje.
Ljiljana i Nada s početka priče su u prvom redu koreografije, a uz njih su još Maja Miljković i Zrinka Ulovec. Za Maju kaže da je “glavna faca” jer pleše i još četiri koreografije s drugim profi curama iz plesnog studija. Ona pak priznaje kako se prije nije nikada bavila plesom, već sportom. Štoviše, najgoru vijest je saznala prije pet godina netom nakon što istrčala utrku građana u sklopu Zagrebačkog maratona.
- Teško je to zaboraviti. U nedjelju sam istrčala utrku, u ponedjeljak napipala kvržicu i u srijedu sam dobila dijagnozu – karcinom dojke. Svijet mi se urušio, ali mi partner, obitelj i prijatelji nisu dopustili da izgubim volju za životom. Cijelo vrijeme su bili uz mene, a tijekom liječenja sam sudjelovala u radionici Plesnog buđenja, u udruzi Sve za Nju gdje smo zajedno osnovale našu plesnu skupinu. I sada imam predivno mjesto gdje se mogu uvijek iznova puniti životnom energijom i radošću prema životu, uz predivne žene oko mene – priča Maja.
Supermrak plesačice ne postoje samo u plesnom studiju. One se viđaju i privatno, jedne drugima su podrška tijekom terapija, a plesne sate organiziraju i kod sebe doma. Zajedno su kroz svaku dobru ili lošu vijest. Jednu odličnu vijest je Zrinka podijelila u srijedu na generalnoj probi.
Markeri su mi 12! - viknula je i ostale žene su klicale od sreće.
Prije gotovo 4 godine, dijagnosticiran mi je karcinom jajnika. Opravak je bio zahtjevan i težak, ali vjerovala sam u sebe i dragoga Boga. Sjećam se, moja prva objava na FB nakon dijagnoze bila je "Mi smo jači i od sudbine" Borisa Novkovića. Suprug i ja smo jedno. Od moje 16te. Sada uz glazbu imam još i ples te nove prijateljice koje su uz mene i znaju kroz što prolazim na svakoj kontroli – kaže Zrinka.
Kada govore o plesu, sve one u istu rečenicu stavljaju i jedno ime – Petra Seitz Mavar. Ona je njihova učiteljica i upravo ih je ona naučila da isplešu svoje emocije te da se ponovno povežu sa svojim tijelom.
- Moja majka i tete su umrle od raka, tako da sam htjela učiniti nešto da pomognem u borbi protiv te bolesti. I onda mi je došao ples, a ove žene su dokaz da se plesanjem može očistiti tijelo i duša. Njihova emocija i želja za životom je tako velika inspiracija koje nikoga ne može ostaviti ravnodušnim - kaže Petra.
Tko su heroine: Kako smo pronašle snagu nakon dijagnoze
Slavica Puljić (69), karcinom na želucu
“Kroz ples sam naučila izraziti svoje emocije, ali i kako živjeti s njima. Ponovno se usudim izaći pred ljude i uživati u životu.”
Ivana Đurić Katanić (42), karcinom dojke
“. Ples, naša druženja i Sve za Nju su bili jedan od puteva prema mom iscjeljenju, jednako ljekoviti kao i sve terapie koje sam primila. Sizali su mi vjeru u sebe i vraćali izgubljenu ravnotežu duha i tijela.”
Ivanka Antoković (55), karcinom dojke
“Kroz plesne radionice ponovno sam se spojila sa svojim tijelom i sada jedva čekam plesni nastup.“
Sanja Bubanović (44), karcinom dojke
“. Treba prihvatiti pomoći koje se mogu dobiti kada saznam za dijagozu, a ples je jedna od njih I da, kroz ple smogu biti potpuno svoja, i u tome imam veliku podršku ostalih žena u grupi.”
Senka Ivanišević (65), karcinom dojke
“Ples nas spašava i daje nam priliku za novi početak. Sada imam više samopouzdanja i puno manje stresa.”
Renata Bačanek (59), karcinom dojke
“. Moja najveća motivacija kroz borbu je bila moja Hana. A ples s mojim curkama je i nagrada i podsjetnik na sve lijepo u životu, što je još pred nama.”
Renata Palčić (48), karcinom dojke
“Sve ove žene su prošle kroz isto kao i ja. Znamo koje su bitne stvari u životu i i zato od sada vlada samo pozitiva.”
Jadranka Garby (55), karcinom dojke
“Nakon terapija sam se zatvorila u sebe. Kroz ples sam shvatila da nisam sama i ponovno sam otkrila sebe.”
Marica Bonić (55), karcinom dojke
“Ples je oduvijek bio dio mog života i ispunjavao me s radošću. Sada ples za mene ima još jednu ulogu – pomaže mi u iscjeljenju.”
Sonja Matović (55), karcinom dojke
“Nakon što sam oboljela posložila sam svoj život da bude ispunjen stvarima koje volim i ljudima koji me čine sretnom.”
Ljiljana Pranjić (51), karcinom dojke
“Ne dopuštam da bolest diktira moj život. Ples će uvijek imati prednost ispred raka.”
Nada Puclin (70), karcinom maternice
“Moj moto je Dancing through the fire! Kao prava rokerica ne namjeravam pokleknuti pred ovom bolesti.”
Maja Miljković (43), karcinom dojke
“Ponekad naši prijatelji i partneri teško mogu razumjeti kroz što prolazimo, jer i same to teško privaćamo. Zato je važno život ispuniti radošću i kad ti je najteže, a mi smo veliki dio te radosti pronašle u plesu, gdje se dobro razumijemo.”
Zrinka Ulovec (45), karcinom jajnika
“Veli Lošinj je meni prvi pomogao da se vratim u život. Onda je došlo jedrenje, a potpuni oporavak dao mi je ples.