Od osmijeha, jedino je zaraznije bilo gledati njegovu igru. I ljubav prema malom nogometu, i futsalu, i Kutiji, i Zagrebu, i Dinamu. Gledajući crno-bijele fotografije njemu u čast, srce se cijepa na milijun komadića. Jedan od najvećih malonogometaša koje smo imali, ali ujedno i jedan od najvećih ljudi koje smo upoznali, jučer je otišao. Zauvijek. Teško se to i piše, a kamoli proživljava. Futsal bez Capija, Kutija bez Capija, Dinamo bez Capija... sve je otišlo kvragu. I zauvijek izgubilo svoju dušu...
Živio za nogomet
Ima tome 15-ak godina, kada sam ga uočio prvi put. Na katoličkoj malonogometnoj ligi, gdje se zbog psovke momentalno letjelo van na dvije minute, on je bio jedan od onih koji je plijenio. Igrom, smiješkom, prijateljskim pristupom. Tada je već bio igračina, ali i...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....