ZAGREB - Bio jednom jedan pisac, nobelovac, bila jednom jedna država.
Pisac više nije živ, a nema ni države s kojom se Ivo Andrić identificirao. Nakon nesretnih 1990-ih struka se oko njegova djela, ipak, uspjela nekako dogovoriti. Kompromis je naizgled bio jednostavan i logičan; opusu je pridodana odrednica trojne pripadnosti - navedimo ih abecednim redom - bosanske, hrvatske i srpske, a uvažili su se podrijetlo, osobni nazori, biografija i književne veze.
Diobena bilanca, prebrojavanje krvnih zrnaca trebali su tako postati manje bitnima, a Andrić je trebao napokon postati ono što jest - velikan pisane riječi, kojeg svi imaju pravo svojatati, a nitko ne bi smio izbacivati iz nacionalnog korpusa. Primitivnih čitanja, korištenja pisca u obračunima ideologija svejedno nije nedostajal...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....